Kada je 2002. godine po prvi put posjetio Hrvatsku, Christoph Becker o ovom dijelu Europe prije nije znao gotovo ništa. Ovaj komadić Sredozemlja za njega je bio tek površni zemljopisno-povijesni pojam. No, već godinu dana kasnije kada je sa suprugom, Zagrepčankom krenuo u detaljniji obilazak obale i primorja, Christophu su se takoreći otvorila jedna sasvim nova vrata. „Kada sam bio mali čitao sam knjigu Jamesa Krüssa „Sretni otoci iza vjetra“ ( „Die glücklichen Inseln hinter dem Winde“) i to mi je bio i ostao jedan od najomiljenih romana uopće. Radi se o utopiji, o zemlji koju se može pronaći tek slučajno, samo ako se prepustimo i idemo tamo gdje nas vjetar nosi. Radnja se događa na otocima na Jadranu, u blizini Dubrovnika. Na tim sretnim otocima ljudi i životinje su se međusobno razgovarali i nitko nije vladao ni nad kime – idealna zemlja…“, priča s osmjehom Christoph.

Mission impossible na medulinskim plažama

Danas, pedesetak godina kasnije i devet godina nakon prvog posjeta Hrvatskoj, Christoph zajedno sa suprugom Taniom i malim bijelim psom Annie-Mali u Istri provodi i do četiri mjeseca godišnje. Prošle su godine, u Medulinu, u onih nekoliko uličica starog dijela ovog mjestašca, slučajno našli kuću koja im se svidjela i odmah je kupili. „Istra je posebna, naročito njezin jug, vrh je izuzetne ljepote. Rt Kamenjak je nešto čega doista nema nigdje“, priča Christoph i dodaje da su zapravo željeli kupiti nešto u Ližnjanu ili Višnjanu, ali da su se eto, stjecajem okolnosti odlučili za Medulin.

„Medulin naravno nije neko 'šminka' mjesto poput Rovinja ali je ugodan, nije pretenciozan a i plaže, obala su doista predivne“, kaže Christoph koji se takoreći i sam zalaže za održavanje čistoće na obali u okolici Medulina. On i Tania, a u međuvremenu njihov primjer slijede i poneki mještani, naime redovito odlaze u akcije čišćenja iz kojih se vraćaju s masom plastičnog i inog otpada koje uglavnom turisti ostavljaju iza sebe.

„Za nas je to jedna vrsta meditacije ili jednostavno vježbi u „popravljanju svijeta“. Znam da je to zapravo jedna 'mission imposible', ali nema veze, to nas ne smeta. Imamo vremena pa zašto ne bismo učinili nešto korisno i za nas i za prirodu“, kaže ovaj simpatičan Nijemac.

Bilo bi bolje bez tzv. paušalnih turista

Ono što ga smeta zapravo je jedino vrsta turizma kakva se u Medulinu još uvijek prakticira a koja po njegovom mišljenju zapravo izlazi iz mode i ne ide više u korak s vremenom. „Znam da će to sad zvučati arogantno, ali zapravo mislim pozitivno. Šteta je za ovo mjesto i prirodu da je se iskorištava u svrhe tog takozvanog paušalnog turizma. Ne mislim da bi ovdje trebali napraviti neki luksuzni resort, ali te klasične turističke ponude sa štandovima na kojima se prodaje sve i svašta, mislim da doista nikome nisu potrebne. Ne sviđa mi se kada vidim da se medulinske plaže zloupotrebljavaju za maturantska putovanja, primjerice, omladine iz Njemačke. Znam da je to normalno i da je općini potreban novac, no kad me već pitate, to je jedino što me smeta..“, kaže Christoph Becker.

Ljudi su predivni, lijepo obučeni i poligloti

Što se ljudi tiče, oni su po mišljenju ovog Nijemca jednostavno – predivni. Ljubazni su, pristupačni, otvoreni i govore doista sve jezike. „Obzirom da sam ja do sada naučio nažalost samo: 'jedan capuccino, molim', meni je to jako važno. I doista moram reći da do sada nisam imao nikakvih problema ni s ljudima niti s komunikacijom“, priča Christoph i dodaje da jedino kada su u pitanju majstori koji na kući trebaju nešto popraviti tada situaciju u svoje ruke prima samo njegova supruga. „Naravno da je to malo drugačije nego u Njemačkoj. Ovdje ljudi imaju drugačiji odnos prema vremenu i ne može se toliko na njih osloniti. No, do sada smo imali sreće i uvijek smo našli nekog da nam pomogne“, zaključuje on.

Neki od ljudi koje je upoznao su na njega ostavili i posebno dubok dojam. Jedan od njih je i lokalni veterinar koji je na vlastiti trošak i inicijativu osnovao i jedan dom za nezbrinute pse.

Upoznali su se preko Tanie koja je zatražila veterinarovu pomoć da kastrira, odnosno, sterilizira nekoliko mačića. Na taj ih je način i zapravo spasila od sigurne smrti koja ima je prijetila od mještana. „Ovdje ima puno mačaka i logično je da se ljudi ne mogu za sve pobrinuti iako ih zapravo hrane i nije da ih ne vole. Onda smo odlučili da ćemo leglo koje smo spasili i čija se mama maca okotila u našem dvorištu, dati sterilizirati i kastrirati“, objašnjava Christoph. Uloviti mačiće nije bilo nimalo jednostavno, no na kraju je akcija ipak uspjela. Čak su i mačiće uspjeli podijeliti poznanicima po cijeloj Istri a jedna je mačkica čak stigla i do Njemačke.

„Susjedi navodno psuju, ali ja ih ionako ne razumijem…“

Tako su, kako kaže Christoph, i susjedi bili zadovoljni. „S njima nemamo nikakvih problema, dragi su i simpatični iako ponekad dosta glasni. Moja supruga kaže i da mnogo psuju, no ja to ionako ne razumijem a i na takve stvari nisam osjetljiv“ kaže s osmjehom na licu Christoph.

Na pitanje kako uopće provodi dane dok je ovdje kaže da puno čita, sve ono što inače ne stigne ( u Wuppertalu i u Bonnu gdje živi ), korigira tekstove, puno fotografira i šeta; jednom riječju da mu nikada nije dosadno. Često odlazi i u Pulu u koju se također u međuvremenu zaljubio. „Pula je predivna, ljudi su osim toga uvijek lijepo i ukusno obučeni, dotjerani. Naravno da je ugodnije negdje boravit gdje ljudi lijepo izgledaju i gdje su poligloti. Pula je oduvijek bila izložena mnogobrojnim kulturnim utjecajima i to se i danas ovdje očituje, prije svega na arhitekturi. Utjecaj romanike je vidljiv zapravo u cijeloj Istri. Nadam se da će ove karakteristike ovog područja i dalje biti na cijeni“, kaže povjesničar Christoph Becker.

Omiljene su Napolitanke i kremšnite

Što se cijena tiče, one po njegovom mišljenju nisu pretjerane iako Hrvatska kao takva nije jeftina zemlja. „Za nas je to o.k., ali ne razumijem kako umirovljenici poput moje punice sa svega nekoliko stotina eura mirovine izlaze na kraj. Mislim da je čak jeftinije jesti negdje vani nego kupovati namirnice i kuhati kod kuće. To zvuči čudno ali zaista je tako“, priča Christoph i dodaje da s hranom nema nikakvih problema iako izbor na tržnici i u trgovinama što se tiče povrća nije toliko velik kao u Njemačkoj. „No, zato sve puno bolje 'šmeka'. Povrće i voće vam se formalno osmjehuju, to su doista domaći proizvodi i stvarno imaju sasvim drugačiji okus od onog našeg“, kaže dodajući da najviše voli Kraševe napolitanke i domaće kremšnite.

Nema ljepšeg mjesta od Zadra

Pa ipak, neke cijene poput onih za brodove, trajekte, jednodnevne izlete po Jadranu su djelomično toliko visoke da i njemu zastaje dah. Ovog su ljeta posjetili primjerice Zadar, Kornate i otočić Iž. Sva ova mjesta su mu se jako svidjela, posebno Zadar koji je prema njegovom mišljenju najljepši grad na Jadranu - čak ljepši i od Dubrovnika kojeg je također prije nekoliko godina posjetio. „Tada sam se na licu mjesta, kada smo bili na Koločepu, Lopudu i Šipanu, podsjetio na onu knjigu o sretnim otocima. Ne znam da li bih bio još sretniji da smo kuću kupili tamo a ne u Medulinu. Ne vjerujem. Ovdje nam je stvarno toliko divno i svaki put jedva čekamo i brojimo dane kada možemo ponovno na put“, završava Christoph Becker.

A na put će ponovno početkom rujna, kad prođu najgore vrućine. Vlakom iz Düsseldorfa na kojeg će ponovno ukrcati i svoj automobil i voziti se sve do Trsta. Tamo će se iskrcati i nastaviti cestom do Istre, do Medulina – u potrazi za novim mjestima, uvalama i novim ljudima – bez posebnog plana i očekivanja, isto onako kao što su to vjerojatno činili i dječaci Jamesa Krüssa.

U nastavku: Mala anketa sa sugovornikom za kraj:

Mala anketa:

1. Kako ste se odlučili prvi put doći u Hrvatsku?

Moja me supruga pozvala na kružno putovanje.

2. Je li prvi dojam bio dobar?

Da, jako dobar; kako u Zagrebu tako i u Istri. Sada je drugačije jer se već osjećam kao kod kuće.

3. Mislite li da je Hrvatska skupa?

Nije jeftina ali nije ni skupa kao Švicarska. Mislim da je to teško pitanje. U usporedbi s Italijom je jeftinija. Dakle, ovisi.

4. Što čovjek nikako ne smije propustiti kad dođe?

Zadar, definitivno Zadar. Taj grad svatko treba vidjeti.

5. Što vam se u zemlji ili kod domaćina nikako ne sviđa?

Moja supruga.. hahaha!! Šalim se!! Sve mi se sviđa osim cesta, to moram reći. Primjerica ona od Slovenije do Hrvatske, „Ipsilon“ još nije gotov, nadam se da će biti uskoro, jer ovako je katastrofalno.

6. Biste li drugima preporučili da dođu?

U svakom slučaju, apsolutno!

Autorica: Željka Telišman, Medulin

Odg.ured: N. Kreizer