1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Cipar je za Ankaru prije svega sigurnosno pitanje"

Panagiotis Kouparanis
23. srpnja 2019

Zbog spora oko turskih bušotina plina na obalama Cipra, EU je uvela sankcije protiv Ankare. No, Turska se ne brine previše. Zašto, pojašnjava njemački stručnjak iz Zaklade za znanost i politiku Günter Seufert.

Zypern EU berät über Sanktionen gegen die Türkei
Foto: picture-alliance/AP Photo/Turkish Defence Ministry

Deutsche Welle: Gospodine Seufert, objasnite nam zbog čega turska eksploatacija plina iz bušotina ispred obala Cipra nije u skladu sa međunarodnim pravom?

Günter Seufert: Od 1994. je na snazi Sporazum UN-a o pravima na moru (UNCLOS), koji ima status etabliranog zakona. Turska međutim, za razliku drugih zemalja istočnog Sredozemlja, nije pristupila ovom sporazumu. U međuvremenu Grčka, Cipar, Izrael, Egipat i dijelom Libanon imaju zaključene ugovore na bazi UNCLOS-a. Riječ je o bilateralnim sporazumima o međusobnom razgraničenju njihovih ekskluzivnih ekonomskih zona.

S obzirom na to da Turska nije pristupila toj konvenciji o pravima na otvorenom moru, ona dovodi u pitanje bilateralne sporazume zemalja koje graniče s njom. Time Ankara minira dogovor kojim se regulira podjela teritorijalnih voda u istočnom dijelu Sredozemlja. Time je Turska sama izazvala antiturski front i izolaciju u regiji. Sada vojnim prijetnjama i akcijama koje su u suprotnosti s međunarodnim pravom pokušava prekinuti izolaciju.

Günther SeufertFoto: picture-alliance/dpa/SWP

Želi  li turska vlada, s obzirom na eksploataciju plina u vodama Cipra, protiv sebe podići sve zemlje istočnog Sredozemlja?

Mislim da je u pitanju pogrešna procjena. Pozicija Turske je zapravo nepromijenjena. Tamo smatraju da Republika Cipar svoja nalazišta plina mora da dijeli sa Ciparskim Turcima. Prema mišljenju Ankare, turski Ciprani moraju biti uključeni u planiranje eksploatacije plina, izgradnju postrojenja za pretvaranje plina u tekući plin ali i u kasniju prodaju plina. Ovaj stav Ankare nije ništa novo. Ono što je novo je da Turska u istočnom dijelu Sredozemlja nema više saveznike, koji bi joj politički mogli pomoći kako bi načinila korak dalje u provedbi svojih ciljeva. Stoga se ona stalno vraća militantnoj retorici i prijeti da će upotrijebiti vojsku kako bi sprovela ono za što misli da ima pravo.

Eksploatacijom plina na obalama Cipra, Turska se zamjerila ne samo zemljama susjedima već i Europskoj uniji. EU je priskočila u pomoć svoj članici Cipru i odlučila podići sankcije Turskoj. Pritaje li Turska na to da zauvijek izgubi perspektivu ulaska u EU?

Očito je da sadašnjoj turskoj vladi europska perspektiva nije dovoljno važna. Što Turska o tome misli može se prosuditi iz onoga što je prije nekoliko dana izjavio Erdogan. Usprkos činjenici da je Turska s EU-om sklopila gospodarske sporazume a sa SAD-om ušla u vojne saveze, turski predsjednik smatra da prijetnja Turskoj dolazi uglavnom od zemalja sa Zapada.  Za sadašnju tursku vladu su SAD primarni sigurnosno-politički politički izazov. To znači da se Turska danas osjeća više ugrožena od strane SAD-a nego Rusije. To objašnjava zašto te „sankcijice" EU-a i time izazvano veće političko distanciranje od Bruxellesa za tursku vladu nije od neke važnosti.

Pomirljivi tonovi na podijeljenom Cipru

05:10

This browser does not support the video element.

Kako predsjednik Republike Cipar Nikos Anastasiadis, tako i vođa Ciparskih Turaka Mustafa Akıncı izražavaju spremnost za nastavak pregovora o ujedinjenju otoka. Istovremeno Ankara najavljuje da u sjevernociparskom gradu Famagusti, koji se nalazi na liniji razdvajanja i koji je izgubio sjaj nekadašnjeg omiljenog turističkog centra, namjerava izgraditi vojnu bazu. Do sada se razgovaralo o tome da se ovaj grad, nakon ujedinjenja, prepusti ciparskim Grcima. Kako sada shvatiti ovu najavu o izgradnji baze za mornaricu?

Pretvaranje Famaguste u tursku vojnu bazu je dio militarizacije turske vanjske politike u istočnom Sredozemlju. Ankara danas ponovo govori o tome da je prisutnost turskih vojnih snaga na Cipru preduvjet za sigurnost Turske. To je u skladu sa službenom turskom pozicijom od dolaska Erdoganove AKP na vlast 2002. godine, što znači da se pitanje Cipra promatra kao sigurnosni aspekt u interesu Turske.

Razlog zbog kojeg dvojica Ciparskih vođa ponovo govore o pregovorima za ujedinjenje, potpuno je drugi. Obojica pokušavaju steći odnosno sačuvati međunarodni legitimitet. A to je moguće samo ako se, u najmanju ruku, prave da su zainteresirani za rješenje Ciparskog pitanja. Ja međutim sumnjam u to da je ijedna strana zainteresirana za ujedinjenje. Ciparski Grci su 2004. propustili svoju šansu, kada su odbili plan tadašnjeg glavnog tajnika UN-a Kofi Annana. A Ciparski Turci su u godinama nakon toga odbijali pristati na razne kompromise.

Günter Seufert od 2010. radi za Zakladu za znanost  i politiku (SWP) u Berlinu i zadužen je za Tursku i Cipar. Nekoliko godina je živio u obje ove zemlje i predavao na njihovim fakultetima a događaji u ovim zemljama su i stalna tema njegovih radova.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android