Ove godine obilježava se 200 godina od rođenja Clare Schumann. Tim povodom se održava niz koncerta u Frankfurtu, Bonnu, Zwickauu. U njezinom rodnom Leipzigu samo je ove jubilarne 2019. godine održano 170 manifestacija na temu nove biografije i dnevnici iz mladosti. Široj publici Clara Schumann je bila poznata kao lik na novčanici od 100 maraka. Ali ona je bila puno više od toga: u svijetu klasične glazbe ostavila je trag koji se u oblasti koncertnog muziciranja osjeća do danas.

Privatno suzdržana, na klaviru poput oluje

Rođena je 13. rujna 1819. kao Clara Wieck. Njezin otac, koji se razveo od majke, bio je Friedrich Wieck - poznati učitelj klavira. Utemeljio je i tvornicu za izradu klavira. On je Claru od njezine pete godine podučavao klaviru, primjenjujući svoju oprobanu metodu. Davao joj je satove kompozicije, morala je učiti strane jezike a u program učenja spadao je i fizički odgoj.

Već s devet godina Clara je imala svoj prvi nastup u Leipzigu. Nedugo poslije toga Friedrich Wieck je objavio četiri poloneze svoje kćerke - Opus 1. Otac i kćer su potom krenuli na koncertne turneje po Njemačkoj ali i po inozemstvu. Putovanja kočijom su nekad trajala po dva ili tri mjeseca i bila su jako naporna. Često su morali sa sobom vući i klavir.

Claru Wieck su njezini suvremenici opisivali kao vrlo temperamentnu, okretnu i brzu. "Ta djevojčica ima više snage od šest dječaka", napisao je Johann Wolfgang von Goethe nakon jednog njezinog koncerta u Weimaru. Ali u osobnim susretima Clara je odavala potpuno suprotan dojam. Felix Mendelssohn Bartholdy doživljavao ju je kao jako mirnu i povučenu osobu a Franz Liszt ju je nakon jednog susreta 1838. opisao "odlično odgojenom, jednostavnom osobom, koja nije koketa već je potpuno predana glazbi na vrlo otmjen način."

Tužbom do braka

Nakon boravka u Beču, tada 19-godišnju Claru je car Ferdinand I. nazvao "čudom od djevojke". Ona je na tim koncertima izvodila i svoja djela, poput klavirskog koncerta u a-Molu, koji obiluje tonskim kaskadama i nepredvidivim skokovima. Njemačka pijanistica Ragna Schirmer koja je tijekom ove jubilarne godine izvodila djela Clare Schumann u originalu priznala je nakon jednog koncerta da je potpuno iscrpljena.

Liszt, Mendelssohn, Goethe - ali i Paganini i Chopin poznavali su mladu pijanisticu Claru. Ona je upala u oči i Robertu Schumannukoji ju je prvi put vidio kada joj je bilo devet i pol godina. Tada 19-godišnji student prava živio je godinu dana u kući obitelji Wieck uzimajući satove klavira od Clarinog oca, čuvenog učitelja klavira. Duboko prijateljstvo pretvorilo se u ljubav kada je Clari bilo 16 godina. Kada je njezin otac Friedrich Wieck to saznao, zabranio im je svaki kontakt. Organizirao je turneje za kćer i nadzirao ju je dan i noć.

Nakon što su se u kolovozu 1837. tajno zaručili, uslijedila je tužba zaručnika protiv očeve zabrane braka. Sud je u srpnju 1839. odobrio sklapanje braka koje je uslijedilo 12. rujna 1840. godine.

Supruga i slavljena pijanistica

Robert Schumann je najprije želio da Clara odustane od koncertnih nastupa i da se posveti svojim bračnim obvezama. No, Clara je ipak svoj prvi koncert nakon sklapanja braka održala u jesen 1840. "Neću odustati od mog umjetničkog rada, jer bih cijeli život to sebi predbacivala", napisala je jednom prilikom.

Clara je tada bila međunarodno priznata pijanistica, a Robert gotovo nepoznat skladatelj. Pa ipak su se supružnici složili da njegovo skladanje stave iznad njezinog muziciranja. Pošto je Robertu bila potrebna tišina, Clara je morala reducirati svoje vježbanje na minimum. Njezina želja je bila "da se Robert potpuno preda glazbi i da niti jedna briga ne remeti njegovo umjetničko stvaralaštvo."

Uskoro se ovaj idealni brak počeo klimati zbog financijskih problema. To je bio razlog za comeback Clare Schumann u koncertne sale. Pored 10 trudnoća u 14 godina braka, ona je nastupila najmanje 139 puta, kako po Njemačkoj tako i u Rusiji, Nizozemskoj i Beču. Često je bračni par putovao zajedno, iako Robert nije mogao podnijeti da bude u sjeni svoje žene Clare. Ali, ona je na koncertima izvodila i njegova djela i na taj način od njega napravila međunarodno poznatog skladatelja. Sve u svemu, brak je bio plodonosan za njihovo umjetničko stvaralaštvo.

Bolest i smrt Roberta Schumanna

Clarin polubrat Woldemar Bargiel koji je posjetio bračni par u kolovozu 1852. bio je svjedok Robertove bolesti koju je Clara teško podnosila. Bargiel je imao osjećaj kao "da su Robert i Clara Schumann jedno biće, jedan organizam i da je sve što se događalo Robertu, boljelo i Claru."

Robert Schumann je još od mladosti bolovao od depresije i čestih promjena raspoloženja. Danas bi se moglo reći da je imao bipolarni poremećaj. Sretne faze su još od prvih godina braka u Leipzigu, potom u Dresdenu i Düsseldorfu stalno bile prekidane njegovim nervnim slomovima i fazama u kojima je izbijala bolest.

U pokušaju samoubojstva na vrhunac karnevala "Rosenmontag" 1854. Robert Schumann se, nošen halucinacijama, bacio u Rajnu. Ribari su ga spasili i smješten je u nervnu kliniku u Endenichu pored Bonna. Njegova supruga ga je smjela posjetiti tek dva dana prije smrti 29. srpnja 1856.

37-godišnja Clara, koja nakon njegove smrti nikada nije prestala nastupati u crnini, smjestila je djecu u internate, kod prijatelja i obitelji i krenula na turneje: od 1863. do 1873. samo je u Engleskoj nastupila 19 puta.

Clara Schumman i Johannes Brahms

Clara je bila i velika potpora Johannesu Brahmsu koji je upoznao bračni par Schumann godinu dana pred Robertovu smrt. Tada mu je bilo 20 godina. Između Clare Schumann i Brahmsa se razvila velika ljubav. Zbog tračeva su odlučili uništiti pismenu korespondenciju. Ostala su samo pisma u kojima se Clara pojavljuje kao Brahmsova najbolja savjetnica koja mu daje fascinirajući uvid u svijet skladanja.

Nakon godina provedenih u Baden-Badenu i Berlinu, Clara Schumann 1787. postaje "prva profesorica klavira" 1787. na Konzervatoriju u Frankfurtu. Njezini učenici su je zbog strogosti zvali "Alejom suza" a bila je ozloglašena po svojim razornim kritikama. Njezine kćeri bile su joj velika podrška. Sa sinovima nije imala sreće: jedan je bio mentalno poremećen, drugi je bolovao od šizofrenije a treći je bio ovisnik o opijumu.

Kao najznačajnija pijanistica 19. stoljeća Clara Schumann je dala veliki doprinos nastanku modernog klavirskog repertoara. Bila je glavni izdavač kompletnog stvaralačkog opusa svoga muža Roberta Schumanna i adaptirala je za klavir kompozicije koje joj je on posvetio. Nakon njegove smrti samo se jednim više nikada nije bavila: skladanjem.