Nekoliko dana prije svoje smrti Madeleine Albright je uputila oštru kritiku ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. „Invazija na Ukrajinu neće Rusiji utrti put ka veličini, nego će zapečatiti nečasnost gospodina Putina tako da će diplomatski izolirali svoju zemlju i učiniti ju gospodarski poljuljanom i strateški ranjivom u odnosu na jači ujedinjeni zapadni savez", napisala je Albright u tekstu objavljenom u listu New York Times. Ako se Putin osjeća stjeranim u kut, to može zahvaliti samo sebi samom, istaknula je i naglasila da Ukrajina ima pravo na suverenost.

Aludirajući na ruski napad na Ukrajinu, njezin bivši šef Bill Clinton je nakon vijesti o njezinoj smrti rekao: „Madeleinina smrt je ogroman gubitak za svijet – i to u vremenima kada bi najviše trebali pouke iz njezinog života." A bivši predsjednik Barack Obama je podsjetio da se ona uvijek zalagala za demokratske vrijednosti, pomogla uspostavi mira na Balkanu i napredovanju nestabilnih država.

Američki predsjednik Joe Biden je pak izjavio da Sjedinjene Države nisu nikada imale odlučniju „pobornicu demokracije i ljudskih prava" i naredio spuštanje svih američkih zastava na pola koplja do kraja tjedna.

Počast joj je odao i Svjetski židovski kongres, čiji je predsjednik Ronald S. Lauder na Twitteru napisao da je Madeleine Albright uvijek bila „vjerna saveznica" kada se radilo o međunarodnim naporima u ime onih koji su preživjeli Holokaust. I naglasio da je osim toga utrla put ženama do visokih položaja u američkoj politici.

A njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock je na Twitteru napisala da i ona svoj uspjeh kao žena u politici može zahvaliti Madeleine Albright.

Prva američka ministrica vanjskih poslova

Madeleine Korbel Albright, rođena kao Marie Jana Korbelova, prisegnula je kao prva žena na dužnosti ministrice vanjskih poslova nakon što je Bill Clinton 1997. ponovo izabran za predsjednika. Profesorica političkih znanosti se već proslavila kao vanjskopolitička savjetnica nekoliko demokratskih predsjedničkih kandidata. Tokom svog prvog mandata Clinton ju je imenovao američkom veleposlanicom u UN-u 1993. godine.

Albright, koja je pored engleskog i češkog govorila i francuski, ruski, srpski i poljski, ostvarila je rekordan broj putovanja u inozemstvo još u prvoj godini na dužnosti američke ministrice vanjskih poslova. Njeno imenovanje u Europi je primljeno uglavnom pozitivno – u nadi da će se posebno zanimati za srednju istočnu Europu i zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza.

Utrla put za žene na političkim dužnostima

„Mnogi ljudi tada nisu mogli ni zamisliti da će žena moći raditi ovaj posao", rekla je Madeleine Albright. Njoj se pripisuje i izjava da u paklu ima mjesto za žene koje ne pomažu drugim ženama. Unatoč političkim razlikama, ona je bila prijateljica buduće republikanske ministrice vanjskih poslova Condoleezze Rice.

Vanjskopolitički prioriteti Madeleine Albright uključivali su njenu posvećenost bliskoistočnom mirovnom procesu, boljim bilateralnim odnosima s Kinom i Rusijom te širenju NATO-a na istok. Ona je zauzimala tvrd stav protiv Sadama Huseina u Iraku i Slobodana Miloševića u Srbiji.

U sukobu oko Kosova 1999. Albright se zalagala za operaciju NATO-a protiv Srbije, čak i bez mandata UN-a, kako bi se okončao masakr albanske manjine. Za to vrijeme upoznala je i njemačkog ministra vanjskih poslova Joschku Fischera, koji joj je kasnije postao prijatelj.

Ona je podržala Hillary Clinton u predsjedničkoj kampanji 2016. rekavši da će ona biti „izvanredna" predsjednica. Poslije poraza Hillary Clinton, Albright se nije suzdržavala od kritika predsjednika Donalda Trumpa. On nema jasnu poruku i „nepredvidiv je", rekla je u travnju 2020.

Nakon dolaska Joea Bidena na vlast osjetila je veliko olakšanje. „Poznajem Joea Bidena vrlo dobro", rekla je još prije nego što je on preuzeo dužnost: „Mislim da će revitalizirati naše odnose s drugim narodima. On ima sposobnost za to."

Diplomacija broševima

Madeleine Albright je bila poznata po tome što je prenosila poruke preko svojih broševa - čak im je posvetila jednu od svojih knjiga. Počelo je kada su ju irački mediji nazvali „zmijom otrovnicom" 1994. Prilikom sljedećeg susreta nosila je broš sa zlatnom zmijom.

Kasnije je razvila čitav sistem: leptiri, baloni ili cvijeće signalizirali su pozitivno raspoloženje, a kukci (npr. osa prilikom razgovara s palestinskim liderom Jaserom Arafatom) su bili loš znak.

Poslije završetka karijere, ispričala je dogodovštinu o susretu s predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom, koji je nešto rekao o njenom brošu s tri majmuna (ne čuje, ne vidi, ne govori), pa se naljutila i kritizirala rusku politiku u Čečeniji.

Kada je Billa Clintona u siječnju 2001. zamijenio republikanski predsjednik George Bush i Albright više nije bila ministrica, njen bivši njemački kolega joj je odao počast. „Madeleine Albright je fascinantna politička ličnost i postala je moja dobra prijateljica", rekao je Joschka Fischer na rastanku.

Ali Albright je nepogrešivo jasno stavila do znanja da ne razmišlja o potpunom odustajanju od vanjskopolitičkih pitanja. „Neću se povući u četiri zida", obećala je.

To je odmah i dokazala - kada je pozvala svog nasljednika Colina Powella da otputuje na Bliski istok radi mirovnih pregovora umjesto da se oslanja na telefonsku diplomaciju. Ona je kritizirala rat u Iraku kao „najveću katastrofu naše vanjske politike, goru od Vijetnama". I rekla da moralni autoritet SAD-a trpi zbog skandala oko mučenja u zatvoru Abu Ghraib. „Bushova politika je ozbiljno narušila ugled i demokraciju SAD-a", ocijenila je Albright.

Iznenađujuća obiteljska povijest

Madeleine Albright, koja je odgajana kao katolkinja i kao djevojčica željela biti svećenica, saznala je za svoje židovske korijene i rođake koji su ubijeni u Holokaustu tek kada je bila u kasnim 50-ima.

Svoju obiteljsku povijest zabilježila je u knjizi „Zima u Pragu”. Ona je rođena 15. svibnja 1937. u češkoj prijestolnici. Otac joj je bio diplomat - kada je bila mala preselili su se u London i tamo živjeli tokom Drugog svjetskog rata. Povod je bila invazija njemačke vojske na Prag.

Poslije rata obitelj se vratila u Prag, ali je ponovo pobjegla nakon što su komunisti preuzeli vlast – u SAD. Albright je 1957. uzela američko državljanstvo i onda je počela njena karijera.

Nakon odlaska u mirovinu bila je u vanjskopolitičkom savjetodavnom timu američkog predsjednika Baracka Obame, osnovala globalnu konzultantsku tvrtku Albright Stonebridge Group i predavala na Sveučilištu Georgetown. Obama joj je 2012. uručio medalju slobode, koja se dodjeljuje pojedincima koji su dali značajan doprinos „sigurnosti ili nacionalnom interesu Sjedinjenih Država, miru u svijetu ili kulturnim ili drugim značajnim javnim ciljevima”.

Madeleine Albright umrla je u 84. godini od raka, okružena obitelji i prijateljima, priopćila je njezina obitelj. Njenom smrću Sjedinjene Države su izgubile važnu političarku i diplomatkinju.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu