Combat 18 - neonacistička skupina pred zabranom?
9. srpnja 2019
Prošli četvrtak njemačka skupina Combat 18 (C18) je napravila nešto što čini jako rijetko – neonacisti su se obratili javnosti. Objavili su video. Na snimci se vidi jednog muškarca s „fantomkom" na glavi, crnim rukavicama, u tamnoj jakni. Glas osobe koju se vidi je naknadno izobličen. Ipak, pripadnicima antifašističke istraživačke platforme Exif nije trebalo dugo da identificiraju muškarca snimljenog ispred zelene pozadine s drvećem. Oni tvrde da se radi o Robinu Schmiemannu.
Schmiemann je, ukoliko je on doista čovjek iz videa, vodeći član skupine Combat 18. U objavljenoj snimci on kaže da je Njemačka došla do točke kada se svaki građanin nalazi u situaciji u kojoj je prisiljen zaštititi sebe i svoju obitelj. „Povjerenje građana u političare, pravosuđe i medije je potpuno uništeno."
Schmiemann je proveo osam godina iza rešetaka zbog ubojstva jednog čovjeka podrijetlom iz Tunisa tijekom oružane pljačke u Dortmundu. Za vrijeme boravka u zatvoru dopisivao se s Beate Zschäpe, osuđenom članicom neonacističke terorističke skupine Nacionalsocijalističko podzemlje (NSU).
Činjenicu da se spomenuti video odjednom pojavio u javnosti neki stručnjaci za desni ekstremizam objašnjavaju time da se Combat 18 nakon ubojstva političara Waltera Lübckea našao u tjesnacu. Naime, nakon što se ispostavilo da je Stephan E., glavni osumnjičenik za likvidaciju CDU-ovog političara, i sam bio član skupine Combat 18, Savezno ministarstvo unutarnjih poslova se našlo (ponovno) pod pritiskom da zabrani tu ekstremno desnu skupinu – i to proglasivši ju terorističkom organizacijom. U lipnju je, na primjer, Kanada tamošnji ogranak Combata 18 zabranila i označila kao „terorističku skupinu".
Pritisak na neonaciste
"Objava video-snimke označava novi iskorak te skupine", smatra istraživač desnog ekstremizma Hendrik Puls, ujedno i akademski savjetnik istražnog odbora utemeljenog u parlamentu savezne pokrajine Sjeverna Rajna i Vestfalija koji se bavi likvidacijama od strane NSU-a. „To samo pokazuje da oni trenutno imaju osjećaj da su pod pritiskom zbog novih informacija u slučaju Lübcke." Combat inače do sada nije imao običaj komunicirati putem video-poruka.
Puls vidi i druge naznake da je skupina Combat 18 zabrinuta zbog iznenadne „pozornosti" koju joj poklanjaju državni organi. Koncem lipnja neonacist Karsten H. se tako sam, bez ikakvog poziva, javio policiji. I sam sebe identificirao na jednoj fotografiji sa sastanka članova Combata 18 u saskom gradu Mücka. Prije toga je TV-postaja ARD na toj fotografiji očito greškom jednu osobu identificirala kao Stephana E. Sama činjenica da je Karsten H. dao svoj doprinos razjašnjavanju greške (odnosno da je on čovjek sa snimke, a ne Stephan E.), očito upućuju na to da se Combat 18 distancira od Stephana E.
Pa ipak postoji mnoštvo indicija da je Stephan E. bio u kontaktu sa skupinom. Fotografija iz 2002. godine koju je prezentirao Exif, prikazuje osumnjičenika za ubojstvo Waltera Lübckea u društvu Stanleya Röskea. Röske je, po navodima njemačkih vlasti, vodeći član Combata 18. Exif je također objavio izvatke s bankovnog računa koji je vodio Röske – i na njima se može vidjeti uplate mjesečnih članarina skupine C18.
Međunarodna mreža
Usprkos dugoj povijesti postojanja skupine, još uvijek je jako teško rekonstruirati interne strukture Combata 18. Exif je do sada identificirao oko 50 članova. To su izgleda ljudi koji čine okosnicu grupe, koja okuplja militantne neonaciste. „Oni su u svakom slučaju naoružani i hvale se time", kaže Axel Salheiser iz Centra za istraživanje desnog ekstremizma, izgradnju demokracije i društvene integracije sa Sveučilišta u Jeni. „To je konspirativni kružok, ustvari se više radi o mreži nego o jednoj jedinoj organizaciji."
Combat 18 je utemeljen početkom 90-ih godina prošlog stoljeća u Velikoj Britaniji. „18" je kod za inicijale Adolfa Hitlera po njemačkoj abecedi. Sredinom 90-ih godina Combat 18 je preuzeo kontrolu nad jedom drugom neonacističkom mrežom – Blood and Honour. Ta je skupina već tada bila međunarodno umrežena, s podružnicama u Njemačkoj, SAD-u i drugim zemljama.
Combat 18 je s vremenom rastao. Exif tvrdi da u međuvremenu postoji najmanje 21 „ispostava" diljem svijeta, između ostaloga u Brazilu, Rusiji, Čileu, SAD-u i gotovo svim europskim zemljama. I sve one koriste isti grb: radi se o bijelom zmaju, a u pozadini su boje nacionalne zastave.
Skupina je jako oprezna kad se radi o regrutiranju novih članova. „Nije lako postati članom", kaže Puls za DW – i dodaje da je ono što razlikuje Combat 18 od drugih neonacističkih skupina činjenica da je ta organizacija oduvijek propagirala oružanu borbu.
Lista internih „direktiva" koju je također objavio Exif upućuje na to potencijalni novi članovi moraju apsolvirati šestomjesečni „probni rok", prije nego što konačno budu primljeni u Combat 18. A kad postanu članovi, moraju plaćati mjesečnu članarinu od 15 eura – novac „za slučaj nužde", novac koji se koristi npr. u slučaju da se uhiti nekog drugog člana skupine, odnosno „brata" kako ga nazivaju. Na sastancima se smije nositi samo propisana odjeća (C18 majice ili jakne, crne hlače, crna obuća) i svatko se mora „zavjetovati" na „apsolutnu šutnju".
Kod ovih navoda ipak treba biti oprezan. Salheiser se pita jesu li svi ti detalji koje je objavio Exif (i druge organizacije) doista istiniti ili njihova objava služi tome da se protivnike i istražitelje navede na krivi trag: „Teško je to reći, imamo jako malo spoznaja."
Jasna struktura
Ali generalna struktura je jasna. Kako objašnjava Puls, Combat 18 je aktivan u dva glavna smjera. Na jednoj strani se radi o onome što se često naziva neonacistički „glazbeni business" (uglavnom se radi o organizaciji rock-koncerata, koji ujedno služe i kao mjesto okupljanja članova C18), a na drugoj strani skupina propagira koncept koji stručnjaci nazivaju „otpor bez lidera".
Taj koncept je objašnjen nizom neonacističkih dokumenata od kojih su neki dostupni i na internetu. „Strategija otpora bez lidera se temelji na tome da se ne kreira hijerarhijska teroristička organizacija, u kojoj postoji neko vodstvo koje onda daje naredbe, odnosno osobe koje izvršavaju napade", kaže Puls. „Umjesto toga se formira male, jedne o drugima posve neovisne i zatvorene ćelije, koje onda bez ikakvih međusobnih konzultacija i bez čekanja na naredbe same od sebe kreću u akciju."
Te ćelije na koncu konca i ne bi trebale preuzimati odgovornost za napade, dodaje Salheiser: „Oni ne kažu: mi smo to bili. Oni jednostavno ubijaju migrante, baš kao što je to radio NSU. To je ideologija Combata 18. I to postoji u pisanoj formi. Postoje upute za gerilsku borbu, upute koje distribuira Combat 18."
„Apsurdna priča"
Obzirom na sve te spoznaje, mnoge čudi da je Combat 18 u Njemačkoj do sada posve legalan – a istovremeno je Blood and Honour zabranjen 2000. Za Combat 18 promatrači kažu da je militantno krilo Blood and Honoura. U optjecaju su brojne video-snimke na kojima se može vidjeti članove C18 s oružjem u rukama.
„U načelu je pitanje zabrane apsurdna priča", smatra Puls. „Apsurdna zato što se Combat 18 od svog utemeljenja sam označava kao naoružano krilo Blood and Honoura."
Exif pretpostavlja da je Combat 18 „pušten" da djeluje u legali kako bi bio mamac i privlačio druge neonaciste. U kompletnu organizaciju, uključujući vjerojatno i samo vodstvo, infiltrirani su informanti koje plaća država, vjeruje Exif.
Salheiser je ipak skeptičan po pitanju „teorije mamca". On smatra da za takvu operaciju nije dovoljno učinkovita mreža informanata koji rade za Službu za zaštitu ustavnog poretka. Oni u prošlosti nisu mogli spriječiti da osobe iz tih krugova počine i kaznena djela. A nisu ni došli do informacija „s kime zapravo imaju posla, odnosno koliko uopće članova ima ta organizacija", dodaje naš sugovornik.
Čini se ipak da se Savezno ministarstvo unutarnjih poslova priprema zabraniti Combat 18. Ministar Horst Seehofer namjerava ispitati mogućnost zabrane „u okvirima koje dozvoljava Ustav SR Njemačke". A upravo to se, po mišljenju mnogih, trebalo dogoditi već prije nekoliko desetljeća.