DW: Netko tko je 18 godina koalicijski partner Mila Đukanovića izaziva politički potres radikalnim raskidom s premijerovom strankom. Zašto?

Ranko Krivokapi: To nije iznenađujuće. SDP je bio, dok je Milo Đukanović bio u ratnom pohodu, oporbena, antiratna stranka. Oni su se priključili nama kada je već Milošević padao i kada je situacija u međunarodnoj zajednici bila takva da su se morali odlučiti – ili do kraja s Miloševićem ili se vratiti Crnoj Gori. Tako da su progonitelji došli sa svojim žrtvama, s nama, pa smo od tada išli u njihovu transformaciju ka proeuropskoj i euroatlanskoj stranci. Oni su promijenili svoj program i od tada zajedno guramo ka nezavisnosti, ka europskim integracijama i sada već prema pozivu NATO-a. To je političko savezništvo. Kao i u ratu, saveznika nemate neograničen broj, njih je ograničen broj. Ja sam uvijek definirao SDP i DPS kao Churchilla i Staljina. Churchill nije imao drugu soluciju osim da Staljina ima kao saveznika za velike strateške ciljeve. Ovo je pobjeda našeg programa. Najveći uspjeh je kada vaši progonitelji počnu slijediti vaše ideje te postanu - ako ne sljedbenici - onda izvršitelji vaše ideje. I to je pobjeda SDP-a koja je okrunjena konačnim pozivom za NATO.

Tako da je ovo logičan slijed događaja. Nikada nije postojala potpuna suglasnost o upravljanju državnim resursima, imovinom, o privatizaciji, vladavini prava i o mnogim drugim stvarima. Ta razlika se vidjela svih 18 godina, sad je vrijeme za novu fazu razvoja demokracije u Crnoj Gori. DPS ne želi stati sa svojim ponašanjem, tako da su tu uzroci sukobljavanja. Sad su već destruktivni po ekonomiju, a bojimo se i po ukupan politički život.

U očima mnogih promatrača na Zapadu Milo Đukanović se od jamca stabilnosti Crne Gore pretvorio u dio problema.

To je ono što i mi mislimo. DPS nije više rješenje problema već glavni problem u Crnoj Gori. Država je izgradila svoj sigurnosni okvir – NATO i europske integracije, ali ono što čini strukturu društva, ekonomsko-socijalni elementi, gospodarenje resursima, vladavina prava, to je ono zašto je DPS problem, a ne rješenje.

"Nisam pristaša referenduma"

Vratimo se Sjevernoatlanskom savezu. Ako želite ozbiljno okupiti oporbu koja bi imala izbornu šansu protiv Đukanovića, nije li onda poštenije da ponudite referendum o ulasku u NATO?

Ne mislim da je referendum odgovor, na referendumu imate pojednostavljena pitanja u koja ljudi često ubacuju sasvim druge stvari kao što su sve navedene anomalije koje, da SDP nije napustio koaliciju, ni u pro-NATO snagama ne bi bile tako vidljive, tako da nisam pristaša referenduma. Idu izbori i svaka stranka će imati svoj program i oko NATO-a, njime će se legitimirati. Naš izborni sustav je proporcionalan, dobit će se ono što se dobije i parlament će iskazivati podršku za NATO ili protivljenje.

NATO se predstavlja kao zajednica vrednosti, a ima članica koje guše slobodu medija ili su ogrezle u korupciji. Pratite li tu političku logiku?

Nema savršene zajednice. Možda je ona moguća kao bračna ili ljubavna zajednica, ali sve što je više od dva ne može biti savršeno, a kamoli zajednica od 29 država. Ali postoji veliki strateški cilj. Pogotovo u vrijeme neizvjesnosti, kakvo vlada na Mediteranu i na Balkanu, postoji sigurnosni rizik. Za malu zemlju kakva je Crna Gora, najmanju na Balkanu, to je životno pitanje. Mi smo već jednom izgubili neovisnost za zelenim stolom, poslije Prvog svjetskog rata, iako smo bili saveznici. Žrtvovali smo svoju vojsku zbog Srbije i izgubili neovisnost. To je teška povijesna poruka i mi moramo biti u sigurnoj zajednici da nam se to više ne ponovi. Kad završimo NATO-priču ostaje nam pet do sedam godina rada na pristupu EU-u. To ne ovisi samo o nama, već i o EU-u i njegovoj dinamici. Naše je da ispunimo standarde koji nas čine dobrim. Vladavina prava se gotovo ne bi mogla razvijati bez težnje za prijem u NATO i EU. Mala država ponekad doista treba poticaj, da ne kažem uvjetovanje izvana. Ali za mene je bitno da mi napravimo dobru državu s vladavinom prava, socijalnom pravdom i održivim razvojem. Ekonomski pokazatelji su u socijalističkoj Crnoj Gori u svim elementima bili bolji. To je dokaz da se povijest ne kreće uvijek naprijed.

Jesu li sankcije prema Rusiji bile ispravne?

Mislim da jesu. One su dio naših europskih obveza i mislim da su bile ispravne. Crna Gora je dio zajedničke politike EU-a i tu politiku treba slijediti i kada vam donosi korist i kada je ne donosi. To je dio načelnog ponašanja.

"Moramo okupiti građansku oporbu"

Imate li ambiciju biti vođa oporbe?

SDP je omogućio novu političku dinamiku u Crnoj Gori. Naše glasanje protiv Vlade je omogućilo novo preslagivanje na političkoj sceni Crne Gore. To je vrlo važno za jedan zaustavljeni sustav. Mi smo svjesno omogućili političku dinamiku, kao što smo svjesno 1998. odlučili prihvatiti Đukanovića kada je napustio Miloševića, da bismo rješavali sve probleme koji su bili ratni teret. Sada to isto moramo uraditi, okupiti građansku oporbu u Crnoj Gori koja može biti alternativa jednoj stranci koja vlada takoreći svo vrijeme, 45 plus 25 godina, što će reći 70 godina. Toga nema nigdje na europskom tlu niti je toga ikada bilo.

Sve to zvuči dobro, ali ste Vi ipak sudjelovali u takvoj vlasti 18 godina.

Oni su poslije nekoliko godina napustili svoj program i preuzeli naš. Time smo opravdali to što smo bili s njima. Od tog trenutaka je stranka koja je ranije bila za Miloševića bila i za neovisnost i za europske i euroatlanske integracije. Za SDP je DPS bio jedini mogući saveznik u tom trenutku. Rekao sam, Churchill je bio najveći antikomunist, ali je četiri godine proveo u koaliciji sa Staljinom da bi pobijedio fašizam. Tako je i ova koalicija bila nužna da bi Crna Gora dobila i europsku potvrdu i NATO-ovu potvrdu, kao sigurnost.

Milo Đukanović slovi kao jedan od najbogatijih političara Europe i svijeta, a obogatio se u vrijeme vaše zajedničke vladavine. Kako to objašnjavate?

Ne bih objašnjavao. To pitanje morate postaviti Milu Đukanoviću. Ono što je bitno je da ni mene niti bilo koga iz vrha SDP-a ni najradikalniji politički protivnici ne optužuju za takve stvari. I to nam služi na čast. Važno je da u državotvornom pokretu postoji netko tko nije sporan s te strane, što je vrlo važno, da državotvorni pokret ima subjekte koji s te strane nisu ni u kakvoj sumnji. A Milo će sam objašnjavati sva ta pitanja.

I pravno?

Svi mi osobno odgovaramo za svoje poteze. To nisu stranački već osobni odgovori.

Crna Gora je na 114. mjestu u svijetu na listi Reportera bez granica što se tiče slobode medija. Kako je došlo do toga?

Pa tako jer je jedna stranka po mnogo čemu zarobila državu. Pa su odluke stranke moćnije od odluka države. To je sve više partijska država, a ne pravna država. Što ne smije biti solucija Crne Gore. A u ekonomskom smislu to je divlji kapitalizam, totalna privatizacija koja je ustvari ekonomska pošast Crne Gore. Jer je previše sumnjivih i štetnih ugovora.

Na koga računate u Crnoj Gori, na nivou političke elite ali i kada je riječ o običnim građanima?

Računam na građane. U suštini je ovaj narod zreliji i spremniji na promjene i teške odluke nego što se obično misli. Računam i na društvenu i na političku i na intelektualnu elitu , to je dio društva koji bi trebao da vodi, ali koji je neko zakočio, koji je zbog sinekurskog razmišljana zastao. U stalnom sam kontaktu sa građanima. Živi se sve gore, neizvjesnije i sve je veća nepravda. Naša mladost se seli. Nema realnog razvoja. Ovo je numerički razvoj. To je porto-folio razvoj.

Može li javnost zaključiti da ste konačno podvukli crtu pod Đukanovićevu eru?

Da.

Razgovor vodio Dragoslav Dedović