Obrazloženje odluke bjelopoljskog suda bilo je kratko: sedmorica bivših pripadnika Vojske Jugoslavije i Ministarstva unutarnjih poslova Crne Gore nisu djelovali samoinicijativno već po naredbama pretpostavljenih. Navedeno je i da nije dokazano da su optuženi izvršili kaznena djela koja su im bila stavljena na teret.

Sud se, naravno, nije bavio odgovornošću i krivnjom tih "prepostavljenih" niti konstatirao činjenicu da je pljevaljska Bukovica početkom devedesetih godina etnički očišćena. Na tom području na sjeveru Crne Gore, uz granicu s BiH, šest ljudi je tada ubijeno, 70 zlostavljano, zapaljeno je desetak kuća i džamija, a prognani Bukovčani raseljeni su po BiH i Pljevljima. I pored svih najava i obećanja crnogorskih dužnosnika, njihov povratak je spor i otežan.

Činilo se da će se proces suočavanja s ratnim zločinima u Crnoj Gori ubrzati nakon što je crnogorski premijer Igor Lukšić nedavno u Podgorici otkrio spomenik žrtvama ratova i poručio:  "Nikada ne možemo i nećemo zaboraviti žrtve deportacija, stradanje putnika u vlaku u Štrpcima, Kaluđerski laz, stradanje civila na dubrovačkom ratištu, progon Bukovčana. Samo jasnom osudom zločina i počinitelja možemo živjeti kao normalni ljudi i dobri susjedi. To će učiniti da nevine žrtve nađu spokoj, njihove obitelji snage da nastave i da se ova regija suoči s najtežim od svih: ljudskim zločinom."

Vrijeđanje sjećanja

Konstatirajući da u pet vođenih sudskih postupaka za ratne zločine na teritoriju Crne Gore nije izrečena nijedna kazna iako je djelo zločina potvrđeno, a država čak u nekim slučajevima već isplatila sudsku odštetu, glavni urednik neovisnog podgoričkog tjednika "Monitor" Esad Kočan kaže za DW kako sve to ukazuje na to da se nastavlja dosljednost režima u Podgorici u nekažnjavanju zločina. "Svo vrijeme naša vlast pokušava čak i sebe proglasiti kao žrtvu vrijeđajući naše iskustvo, vrijeđajući naša sjećanja. To je jedna neistina koju svi mi koji smo bili tu, koji imamo podatke o tome šta se tada dešavalo, smo dužni, u ime budućnosti Crne Gore, da demistificiramo i razobličavamo", ističe on i navodi da su zbog toga ti ljudi izloženi raznim pritiscima vlasti.

"Konkretno, meni i mojoj obitelji se upućuju stalne prijetnje. Imate serije tekstova u državnim medijima kojima se izaziva nasilje nad nama. Naš tjednik je pod stalnim sankcijama vlasti. Ovako nešto nije bilo ni devedesetih", tvrdi Kočan. On posebno ukazuje na vijest da je crnogorsko tužiteljstvo pokrenulo istragu protiv bivšeg policijskog inspektora Slobodana Pejovića, ključnog svjedoka u zločinu deportacija. Navodi se da "postoji osnovana sumnja da je Pejović sudjelovao u deportacijama te da je pred Višim sudom lažno svjedočio protiv optuženih".

Spomenici žrtvama ratova, a presuda nema

I čelnik "Građanskih inicijativa" u Podgorici Milan Radović kaže kako nekažnjavanje zločina pokazuje nespremnost crnogorske vlasti da se suoči s neposrednom prošlošću. "Smatramo da su sve istrage koje su se dogodile na našim prostorima ili za koje je Crna Gora odgovorna tekle vrlo sporo, s ogromnim zakašnjenjem. Zato imamo rezultat da je Crna Gora postavile spomenike žrtvama ratova, a da s druge strane nije postavljen nijedan spomenik u vidu sudske presude koji bi označio da za te ratne zločine postoje i krivci", kaže Radović.

On dodaje da za ratne zločine nijednom nije pokrenut postupak zbog zapovjedne ili zatražena politička odgovornost, što je, kako smatra, posljedica činjenice da je u toj zemlji na vlasti ista politička garnitura kao i prije dva desetljeća. "Jer, ovo što sada imamo, to apsolutno nije proces suočavanja s prošlošću, već je to proces zaboravljanja prošlosti", zaključuje Milan Radović. 

Autor: Mustafa Canka

Odg. ured: A. Jung-Grimm