Kuća Shaula Ladanyja u naselju Omer u pustinji Negev izgleda poput muzeja. Regali su prepuni pokala koje je osvojio u svojoj dugoj sportskoj karijeri. Diplome, priznanja, a među njima i jedna uspomena na München 1972.

Shaul Ladany sve je sačuvao. Kravate u pastelnim bojama, ulaznice, fotografije i crni flor. Sve se to nalazi u jednom debelom albumu. Tamo su i brojna pisma koja je dobio, iako često adresa nije bila potpuna. "Za prof. Shaula Ladanyja, olimpijskog sudionika, München 1972, Izrael", čita on i smije se: "Tada uopće nisam bio profesor." Ali je doktorirao i s 36 godina bio najstariji sportaš u izraelskoj delegaciji na Ljetnim olimpijskim igrama.

Teroristički napad

U bavarskoj metropoli je "profesor" po drugi put sudjelovao na Olimpijskim igrama. U disciplini "brzo hodanje". Danas se ovaj 76-godišnjak svega sjeća kao da se sve dogodilo jučer. 3. rujna 1972. sudjelovao je u svom natjecanju, dan kasnije sve je bilo u najboljem redu. Zajedno s cjelokupnom izraelskom delegacijom navečer je posjetio musical u centru Münchena. U rano jutro 5. rujna probudio ga je jedan prijatelj i rekao mu da su palestinski teroristi (naslovna fotografija) zarobili jedanaest izraelskih sportaša iz dva susjedna stana u olimpijskom selu.

"Brzo sam se obuo i bez puno razmišljanja sam otišao na vrata našeg apartmana da vidim što se događa vani", priča Shaul Ladany. Ispred susjednog stana je vidio četiri policajca, među njima je bila i jedna žena. Razgovarali su s jednim tamnoputim muškarcem koji je nosio šešir.

"Stajao sam, slušao i nisam uopće shvatio koliko je ta situacija bila opasna. Policajac je zamolio muškarca da Crveni križ dobije pristup zatočenicima. A on je odgovorio: židovi također nisu humani. Taj me čovjek uopće nije primijetio i ja sam se povukao u stan i zaključao vrata."

Preživio konc-logor

Ladany je samo stjecajem sretnih okolnosti kao dijete preživio holokaust u konc-logoru Bergen-Belsen. Ni sam ne zna zašto su teroristi "zaobišli" njegov apartman. Dva taoca koji su pružali otpor, ubijeni su odmah na početku terorističke akcije. Ladany i njegovi cimeri napustili su stan preko stražnjeg ulaza i tako su se spasili. Do danas nije zaboravio nijedan detalj minhenskoga kasnog ljeta.

Ništa nije zaboravila ni Shlomit Nir-Toor. U Münchenu je ona sudjelovala u plivačkim natjecanjima, imala je tek 19 godina: "Bila sam sretna što predstavljam svoju zemlju." Najviše ju je oduševio ulazak na stadion tijekom ceremonije otvaranja Olimpijskih igara. Kratko nakon natjecanja ona je htjela otputovati u Izrael, tamo ju je čekao zaručnik, kratko nakon Igara su se planirali vjenčati.

Ali, vođa izraelske delegacije ju je zamolio da još malo ostane u Njemačkoj, kako bi u smjeru domovine krenula s jednim ozlijeđenim sportašem. Tako je i postala svjedokinjom napada palestinskih terorista.

Shlomit Nir-Toor nije bila smještena u istoj zgradi u kojoj se napad dogodio, ona je stanovala u "ženskom domu". Nije bila direktno pogođena, ali je sljedeći dan, zajedno s drugim sportašima, mogla promatrati kako se taoce prebacuje u dva helikoptera kojima su napustili Olimpijsko selo.

Posljednja slika

"Još se sjećam scene u kojoj smo posljednji put vidjeli naše prijatelje", priča naša sugovornica. Helikopterima su teroristi i taoci prebačeni do aerodroma u Fürstenfeldbrucku u blizini bavarske metropole. Tu su trebali presjesti u avion i odletjeti u Kairo. "Stajali smo na prozoru i vidjeli da su stigla dva autobusa. Iz prvog su izašla četiri sportaša, zavezanih ruku i prekrivenih očiju, međusobno povezani. Krenuli su u smjeru helikoptera. Onda je iz drugog autobusa izašlo još pet talaca. To je bila posljednja scena koju smo vidjeli."

Nekoliko sati kasnije izraelska je delegacija primila tužnu vijest. Svih devet talaca i jedan njemački policajac poginuli su u neuspješnoj akciji njihovog oslobađanja na malom aerodromu u Fürstenfeldbrucku. U terorističkoj akciji palestinske skupine "Crni rujan" ukupno je stradalo jedanaest Izraelaca.

"The games must go on"

Shaul Ladany i Shlomit Nir-Toor preživjeli su napad. Dva dana kasnije oni su, nakon kratke komemoracije u Olimpijskom selu, otputovali u Izrael, gdje su ih dočekali rodbina i prijatelji iz cijele zemlje. "Dobro se sjećam kako smo se spuštali niz stepenice nakon što smo napustili avion. Na pisti su stajali lijesovi s tijelima naših prijatelja. Tamo smo sreli obitelji ubijenih i to je bilo jako teško", priča bivša plivačica.

U Münchenu su za to vrijeme Igre nastavljene. "The games must go on", objavio je tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Avery Brundage. Shaul Ladany je tada mislio da je to bila ispravna odluka. Ne bi bilo u redu prekidati Igre i tako kazniti sve sportaše koji su se godinama pripremali za natjecanja i htjeli su svijetu pokazati koliko su dobri u svojoj disciplini. A prekid Igara je zahtijevala izraelska premijerka Golda Meir.

Uspomene

Nakon atentata od prije 40 godina, Ladany i Nir-Toor redovito sudjeluju na komemoracijama za žrtve i prigodnim svečanostima u čast preživjelih. Shlomit Nir-Toor danas radi u izraelskom Ministarstvu sporta i zalagala se za službenu minutu šutnje tijekom ceremonije otvaranja nedavnih Olimpijskih igara u Londonu. No, nije uspjela uvjeriti Međunarodni olimpijski odbor da na prigodan način odaju počast žrtvama Münchena 1972.

U Londonu je ipak održano nekoliko manjih komemoracija na rubu Igara i u samom Olimpijskom selu. Službene minute šutnje nije bilo. Nir-Toor i Ladany su razočarani. Ali nisu ogorčeni. Shlomit Nir-Toor umjesto toga sa zahvalnošću podsjeća kako je grad München prihvatio njezinu inicijativu i na području Olimpijskog parka podigao impresivan spomenik za ubijene izraelske sportaše.