„Psihički teror." Tako ukratko jedna radnica kompanije Leoni u Prokuplju opisuje svakodnevicu na poslu. Mala plaća, suluda norma, šikaniranje. Pristala je govoriti za DW, ali pod uvjetom da joj se ne spominje ime.

„Oni šefovima valjda kažu da nam to rade. Em ne staješ ni minutu s radom, em ti je neprestano netko nad glavom. Non-stop dreka, kaos“, priča ona.

„Ljudi se ne bune jer su uglavnom u kreditima. Htjeli, ne htjeli, moraju na posao. Jer, u Prokuplju realno nemaš gdje raditi osim u Leoniju i još jednoj tvornici."

Kablovi koje ova žena i kolege proizvode na kraju završavaju i u skupocjenim modelima BMW-a. Iz bavarskog automobilskog diva su nam potvrdili da otkupljuju kablove upravo iz Prokuplja.

Radnici ili sindikati se zato na uvjete rada mogu požaliti direktno u Njemačkoj.

Ovdje je od početka prošle godine na snazi zakon o lancima opskrbe, koji obvezuje njemačke tvrtke da poduzmu korake u slučaju da njihovi dobavljači krše ljudska prava radnika ili žestoko narušavaju okoliš.

No, istraživanje DW-a pokazuje da žalbe nisu masovne. Njemački stručnjaci s kojima smo pričali u zakonu vide potencijal, ali kažu da mnogo ovisi od primjene. Srpski sindikalci s kojima smo pričali – a koji jesu slali primjedbe direktno u Njemačku – nemaju dojam da se išta mijenja.

Ipak, nekoliko njemačkih kompanija u odgovorima za DW tvrdi da pomno prate što se događa u srpskim tvornicama.

BMW „ozbiljno shvaća" optužbe

U Leoniju, jednom od najvećih poduzeća u Srbiji s četiri pogona i preko dvanaest tisuća zaposlenih, demantiraju sve optužbe radnika. Kažu da nikad nisu imali ni prekršajnu prijavu, da je prosječna plaća veća od 60.000 dinara, a o optužbama za „psihički teror“ navode: „Svjesni smo da je naš broj zaposlenih na razini omanjeg srpskog grada, i da u takvoj sredini nije moguće učiniti sve zaposlene zadovoljnim, ali i činjenice da se, kao i u svakoj drugoj sredini te veličine, povremeno dogodi da od stotine rukovodećih pozicija, neodgovorni pojedinci prekrše interna pravila i uputstva.“ Sve se to, kažu, strogo disciplinski kažnjava pa i otkazom.

Njemački BMW, jedan od kupaca Leonijevih kablova, navodi da je, nakon našeg novinarskog upita, ozbiljno shvatio optužbe koje iznose radnici. Od Leonija je zatraženo objašnjenje. Potvrđuju da idu i u posjete pogonu u Srbiji, ali kažu da to nije imalo veze s pritužbama.

Iz Leonija kažu da im niti jedan partner – pa ni BMW – nikada do sada nije zamjerao ništa.

Inače, nedavno je utanačeno da Leoni, izvorno i sam njemačka kompanija, pređe iz ruku austrijskog biznismena Stefana Pierera u ruke kineske kompanije Luxshare.

Mercedes kontrolira Yuru

Teške su i optužbe radnika prema južnokorejskoj Yuri, koja također proizvodi kablove za auto-industriju.

U prepisci Samostalnog sindikata metalaca Srbije s Mercedesom i Audijem koja se vodila od lipnja do rujna ove godine, sindikalci pišu da se u Yuri u Leskovcu sistematski krši pravo na sindikalno okupljanje, da su radnici iznureni i očajno plaćeni, da su izloženi opasnim kemikalijama, da je tvrtka kršila pravo na štrajk tako što je upošljavala dodatne radnike da zamjene štrajkače.

Prepisku u koju DW ima uvid potvrdila su nam oba njemačka automobilska giganta. U Audiju kažu da „provjeravaju okolnosti" u Yuri, a u Mercedesu da su stvar shvatili ozbiljno i „prisilili dostavljača da pruži objašnjenje“.

„Dodatno smo angažirali neovisnu revizorsku kuću da provede međunarodno priznatu procjenu održivosti. Postupak još nije završen“, navodi Mercedes u odgovorima i dodaje da će, ako bude potrebe, poduzeti mjere kako bi se dobavljač pridržavao standarda.

„Da sad Nijemce pustimo da vide što se radi, kako se radi kod nas u pogonu, vjerojatno bi ljudi pobjegli kroz ventilaciju", kaže za DW Predrag Stojanović koji vodi sindikalnu organizaciju u pogonu Yure u Leskovcu.

Iz Yure su ignorirali novinarski upit o optužbama radnika i potezima njemačkih firmi.

Beogradska nevladina organizacije ASTRA je isprva 2022. godine, još prije stupanja na snagu zakona, a potom i ove godine Volkswagenu prijavila ropske uvjete rada u tvornici kompanije Linglong u Zrenjaninu. Ondje su stranim radnicima oduzimane putovnice, a kineski investitor se ponaša kao da njemu taj dio Srbije pripada.

U šturom odgovoru Volkswagena za DW navodi se da ne ulaze u „pojedinačne potencijalne“ optužbe koje pogađaju njihove dobavljače. Tvrde, međutim, da na sve indicije reagiraju ozbiljno i brzo, navodeći da je tako i u slučaju Linglonga. Ali, što je konkretno urađeno, to ne kažu.

Mali broj pritužbi

Zakon o lancima opskrbe se primjenjuje na tvrtke koje u Njemačkoj imaju barem tisuću zaposlenih.

Njime se zabranjuje njemačkim tvrtkama da u lancu opskrbe bilo gdje na svijetu imaju dobavljače u kojima rade djeca, robovi, prisilni radnici, tvrtke koje sprječavaju formiranje sindikata ili izlažu radnike zdravstvenim rizicima ili ih „prekomjerno tjelesno i duhovno iskorištavaju".

Zabranjeno je i uskraćivanje „primjerene plaće", a to je najmanje minimalna zarada. I na to se žale radnici iz Srbije nsime da, računajući silne prekovremene sate, zapravo imaju satnicu nižu od minimalne.

Zakon predviđa kazne i do dva posto godišnjeg prihoda tvrtke, a najviše osam miliona eura u jednom slučaju.

Ali, kako za DW navode u Saveznom zavodu za privredu i kontrolu izvoza (BAFA), koji je zadužen za provođenje zakona, do sada niti jedna kazna nije izrečena.

BAFA navodi da joj je tijekom ove i prošle godine stigla 221 pritužba iz cijelog svijeta od kojih se tri odnose na Srbiju. Pritužbe se mogu podnijeti i preko interneta, podnose ih pojedinci, ali i organizacije poput sindikata ili nevladinih organizacija.

Protumačeno je da 161 pritužba nema temelja po novom zakonu. To ostavlja svega 60 „aktivnih" žalbi premda njemačke kompanije direktno zapošljavaju milijune radnika u svijetu, a njihovi dobavljači višestruko više.

„Lanci opskrbe su često netransparentni“, kaže nam Annabel Briegemann iz Inicijative koja se zalagala za uvođenje zakona.

„Ne samo da radnici u Srbiji ili Pakistanu možda ništa ne znaju o zakonu i mogućnostima žalbe, nego često i ne znaju da li su dio lanca opskrbe neke njemačke tvrtke koja potpada pod ovaj zakon", dodaje ona.

Mnogi kritičari u Njemačkoj ukazuju da velike tvrtke zakon opisuju kao „papirnog tigra" koji ima samo donosi pakao od birokracije, ali ništa ne mijenja.

No, dodaju, ako bi BAFA strogo kontrolirala i ako bi mediji redovno pisali o toj temi, zakon bi itekako mogao pomoći.

Čekajući europski zakon

Situaciju bi mogao promijeniti zakon na razini EU-a konačno donijet ove godine. Države EU-a imaju vremena ga primijeniti do srpnja 2026. Prvo će važiti za veće tvrtke, pa postepeno i za one s tisuću zaposlenih i 450 milijuna eura godišnjeg prometa.

Najvažnija novina bit će što, za razliku od sadašnjeg njemačkog zakona, EU zakon daje radnicima ili sindikatima mogućnost da traže odštetu direktno od europske kompanije ako rade za njenog dobavljača, u Srbiji, ili bilo gdje drugdje na svijetu.

Tematika bi ponovno mogla dobiti na aktualnosti ako se u dolini Jadra otvori rudnik iz kojeg je Njemačka praktično već rezervirala litij. Jer, ne samo da zakoni o lancima opskrbe tretiraju ljudska prava, nego se bave i okolišem.

Radnica Leonija s početka priče za sebe u zakonima, srpskim, njemačkim ili europskim – ne vidi šansu. Žali se na ukliješteni živac od teškog rada u istom položaju.

„Zašto bih ja više svoje zdravlje ugrožavala za pedeset tisuća dinara (oko 430 eura pr.ur.)? Gledam ako mogu negdje nešto naći da se sklonim, i to je to", kaže ona. „To misli 90 posto kolega. Samo nemaju kamo otići."

*ovaj članak je pisan uz podršku Journalismfund Europe