Iran nije zemlja u kojoj se olako odnose prema baš svim propisima islama. On strogo zabranjuje uživanje alkohola i alkohol je nemoguće kupiti u trgovini. Osobe koje Čuvari revolucije ili drugi državni organi opetovano uhvate s bocom mogu biti kažnjene i najtežom kaznom.

Ali silom prilika i oni moraju zatvoriti ne jedno, nego oba oka pred alkoholizmom u Iranu - jer nema toliko mjesta po zatvorima. Dvadesetogodišnji Anoush tvrdi kako je alkoholizam široko raširen među njegovim prijateljima u Teheranu: "Veoma često moji prijatelji moraju završiti u bolnici zbog alkoholizma." Kako dolaze do alkohola? To uopće nije problem, Anoush poznaje mnoštvo "dilera" u svom gradu.

Svi oni znaju da je alkohol zabranjen u totalitarnoj vjerskoj državi i da riskiraju najoštrije kazne. Ali i usprkos tome posežu za bocom: "Zakoni su tu da ih se krši", objašnjava nam mladi Anoush. Na zabavama po privatnim kućama se mladi napijaju do besvijesti kako bi zaboravili na svoje brige i strahove - barem na kratko vrijeme.

...jer utjehe nema u vodi!

Iran je zemlja mladih: prosječna dob stanovnika je 27 godina, što je svrstava među zemlje s najviše djece i omladine. Ali to je i zemlja čije vodstvo ne krije svoje agresivne namjere i koja je zbog svojih ambicija da stvori atomsku bombu, gospodarski i politički izolirana.

Tu međunarodnu izolaciju mladi Irana dobrano osjećaju na svojoj koži. Jedva da tko može naći posao, a prestali su se i nadati da će im budućnost donijeti nešto dobrog. Svakodnevica je tmurna, a i cijene sve više rastu i guraju čitavo stanovništvo prema siromaštvu. Mnogim mladima se čini kako je jedini način da pobjegnu od svega toga - alkohol, mnogo alkohola.

"Alkoholna pića su samo jedna od mnogih sedativa", smatra Mostafa Eghlima, predsjednik udruge socijalnih radnika Irana. Priznaje kako on i njegovi zemljaci žive pod "neprestanim ekonomskim pritiskom i uz društvene nepravilnosti. Zato bježe u alkoholizam kako bi ublažili patnje."

Destilerija u kupaonici

Obzirom da je siromaštvo sve veće, mnogi u Iranu si ne mogu priuštiti prava alkoholna pića. Boca votke prokrijumčarena iz Rusije na ulici košta više nego 100 eura - pravi imutak za Irance. Zato tamošnje stanovništvo uglavnom samo, "na crno" destilira alkohol i mnogi niti ne znaju da to može biti veoma opasno. Jer u nestručnoj destilaciji se lako može stvoriti i metanol, niži alkohol koji može uzrokovati sljepilo, pa čak i smrt.

Naravno, Islamska Republika Iran ne želi uopće niti priznati kako ima toliko "grješnika" pa su i službene statistike mnogo "ljepše" nego što je stvarnost u Iranu. Ipak, već po statistikama organizacije forenzične medicine je 2011. bilo 93 smrtna slučaja uzrokovana trovanjem alkoholom - godinu dana prije ih je bilo čak 145. Zato je barem tamošnje ministarstvo zdravstva objavilo kako "zabrinjava sve veća potrošnja alkohola u Teheranu i drugim dijelovima zemlje" i kako je taj problem "čak ozbiljniji nego dijabetes i kardiovaskularna oboljenja".

Ipak, i službeni izvori priznaju kako u Iranu ima oko 200 tisuća alkoholičara - ali ima razloga sumnjati u tu brojku jer je ona nepromijenjena još od 2008. godine. U Ministarstvu zdravlja ipak priznaju kako "neki od odgovornih u državnom aparatu žele prikriti stvarne brojke jer je alkohol zabranjen iz vjerskih razloga". I zapovjednik policije Teherana, Esmail Ahmadi Moqadam priznaje kako je "neosporna činjenica" da je alkoholizma - zapravo sve više.

Ako ne boca, onda će na iglu

Baš zbog svojeg vjerskog sljepila, Islamska Republika uopće niti nema nekog plana protiv alkoholizma. Doduše, stalno se pokreću policijske akcije protiv švercera alkohola, ali očito je to tek kap u moru alkohola koji stiže u Iran. Procjenjuje se da se šverca oko 80 milijuna litara alkoholnih pića, uglavnom preko Kurdskog područja u Iranu. Policija jedva uhvati svaku četvrtu bocu koja stiže u zemlju.

Zapravo i u Iranu ima političara - poput zastupnika Eghbala Mohamadija, koji državne službe, pa čak i notornu Revolucionarnu gardu optužuje kako će "gledati na drugu stranu" u švercu alkohola - ako primi odgovarajuće mito.

Ali, ako se mladog Anousha pita, što bi bilo kad bi policija bila učinkovitija i zaustavila šverc, on tek sliježe ramenima: "Kad ne bi bilo alkohola, mnogi bi skrenuli u oštrije droge." Jer razlog zašto se traži zaborav u alkoholu time ne bi nestao. Boca ili igla, mnogi njegovi prijatelji ionako misle da ništa neće izgubiti. Jer budućnosti za njih ionako nema.