„Nakon što smo se upoznali, shvatili smo da oboje slično razmišljamo i da je nekako i moja i njegova želja bila da živimo negdje na selu. Kako je Daliborov tata porijeklom sa Ivančeva, postojala je mogućnost da on nađe zaposlenje, a imali smo i kuću njegovog djeda, tako da su se poklopile i naše želje i okolnosti“, kaže Branka Jozić (26 g.) iz sela Ivančeva u općini Vareš. Čudni su putovi Gospodnji, a izbjeglički, još čudniji. Sarajlija po rođenju, 32-godišnji Dalibor Jozić, još kao 14-godišnjak, spoznao je svu gorčinu izbjegličkog života. Izašao je kroz tunel iz Sarajeva i put ga je prvo odveo u Njemačku, pa u Austriju i zatim u Englesku. Branka je ratno vrijeme uglavnom provela u Zagrebu. Onda su im se izbjeglički putovi ukrstili i tako su zajedno stigli u Ivančevo.

Danas ovaj mladi bračni par sanja svoje snove, čekajući prvo dijete. „Čim sam upoznao Branku, odmah sam shvatio da je to žena mog života i da ćemo cijelu vječnost provesti zajedno. I toliko sam se zaljubio u ovaj kraj, u ovo selo Ivančevo, da sam jednostavno odlučio tu ostati, obnoviti djedovu kuću i tako se sve posložilo“, kaže Dalibor Jozić.

Turisti žele sve što nemaju kod kuće

Oboje imaju visoku naobrazbu iz oblasti turizma. Branka radi u općini, a Dalibor u Turist-info centru u Varešu. „Kroz različite projekte, na primjer, kroz fondaciju 'Mozaik' ostvarili smo neke velike stvari, kao što su organizirani dolasci turista iz Nizozemske, Njemačke i Austrije, a imali smo i posjet predstavnika turističkih agencija sa područja bivše Jugoslavije. Naše je da organiziramo boravak turista u seoskim domaćinstvima“, kaže Branka.

Njihova kuća još nije dostigla puni kapacitet zbog obnove koja nije dovršena i oni za sada nude samo jednu sobu za izdavanje, ali mnoga domaćinstva u Ivančevu su sasvim spremna za prihvat većeg broja turista i mogu ponuditi puni komfor. A stranci koji ovamo dođu, žele ono što nemaju kod svoje kuće. „Žele povratak u prošlost, na neki način, žele ono što nemaju u svojim zemljama, a to je ova domaća hrana, organska, bez pesticida, i nemaju ove gostoljubivosti koje ima kod nas. To je specifično, posebno za ovaj kraj. U koju god kuću da dođete, svatko će vas ponuditi sa svime što se u kući zatekne, od ručka, do noćenja. To je ono na čemu se ovdje bazira seoski turizam“, kaže Branka, nudeći jagode iz svoga vrta.

„Tako se mi nadopunjujemo“

„Za nas materijalno ne predstavlja apsolutno ništa. Mi više gledamo na tu duhovnu stranu i druženje s ljudima, na komunikaciju i razmjenu iskustava i s te strane smo jako puno uložili i ulažemo. Nije nam problem voditi turiste i subotom i nedjeljom u obilazak nekih znamenitosti našeg kraja“, kaže Dalibor. „Što strane turiste najviše zanima?“ pitam. “Ja im sugeriram paraglajding, biciklizam i pješačenje, dakle, neke oblike ekstremnijeg turizma, dok Branka više forsira lagane šetnje sa starijim ljudima, branje jagoda, kupina i ljekovitog bilja i pripremanje čajeva.

„Tako se mi nadopunjujemo“, kaže Dalibor i dodaje da su njihovi posljednji gosti bili iz Švedske. „Oni su došli organizirano jer je riječ o jednoj razmjeni učenika. Naši su išli u Švedsku, a onda su oni došli nama. S njima su došli i predstavnici njihove turističke organizacije, pa je tako dogovorena suradnja za ubuduće. Jedino nam je žao što je bila kiša za vrijeme njihovog boravka, pa nisu mogli doživjeti ljepote ovog kraja u punom sjaju“, kaže Branka Jozić.

Seoska idila na obroncima Zvijezde

A selo Ivančevo, smješteno na obroncima planine Zvijezde, u općini Vareš, uistinu je kao selo iz bajke. Ispred svake kuće je vrt s organski uzgojenim povrćem. Selo ima i dom kulture, na čijem će jednom dijelu uskoro biti otvorena terasa s koje se pruža veličanstven pogled na krajolik. Branka napominje da je jezgra Vareša bogata kulturnim znamenitostima, a nije daleko ni kraljevski grad Bobovac gdje su stolovali bosanski kraljevi. U susjednom selu Oćeviji su znamenite stare kovačnice na vodeni pogon, u kojima se kuje na isti način kao i prije 700 godina.

Veliki broj planinarskih domova također mogu biti izazov. Danas, kad mladi ljudi sve više odlaze sa sela u grad, Dalibor i Branka, dvoje mladih, obrazovanih ljudi, vratili su se na selo. I ne vide ništa čudno u tome. „Puno ljudi nas to pita. Ja sam prije dolaska u Ivančevo vodio jedan hotel u Austriji, sve je bilo divno i krasno, ali ja sam obiteljski čovjek koji nikad to nije mogao postići u Austriji. Jednostavno sam prelomio i vratio se. I Branka isto. Ne volimo život u gradu. Ja bih jedan dan ovdje radije kosio, nego proveo taj dan u Zagrebu ili Sarajevu“, kaže Dalibor.

Autorica: Ljiljana Pirolić

Odg. urednik: Anto Janković