Sarajevska Vijećnica najreprezentativnije je zdanje iz austro-ugarskog razdoblja. Ova građevina u pseudomaorskom stilu namjenski je podignuta za sjedište sarajevske Gradske uprave. Gradskom poglavarstvu na korištenje je predana 20. travnja 1896. godine. U metropolama zapadnih zemalja, Vijećnica je bila poznata i kao simbol svojevrsne bosanskohercegovačke autonomije u okviru moćnog austro-ugarskog carstva. U Vijećnici je, uoči samog atentata 28. lipnja 1914. godine, boravio i austro-ugarski prijestolonasljednik Franz Ferdinand.

U vrijeme bivše Jugoslavije 1949. godine, Vijećnica je ustupljena na korištenje Narodnoj i sveučilišnoj biblioteci BiH. Mnoge generacije studenata upravo su u ovoj zgradi stjecale svoja znanja. Mirela Huković-Hodžić je u zimu 1991. godine u čitaonici Vijećnice spremala ispit iz filozofije proučavajući djela Sokrata, Platona, Aristotela, Hegela, Kanta, Nietzschea... Sjeća se dana kada je Vijećnica izgorjela. "Ratne strahote su izazivale bol, mučninu i bijes, ali kada sam vidjela Vijećnicu u plamenu, od šoka sam zanijemila. Tek mi je onda postalo jasno što je stvarni cilj. Namjera onih koji su pucali bila je ubiti, spaliti Vijećnicu kako bi se zauvijek pokidale spone i tragovi našeg zajedničkog života“, kaže Mirela Huković Hodžić.

Dogodilo se to u noći između 25. i 26. kolovoza 1992. godine. Vijećnica je bila meta artiljerije sljedbenika Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića, odnosno, Vojske Republike Srpske (VRS) i bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA). Pogođena mnoštvom projektila, spaljena je i razrušena. Malo je knjiga spašeno iz plamena. Uništeno je više od 80 posto knjižnog fonda i dokumenata koji su svjedočili o povijesti BiH. Oko tri milijuna knjiga i tri stotine unikatnih rukopisa neprocjenjive vrijednosti zauvijek je izgubljeno. Vijećnica je tako ponovno postala simbol, ovoga puta simbol nove dimenzije rata u BiH, simbol urbicida.

Pokušaj brisanja svijesti o mjestu zajedničkog življenja

Još u vrijeme granatiranja Vijećnice, broj ubijenih i prognanih u ratu mjerio se desecima, odnosno stotinama tisuća. Iako su do tada već bili počinjeni brojni zločini nad nedužnim ljudima, Sarajlije je šokiralo ubijanje Vijećnice. Mnogi su s nevjericom gledali kako ostaci izgorjelih listova, kao "crne ptice" lebde nad Sarajevom. Književnik Valerijan Žujo je zapisao: "Ova crna ptica zapravo je nagorjeli list, jedan list iz velike knjige u kojoj su zabilježeni ponos i mizerija, usponi i padovi, slave i tuge Bosne i Sarajeva. Ta je knjiga čuvana kako i valja, u Narodnoj knjižnici BiH, u nekadašnjoj gradskoj Vijećnici... Suština priče o knjižnici jest u njenoj dragocjenosti i nezamjenjivosti, isto toliko koliko i u monstruoznom porivu onih koji su iz teškog oružja pucali u knjige.“

Kazališni redatelj, književnik i kritičar Gradimir Gojer vjeruje da je granatiranje Vijećnice bio pokušaj zatiranja svijesti o civilizacijskom odnosu naroda na ovom području spram civilizacijskog motiva za život. "To je bio i pokušaj brisanja svijesti o nama samima, Bosancima i Hercegovcima i BiH kao mjestu zajedničkog življenja svih njenih naroda. Kada uništite pisani trag o civilizacijskom kodu koji pripada svim tim nacijama koje su tvorile državu BiH, onda praktično uništavate civilizacijski kod jedne države kakva je BiH. Dakle, zatiranjem svega onoga što bi moglo svjedočiti da je na ovim prostorima postojala civilizacijska matrica svih naroda i građana BiH, brisanjem takve matrice, neprijatelji ove zemlje pokušali su sa zemljopisa izbrisati i BiH. To im je, na žalost, dobrim dijelom i pošlo za rukom, ali samo na određeno vrijeme. Dugoročno gledano to je nemoguće jer svijest postoji i u živim ljudima, ne samo u pisanim dokumentima“, kaže Gojer.

Povjesničar i ministar kulture i sporta u Vladi Kantona Sarajevo Dubravko Lovrenović sjeća se dana kada je granatirana sarajevska Vijećnica. "Otišao sam do Vijećnice i pratio pokušaje spašavanja neprocjenjivog kulturnog blaga koje se nalazilo u tom prelijepom zdanju. Na žalost, ti pokušaji su samo malim dijelom urodili plodom. Danas, 20 godina nakon tog događaja, BiH više nije onakva kakva je bila tog dana kada je Vijećnica gorjela. Sada se obnova ovog zdanja privodi kraju i nadam se da će obnovljena Vijećnica ponovo simbolizirati multikulturni duh BiH i Sarajeva. Vijećnica nije bila nikakav vojni cilj, a njeno stradanje treba staviti u kontekst opće tragedije ove zemlje i Sarajeva koje je spaljivanjem Vijećnice i knjižnog fonda apsolutno izgubilo jedan od svojih znakova kulturnog identiteta“, kaže Lovrenović.

20 godina u ruševinama

U BiH je danas teško pronaći odgovor na pitanje zašto se na obnovu Vijećnice čekalo tako dugo. Od kraja rata u Sarajevu su, gotovo preko noći, nicala velebna zdanja, građevine različitih namjena, simboli nekih novih društvenih vrijednosti. "Lista razloga za takvo stanje ide na adresu kako pojedinaca tako i institucija, ali ja osnovni razlog vidim u neefikasnosti sistema uspostavljenog u Daytonu koji forsira institucionalnu hiperinflaciju u BiH. To je sistem u kojem nitko ne odgovara nikome. Činjenica je da je Gradska uprava Sarajeva na čelu sa gradonačenikom Alijom Behmenom učinila maksimum i ubrzala proces obnove sarajevske Vijećnice“, tvrdi Dubravko Lovrenović.

Gradimir Gojer misli da niti jedna vlast u poslijeratnoj BiH nije imala svijest o značaju Vijećnice za kulturnu prošlost, sadašnjost i budućnost ove države. "Do obnove Vijećnice nije došlo i zbog naivnih sporova oko njezine namjene. Na žalost, dokoni političari ove vlade i danas se bave pitanjima hoće li to biti gradska kuća reprezentativog karaktera ili mjesto na kojem će se polagati kulturna povijest, odnosno knjige i kulturno pamćenje ovog tla. Smatram da Vijećnica treba biti reprezentativni objekt koji će svjedočiti o kulturnom kodu naroda i građana BiH“, kaže Gojer.

Prema mišljenju stručnjaka iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, obnovu Vijećnice čekalo se tako dugo i zbog složenog graditeljskog zahvata. Komisija je Vijećnicu proglasila nacionalnim spomenikom, čime je određena i njezina buduća namjena. Kako je prvobitna funkcija zgrade bila administrativna, Vijećnica će biti korištena kao reprezentativni objekt Gradske uprave. Pošto je u njoj bila smještena i Nacionalna knjižnica, Vijećnica će zadržati u funkciju knjžnice. Obnova Vijećnice bi, prema planovima gradskih vlasti, trebala biti završena do travnja 2014. godine.