Predsjednik uprave Njemačkih željeznica (Deutsche Bahn) Rüdiger Grübe je mogao biti zadovoljan dok je predstavljao rezultate prvog polugodišta ove godine: u tih šest mjeseci prevezeno je 66,7 milijuna putnika, što je 10,6% više nego u istom razdoblju prošle godine. Od siječnja do lipnja je ostvaren je promet od 20 milijardi eura - i rekordna dobit od 603 milijuna eura, što je čak 54,2% više nego prošle godine.

Doduše, dobit bi bila još viša da se DB nije upustila i u goleme troškove: kompozicije na dugim linijama su redom poslane u radionice na popravak i obnovu, a flota brzih vlakova ICE se također sustavno šalje u radionicu na takozvani "Reset" program. Naime, među tim kompozicijama ih ima i starih po 40 godina, tako da su se i putnici već navikli da u njima zateknu baš sve osim "njemačke urednosti": derutna sjedala, začepljene toalete, po ljeti klima često ne radi, po zimi nije baš sigurno niti da će raditi grijanje u svim vagonima.

Osim toga, Grübe je najavio kako će DB sa još više žara pokušati ispraviti već potpuno narušeno povjerenje u točnost ovdašnjih željeznica. U najskorije doba želi postići da 80% vlakova stiže točno na vrijeme, makar je po računanju Njemačkih željeznica već sad točno preko 78% vlakova.

Mnogi redovni putnici baš ne razumiju što to i kako to računaju DB, jer kako se to onda računa linija vlaka koja potpuno otpada taj dan? Dakle ne kasni deset ili dvadeset minuta, nego nestaje zauvijek. Putnike se navodi u kompoziciju koja vozi u istom smjeru i nerijetko se tu mora imati i sreće i mišićave laktove i nedostatak svakog truna stida i srama pa da se ugrabi sjedeće mjesto.

Auto-vlakovi, spavaća kola...

Ali DB isto tako želi biti prijevoznikom budućnosti u kojem više neće biti mjesta za "staromodni" način putovanja. Već proljetos je objavljeno kako će biti ukinuti auto-vlakovi. To je doista oblik putovanja samo za nostalgičare koji su svoje automobile, na posebnom peronu i preko osobite rampe prvo uvezli svoj automobil u poseban vagon da bi se onda mogli smjestiti na svoje mjesto u željezničkom vagonu.

Naravno da zvuči razumno čitati knjigu ili novine umjesto zuriti u cestu pred sobom iznad volana. Ali trošak je u međuvremenu bio daleko viši nego da putnik iznajmi vozilo na odredištu i da tamo dođe željeznicom. Ili u današnje doba, što je Njemačkoj željeznici sve opasniji konkurent: "jeftinom" zračnom linijom ili autobusom.

Drugi "rez" kojeg su Njemačke željeznice spremale za početak zimskog reda vožnje 11. prosinca je bilo ukidanje "noćnih vlakova", dakle spavaćih vagona.

I tu nostalgičarima možda prvo na pamet pada kompozicija poput Orient Expressa gdje se dame i gospoda, nakon što u večernjoj toaleti u vagonu-restoranu ostave svoj srebrni pribor za jelo na porculanskom tanjuru i popiju zadnji ostatak iz svoje kristalne čaše, povlače u svoj odio na počinak u ugodnoj postelji (u nadi da ipak neće doći do zapleta kao u romanu Agathe Christie).

Komfor po mjeri samo najodvažnijih

Što se vagon-restorana tiče, Njemačke željeznice su ih i na tim noćnim vlakovima ukinule još 2014. Umjesto njih, priključen je takozvani "vagon Bistro". Iako takva oznaka zalogajnice niti u Francuskoj ne mora baš jamčiti vrhunsku kvalitetu, u inačici Njemačkih željeznica je često s onu stranu i radničke kantine. Tako niti uz pivo ne mora značiti da ćete dobiti makar i plastičnu čašu, a kušati tamošnju hranu - točnije, par sendviča koja su ostala od tko zna kada, svakako traži dobru količinu odvažnosti. Makar su DB neko vrijeme angažirale čak i vrhunske kuhare da razrade recepte, ali iz nekog čudnog razloga, i redoviti putnici kategorički tvrde da su ta jela već davno rasprodana baš svaki put kad dođu tamo.

Od ove godine je tako na red došlo i da se potpuno ukinu spavaći vagoni i prvog i drugog razreda, takozvani kušet vagoni gdje se sa svake strane kupea sjedeće klupe pretvaraju u po tri ležaja. Zajedno sa vagon-restoranom su u Njemačkim željeznicama nestale i tri takve linije na relacijama koje su donosile najviše gubitaka, na primjer od Hamburga ili Berlina do Pariza. Ali neke od 11 linija, poput one od Berlina do Züricha je bila prilično popularna pa su i Njemačke željeznice isprva "stavili na led" plan da ukinu i takav oblik prijevoza.

Zašto i Nijemci tu ne zarađuju?

Kondukter u tom vlaku od Berlina do Švicarske, službena oznaka linije mu je CNL 471 nam tvrdi kako su i spavaća kola redovito puna vikendom i u doba odmora. Ali preko tjedna, obično su prazna. Provodi nas kroz vagon i već pogled u otrcale odjele, sa istrošenim ležajevima i zadahom koji svjedoči o bezbrojnim neznancima koji su tamo proveli noć, svakako jest motiv poslovnim ljudima da ozbiljnije razmisle o avionskoj karti za tu liniju. A niti cijena vožnje (više) nije argument.

Ali dok kompozicije spavaćih kola Njemačkih željeznica doista izgledaju kao zapušten provincijski hotel koji je vidio bolje dane, rješenje kako da se zadovolje i "nostalgičari" i računovođe DB se pojavilo zapravo u konkurentu. Austrijske željeznice, Österreichische Bundesbahn (ÖBB) "veoma rado" će preuzeti neke linije noćnih vlakova kroz Njemačku. Već su rezervirali linije od Düsseldorfa i druga od Hamburga do Innsbrucka preko Münchena i liniju od Berlina do Basela preko Frankfurta.

Jer dok Njemačke željeznice na takvim linijama ostvaruju gubitke, Austrijanci već godinama zarađuju i imaju ambicije proširiti svoju mrežu i kroz druge zemlje Europe. Neki austrijski vagoni su potpuno novi, sa suvremeno projektiranim ležajevima. Ukratko, nije teško otkriti razlog zašto Austrijancima nije teško pronaći mušterije i da bi i Njemačke željeznice odlično učinile kad bi se malo više pobrinule za ugodu putnika.