Svatko tko želi podnijeti zahtjev za azil u Danskoj mora imati dobru kondiciju. Naime jedini prihvatni centar za izbjeglice nalazi se oko 25 kilometara izvan Kopenhagena na bivšem vojnom poligonu u Sandholmu. Autobus od bivše vojarne do najbliže postaje gradske željeznice preko dana vozi svakih 30 do 45 minuta. Za to vrijeme se tih četiri kilometra može i propješačiti.

Do centra za deportaciju Sjælsmark, je upola manje a deportacijski centar Ellebæk je također u blizini, samo nekoliko koraka udaljen od prihvatnog centra.

Politički konsenzus oko izbjeglica

Za Michalu Clante Bendixen iz organizacije Refugees Welcome Denmark, lokacija ovih triju ustanova simbol je danske politike prema izbjeglicama. Za razliku od Njemačke, gdje vladajući socijaldemokrati tek oprezno govore o potrebi smanjenja broja "neregularnih migranata", kako se u posljednje vrijeme nazivaju izbjeglice, ovdje već dulje vrijeme postoji raširen politički konsenzus da se što manje tražitelja azila pusti u zemlju.

Godine 2019. parlament, s većinom desničarskih populista, konzervativnih stranaka i socijaldemokrata, odlučio se na promjenu paradigme, što je rezultiralo time da su boravišne dozvole za izbjeglice općenito vremenski ograničene i, ako je moguće ih se ne bi se trebalo produljivati. Ukinute su povlastice za tražitelje azila, pooštreni su uvjeti za boravak i prijavu, a repatrijacija u zemlju podrijetla je znatno olakšana.

Politika zastrašivanja

Osim toga, danska vlada je u zemljama Bliskog istoku pokrenula oglasnu kampanju u kojoj je potencijalne izbjeglice upozoravala od strogih pravila u Danskoj. Istodobno je parlament i progurao tzv. zakon o nakitu koji policiji dopušta da uzima dragocjenosti od tražitelja azila kako bi financirala njihov boravak u Danskoj. "Danska politika prema izbjeglicama temelji se na  zastrašivanju ljudi", rekla je Bendixen za novinsku agenciju dpa. Zakon o nakitu, primjerice, u praksi zapravo ne funkcionira i rijetko se primjenjuje. “Ovo je čisto simbolička politika.”

Zagovornici strože politike azila u Njemačkoj rado hvale brojke iz Danske kao uzorne. Prema podacima Ministarstva za strance i integraciju iz Kopenhagena, prošle godine u Danskoj je 4.597 osoba zatražilo azil. U isto vrijeme u Njemačkoj je podneseno više od 244.000 zahtjeva.  Njemačka doduše ima oko 14 puta više stanovnika od Danske, ali i 53 puta više tražitelja azila.

Danske vlasti nude odbijenim tražiteljima azila 20.000  kruna (oko 2.700€) ako odluče ne uložiti žalbu na odluku o azilu. Ali vrlo malo odbijenih azilanata prihvati tu opciju. Za one koji ne prihvate, Danska ima još jednu "motivacijsku mjeru" - slanje u deportacijski centar Ellebæk, za koji je čelnik Odbora Vijeća Europe protiv mučenja nedavno rekao da su čak i zatvori u Rusiji bolji.

Iznimni položaj Danske

Međutim, zemlja je daleko od toga da može deportirati sve koji moraju napustiti zemlju. "Vlada u Siriji, na primjer, ne surađuje", kaže Bendixen. Također praktički nema deportacija u Sudan, Iran, Gazu i Mianmar. Tako odbijeni azilanti ostaju u Ellebæku i drugim centrima. Ili pronalaze druga rješenja. Prema podacima organizacije Refugees Welcome, većina onih koji su bili prisiljeni napustiti zemlju nestane prije nego što završe u Ellebæku. 2022. u Danskoj je bilo 548 onih koji su morali napustiti zemlju. Od toga su 222 osobe zaista i deportirane.

Većina od preostalih 300-tinjak u nekom je trenutku nestala iz sustava, sakrila se ili jednostavno odlučila čitavu proceduru ponoviti u Njemačkoj, s manjim izgledima za azil ali s većim izgledima za ostanak jer vlasti u Njemačkoj gotovo da i ne protjeruju.

Međutim, s čisto pravnog gledišta, Danska nije prikladna kao uzor drugim državama EU. Razlog leži u iznimkama koje je Danska davno isposlovala u Bruxellesu. Početkom 1990-ih tadašnja vlada dogovorila je posebna pravila prema kojima je Danska mogla sama određivati smjernice za granične kontrole, azil, useljavanje i vize koje odstupaju od ugovora EU-a. Druge zemlje EU to ne mogu.

Međutim, s čisto pravnog gledišta, Danska nije prikladna kao uzor drugim državama EU. Razlog leži u iznimkama koje je Danska davno isposlovala u Bruxellesu. Početkom 1990-ih tadašnja vlada dogovorila je posebna pravila prema kojima je Danska mogla sama određivati smjernice za granične kontrole, azil, useljavanje i vize koje odstupaju od ugovora EU-a. Druge zemlje EU to ne mogu.

nk(dpa)

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu