Prošle godine je savezna vlada priznala da je Njemačka postala previše ovisna o Kini po pitanju važnih materijala i komponenti potrebnih domaćoj industriji za oporavak nakon pandemije koronavirusa.

Usred žalopojki oko nepoštene tržišne utakmice, odnosno zahtjeva za potpunim “odvajanjem” od druge najveće ekonomije svijeta, Berlin je u srpnju 2023. objavio svoj prvi strateški dokument kojim se definira odnos prema Kini. Savezni kancelar Olaf Scholz je govorio o nužnosti sprječavanja buduće kritične ovisnosti o Kini, te je na društvenoj mreži X dodao: “Cilj nam nije prekidanje veza... Sa strategijom za Kinu mi reagiramo na Kinu koja se mijenja i koja nastupa ofenzivnije. Za nas vrijedi: Kina je i ostaje partner, konkurent i sistemski rival."

Taj apel, kako se čini, neka njemačka poduzeća jednostavno ignoriraju. Ako do kraja godine nastave istim tempom investirati u Kini, kao što su to činila u prvom polugodištu 2024., onda bi to značilo da se tijekom tekuće godine volumen direktnih njemačkih investicija u Kini više nego udvostručio (u odnosu na prošlu godinu). 

Kineska privreda je u prva dva kvartala ove godine profitirala od njemačkih izravnih investicija u visini od 7,28 milijardi eura, što je po navodima Njemačke središnje banke (Bundesbank) skoro 13 % više nego u cijeloj 2023.

Proizvođači automobila „prkose“ trendu

„Podaci o investicijama u Kini baziraju se prije svega na nekim branšama poput automobilske industrije ili kemije“, kaže za DW Doris Fischer, profesorica za China Business and Economics na Sveučilištu Würzburg.

Uspjeh ili neuspjeh njemačkog automobilskog sektora je tijesno povezan s Kinom, u toj zemlji se svake godine proda oko trećina svih novih njemačkih vozila. U 2023. je u Kinu isporučeno njemačkih vozila u vrijednosti od 15,1 milijarde eura. Istovremeno su njemački dobavljači u Kinu izvezli autodijelove vrijedne 11,2 milijarde eura, kako otkrivaju podaci Udruženja automobilske industrije (VDA).

Fischer kaže da brojna mala i srednje velika njemačka poduzeća (KMU) već sad slijede takozvanu „Kina-plus-jedan“ strategiju, kojom je predviđeno da firme diverzificiraju svoje dobavljačke lance, i to tako da jedan dio kineske proizvodnje „premjeste“ u neke druge obećavajuće zemlje u razvoju – poput Vijetnama ili Tajlanda. 

Njemačke firme se povlače iz Kine?

Anketa koju je prošli mjesec provela Njemačka trgovinska komora u Kini pokazala je da se dva posto njemačkih firmi rješava svojih poslovnih aktivnosti u Kini, dok sedam posto njih razmišlja o tom potezu. Sudeći po tim brojkama, broj njemačkih poduzeća koja se već opraštaju od Kine ili planiraju taj potez udvostručio se od 2020.

No, više od polovice ispitanih tvrtki navelo je kako želi povećati svoje investicije u Kini – kako bi ostali konkurentni. Osim toga, troškovi De-Riskinga očito su prestrašili brojna poduzeća. 

„Izazov kod diverzifikacije je potreba za enormnim ulaganjima“, kaže za DW Maximilian Butek, voditelj delegacije njemačke privrede u Šangaju. On napominje da njemačke firme na tim novim tržištima muku muče i s potragom za kvalificiranom radnom snagom, birokracijom i zaostatkom po pitanju digitalizacije.

U svojoj novoj strategiji prema Kini savezna vlada je istaknula značaj kritičnih sektora za reduciranje prekomjerne ovisnosti o toj zemlji. Tu se radi o medicinskoj opremi, visokoj tehnologiji i takozvanim rijetkim metalima, koji su prijeko potrebni za zelenu tranziciju. Radi se o metalima kod kojih Kina trenutno praktički ima monopol.

Kina kao podsjetnik na ovisnost o Rusiji?

Njemačkoj se predbacuje da s Pekingom ponavlja istu grešku koja je napravljena s Moskvom, konkretno se misli na preveliku ovisnost o jeftinim ruskim fosilnim gorivima. Nakon ruskog napada na Ukrajinu u veljači 2022., Moskva je odjednom “zavrnula” slavinu za isporuku plina i nafte Zapadu, tako da su Njemačka i druge zemlje odjednom morale tražiti alternativne dobavljače.

Porast geopolitičkih napetosti s Kinom po pitanju trgovine, ljudskih prava, Južnog kineskog mora ili Tajvana, koji Peking smatra dijelom svog teritorija te je zaprijetio da će ga u slučaju nužde i uz pomoć sile vratiti u sastav Kine, mogle bi naškoditi najvećoj europskoj ekonomiji – pod uvjetom da se doista dogodi prekid veza s Pekingom.

Butek osim toga kaže da se kod te dvije teme radi o usporedbi krušaka i jabuka, zato što su njemačka poduzeća puno više ovisna o kineskom tržištu nego što su ranije bili ovisni o ruskom tržištu. 

Suradnja i diverzifikacija

Njemačke tvrtke ne mogu tek tako zbog geopolitičkih problema ignorirati najveće i najbrže rastuće inozemno tržište. Veliki proizvođači poput Volkswagena, BASF-a i Siemensa Kinu i dalje smatraju odlučujućom za njihov rast.

Kinesko stavljanje fokusa na zelene tehnologije, e-automobile i digitalne inovacije nude plodno tlo za daljnju suradnju i razvoj, te će vjerojatno za sobom „povući“ dodatne direktne investicije njemačkih kompanija, kažu gospodarski lideri.

I dalje raste i volumen američkih direktnih investicija u Kini, iako je Trumpova, a kasnije i Bidenova administracija pokušala usporiti kineski gospodarski rast uvođenjem carina i drugih kaznenih mjera. Po navodima US Bureau of Economic Analysis, tijekom prošle godine je volumen američkih investicija u Kini porastao za skoro četiri posto na 127 milijardi američkih dolara (115 milijardi eura). U odnosu na 2018., kada je tadašnji predsjednik SAD-a Donald Trump najavio uvođenje prvih carina na kinesku robu, volumen direktnih investicija iz SAD-a u Kini je porastao za 18 %.

Doris Fischer zato kaže da bi bilo nepošteno Njemačku smatrati odgovornom za nešto što se događa i drugdje, na primjer u SAD-u. „Brzo povlačenje s kineskog tržišta imalo bi katastrofalne posljedice na te industrije, a to ne bi bilo dobro ni za Njemačku“, dodaje ona za DW.