Hrvatska je gotovo cijelo desetljeće odbijala da se u Baselu riješi pitanje duga Ljubljanske banke hrvatskim štedišama. Stajalište službenog Zagreba bilo je da je stara devizna štednja isključivo pitanje privatno-pravnog odnosa banke i klijenta, dok je Slovenija ustrajala na tezi da se radi o sukcesijskom pitanju.

Odluka Vlade ne osporava ni jedno privatno pravo građana, primjerice da tuže Banku, da pokušaju individualno naplatiti svoj dug itd., ali prije mogućeg dogovora Zagreba i Ljubljane, ističu ekonomski analitičari.

Suglasnost Narodne banke

Vladina odluka, što je uslijedila nakon višemjesečnog rada tihe diplomacije između Hrvatske i Slovenije, dobila je i zeleno svjetlo Hrvatske narodne banke, pohvalila se premijerka Jadranka Kosor. „Ona je usuglašena s guvernerom Rohatinskim i Hrvatska narodna banka, je suglasna s ovakvom odlukom Vlade.“ Premijerkino isticanje suglasnosti Trga burze, sjedišta HNB-a, ima za cilj naglasiti kako se HNB neće protiviti dolasku Nove ljubljanske banke u Hrvatsku, a za što nisu željeli dati dopuštenje dok se ne razriješi način obeštećenja građana, kojima se duguje oko 160 milijuna eura.

Otvaranje vrata za Novu ljubljansku banku bio je, očito, slovenski uvjet za pristanak na zatvaranje poglavlja o slobodi kretanja kapitala. Odatle, pak, optimizam premijerke Kosor o međuvladinoj konferenciji, zakazanoj za 5. studenog, kada bi mogla biti zatvorena još neka pregovaračka poglavlja s Unijom.

Na sljedećoj stranici: Dug Ljubljanske banke

Dug Ljubljanske banke

Sveukupni dug Ljubljanske banke u Hrvatskoj iznosi 420 milijuna eura. Hrvatska je na ime sukcesije dosad preuzela 260 milijuna eura kao javni dug, dok su preostalih oko 160 milijuna eura potraživali građani. Pregovori pod okriljem banke u Baselu, podsjetimo, već su vođeni 2002. godine, ali dogovor nije postignut. Prevarenih 130 tisuća štediša Ljubljanske banke sada se tek mogu nadati da će u drugom pokušaju biti više sluha za njihove probleme. Za štediše je nebitno i hoće li njihov dug isplatiti slovenska država, Nova ljubljanska banka ili netko treći. A taj netko treći mogao bi biti novi vlasnik Nove ljubljanske banke. Ponude, navodno, stižu iz Belgije i SAD-a.

Recimo i da je iznos glavnice duga Ljubljanske banke nije diskutabilan, no spor nastaje oko visina kamata te duga hrvatskih tvrtki slovenskoj banci. U Sloveniji tvrde kako se radi o 157 milijuna eura, ali se čuju i mišljenja da je riječ o svega 30 milijuna eura.

Riješen i drugi od tri krupna spora

Premijeri Jadranka Kosor i Borut Pahor najavili su na sastanka u Bohinju, održanom 31. srpnja, da će u roku od tri mjeseca biti riješeno pitanje štediša Ljubljanske banke. Dogovoreno je da se u traženju rješenja poštuju tri načela - sporazum o sukcesiji, hrvatski završetak pregovora s Europskom unijom do kraja ove godine te da se ne krše prava pojedinca.

Pahor se pohvalio da je otada prošlo svega 75 dana. „Time je uklonjen zadnji veliki vrući krumpir među državama. Ne kažem da je time problem riješen. Ali na putu smo rješenja.“, poručio je slovenski premijer. Nakon, dakle, arbitraže za granično sporenje u Piranskom zaljevu i bazelske formule za dug Ljubljanske banke, ostaje dovršenje razgovora oko nuklearne elektrane Krško, odnosno zbrinjavanja otpada.

Premijeri su optimistični i u pogledu rješenja preostalih, kako ih nazivaju, manjih pitanja. Jer, kako je kazala Kosor, „sve iz našeg dogovora se realizira i ostvaruje.“ Ona je objavu dogovora o Ljubljanskoj banci iskoristila kako bi uzvratila bivšem premijeru Ivi Sanaderu da je on otišao jer nije želio trgovati hrvatskih teritorijem za slovensku deblokadu pregovora. „Napravili smo dobar posao za Hrvatsku, a o bilo kakvom prodavanju bilo čega, a kamoli teritorija ne samo da nema govora nego smo pokazali kako se ponaša, živi i vlastitim radom trasira europski put.“, kazala je premijerka.

Autorica: Gordana Simonović

Odg. ur.: Z. Arbutina