U Njemačkoj je već 12 godina na snazi Opći zakon o jednakom tretmanu svih ljudi.

Prema tom zakonu diskriminacija je strogo zabranjena – pogotovo na radnom mjestu.

Što to konkretno znači za one koji traže posao?

Kandidati više ne moraju odgovarati na pitanja o tome koliko imaju godina, jesu li u braku, koje su vjeroispovijesti ili seksualne orijentacije.

Neke firme čak prakticiraju isključivo anonimne natječaje.

U prijavi za posao više ne mora stajati ni fotografija, osim ako kompanija koja je raspisala radno mjesto ne inzistira na tome.

Zvuči korektno, ali kako sve to zaista izgleda u praksi?

Tamnoputi kandidati i muslimani generalno teže dolaze do posla nego ostali.

Statistike kažu da po zatvaranju natječaja 60% Nijemaca dobije poziv za razgovor, ali samo 51% građana stranog podrijetla.

Najlošije šanse imaju kandidati s albanskim, iračkim, marokanskim, ruskim i turskim korijenima.

Osim toga, razne studije otkrivaju da su akademski građani stranog podrijetla često lošije plaćeni nego njihovi kolege Nijemci.

Ali nije sve tako negativno, ima i pozitivnih primjera.

Kandidati iz Španjolske, Japana, Poljske i Švicarske omiljeni su kod njemačkih poslodavaca - omiljeniji čak i od samih Nijemaca.

Pogledajte novi #DE_facto!