Na svakoj rupi u cesti Ceraselin terenac buči poput prazne kante. Prozori se više ne mogu otvoriti zbog vibracija i prašine koja je blokirala mehanizam. Stražnjeg stakla odavno nema, kao zamjena služi komad kartona. Cerasela se svjesno odlučila na kupnju starog, rabljenog automobila - baš kao i ostali ovdje koji žive u zabačenim selima delte Dunava, na krajnjem istoku Europske unije. Na svojoj posljednjoj granici, gdje sunce izlazi po prvi put u EU-u i gdje večer počinje ranije.

Rat je sve bliže

Periprava, naselje na otoku. Sve do Suline prostiru se šume i pješčane dine između jezera koja su povezana rukavcima i kanalima Dunava i mogu se prijeći samo čamcem. Crno more leži na istočnom rubu ove regije.

"Pasagerul", brod koji prevozi ljude i robu ovamo i natrag, plovi svaka dva dana. Neparnim danima stiže, parnima odlazi. Subota je. Ruta od luke Tulcea kroz rukavac Dunava Chilia, koji odvaja Rumunjsku od Ukrajine, traje oko četiri sata.

"Ovdje je sve bilo divno dok jednog dana u našoj blizini nije izbio rat. To nas je probudilo." Bilo je jedan ujutro i prvi prasak je bio toliko jak da je Cerasela pomislila da se nešto dogodilo u dvorištu. "Potres, bomba, susjedova plinska boca - skočiš i istrčiš iz kuće." Probudili se svi seljaci, izišli na dvorišta, počeli razgovarati, pitati jedni druge. "Naša prva briga bila je saznati što je to i gdje. Iz sela je pogled na Dunav zaklonjen vegetacijom, pa smo otišli do male luke. Odatle smo vidjeli požare preko granice, u Ukrajini. Postalo nam je jasno: Mi smo ovdje žive mete, potpuno nevini. Baš kao i civili u Ukrajini. Civili iz istog rata koji mogu umrijeti bilo kada."

Cerasela Cilibon potječe iz turske obitelji i njezini preci su živjeli na dunavskom otoku Ada Kaleh koji je potonuo u dunavskim poplavama 1971. godine tijekom izgradnje rumunjsko-jugoslavenske hidroelektrane na Đerdapu. Studirala je i živjela u Bukureštu, ali je tijekom pandemije korone preselila u Peripravu. U glavnom gradu imala je dojam da će joj se strop stana srušiti na glavu. Morala je izaći i došla je ovamo jer je, kako kaže, „krajolik nestvarno lijep, priroda još netaknuta, zrak čist, riba svježa”. I tu je ostala i nakon završetka pandemije.

Ponoćni teror

Mnogi ni u samoj Rumunjskoj ne znaju gdje je Periprava. "Za Rumunjsku 100 stanovnika nije bitno. Čak ni stanovnici Tulcee ne znaju točno gdje je Periprava. Važno je samo onima koji su ušli u to mjesto i zaljubili se u njega, baš zato što je tako jednostavno i nestvarno lijepo je", kaže Cerasela.

Za neke ime ima određeno povijesno značenje: za vrijeme komunističke diktature ovdje se nalazio zloglasni strogo čuvani logor za političke zatvorenike čije su ruševine još uvijek vidljive. S druge strane Dunava nalazi se ukrajinska luka Vilkove, manje od dva kilometra od Crnog mora, u srcu ukrajinskog dijela rezervata biosfere Delta Dunava.

Od početka rata uzbuna zvoni neprekidno, dan i noć, kaže Cerasela.Ali u noći s 3. na 4. rujna 2023. nije se oglasio alarm. I udari su se ponavljali cijele noći. "Ledi vam se krv u žilama. Čujete eksplozije, ne znate gdje se to događa. Nakon otprilike dvije noći, shvatila sam da postoji obrazac. I nisam zaspala dok nije svanulo."

Dvije obale, isti strahovi

Kao i većina ljudi u Vilkoveu u Ukrajini, većina od oko 100 stanovnika u Peripravi, na rumunjskoj obali Dunava, su Lipovjani, narod ruskog podrijetla. Njihovi preci - starovjerci pravoslavni Rusi - pobjegli su iz svoje ruske domovine u 17. i 18. stoljeću zbog crkvenog spora i nastanili se u delti Dunava. Srce zajednice je na glavnoj cesti prema luci, manje od 200 metara od obale Dunava: to je stara pravoslavna crkva, čiji su tornjevi pod žutim kupolama obojeni u plavo.

"Noću se čuju bombe, mi ostajemo budni, danju seljaci dolaze u crkvu", kaže Cerasela,  “Crkva je središte, tu se svi okupljamo, nije bitno koje si vjeroispovijedi, jesi li vjernik ili nisi.

Zastupnik zajednice Lipovjana u rumunjskom parlamentu Silviu Feodor također je u dvorištu crkve. On je na turneji po regiji u blizini ratne granice. "Shvaćate da su ljudi ovdje osjetili udarni val ovih bombardiranja. Ovo nije naš normalan život. Mi smo članica Europske unije i NATO-a i to bi nam trebalo dati osjećaj sigurnosti. Ali ponekad streljivo ne prepoznaje gdje je granica, može doći i do našeg teritorija."

Postoje planovi za evakuaciju stanovnika ako se situacija pogorša, kaže zastupnik. "Naša organizacija ima optimalne uvjete smještaja u obrazovnim i kulturnim centrima koji stoje na raspolaganju u županijama Tulcea i Constanza. Uvijek smo spremni primiti i naše etničke skupine i sve one koji dolaze iz područja koja bi mogla biti pogođena mogućom eskalacijom ovog sukoba. Od početka rata mi također primamo izbjeglice i zbrinjavamo ih; ljudi iz Ukrajine žive i danas ovdje“, zaključuje zastupnik Feodor.

Povijest ove regije je komplicirana. Tijekom stoljeća dvije su obale Dunava prelazile iz jedne uprave na drugu. Ponekad su zajedno pripadali istoj zemlji, ponekad su se sučeljavali, razdvojeni ne samo vodenim putem nego i sukobljenim interesima onih koji su crtali granice. No veze između dvije obale postoje i dan danas.

Nezadovoljstvo odnosom Bukurešta

No nezadovoljstvo središnjim vlastima u Bukureštu raste. "Apsolutno nitko nije dolazio ovamo i postavljao nikakva pitanja, čak ni telefonski. Ne pitaju kako nam je ovdje, možemo li više izdržati, jesmo li emocionalno dobro, treba li nam nešto."

Ponašanje Bukurešta je sumnjivo i kad su padovi ruskih dronova na rumunjsko područje u pitanju. Političari u Bukureštu najprije su negirali incident, a predsjednik Klaus Iohannis kategorički je odbacio bilo kakvu sumnju da se ruski dron srušio na rumunjski teritorij. Tek dva dana kasnije potvrdio je incident. Radilo se zapravo o ostacima ruske bespilotne letjelice, pronađeni su tragovi eksplozije te spaljena i srušena stabla. Sada su pronađeni ostaci drugih dronova - posljednji 13. rujna 2023. I to ne samo u blizini dunavske granice, nego i duboko u rumunjskom dijelu delte Dunava, oko 15 kilometara od granice s Ukrajinom.

Ljudi nisu ludi!

Vojni stručnjaci koje je DW kontaktirao ne isključuju hipotezu da su dronovi lansirani iz Crnog mora mogli prijeći rumunjski teritorij na putu do svojih ciljeva u Ukrajini. Neki su pritom promašili cilj i pali prije vremena. Čini se da su u to uvjereni i seljaci u delti Dunava. "Čuli smo ih kako lete iznad naših kuća. Ali uvijek su nam govorili da nam se samo tako čini."

Gradonačelnik gradića Plaurua Tudor Cernega, koji je za razliku od vlasti u Bukureštu inzistirao na tome da se radi o ostacima ruskih bespilotnih letjelica, je na strani građana: "Ovi ljudi nisu ludi. Vlasti su trebale doći i nadzirati područje. Nitko nas nije shvatio ozbiljno. Sada smo vidjeli što se dogodilo. Tamo je rat - i teror je pronašao put do nas!"

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu