"Financijsko oružje za masovno uništenje" - to su riječi koje je upotrijebio investitor Warren Buffett da bi opisao derivate. Zrno istine u njima je da derivati funkcioniraju poput poluge - s malo truda, puno učinka. Upravo zbog toga su vrlo pogodni za špekuliranje na financijskim tržištima. "Derivat je na primjer pravo na kupovinu jedne dionice ili na njezinu prodaju, a vrijednost tog prava varira ovisno o tečaju dionice. Ali on varira puno jače nego tečaj same dionice. To je taj takozvani efekt poluge", objašnjava Franz-Josef Leven, direktor Njemačkog instituta za dionice.

Katalizatori krize

Riječ derivat potječe od latinskog derivare, izvoditi iz nečega. Derivati se dakle izvode iz nekih osnovnih vrijednosti prema kojima se orijentiraju. Činjenica da mogu varirati jače od dionica ili sirovina o čijoj vrijednosti ovise čini ih katalizatorima krize. Dobar primjer za to je bila dionica Volkswagena prije dvije godine. Prodajom bez pokrića i opcija za koje se naslućivalo da se događaju zakulisno, dionica Volkswagena je u samo par dana doživjela vrtoglavi porast vrijednosti, u jednom trenutku je dosegla čak 1.000 eura.

Drugi primjer je američki osiguravajući koncern AIG koji dobiva milijarde državne potpore. I tu su kreditni derivati, takozvani "Credit default swaps" igrali središnju ulogu. "Kada su svi oni stigli na naplatu, a poduzeće nije bilo ni na koji način u stanju ispuniti obveze iz ugovora, to je dovelo do širenja krize na ostatak svijeta, odnosno na sve one koji su računali s time da će, ako bude trebalo, za njih platiti netko treći", kaže Bernd Rudolph iz minhenskog Instituta za istraživanje tržišta kapitala.

Derivati sami po sebi nisu zlo

No, nisu svi derivati tako špekulativni papiri. Korijene vuku iz vrlo konkretnih situacija. Najstariji derivati na svijetu potječu iz tržišta sirovina i to još iz Srednjeg vijeka. Njima su se bavili seljaci koji su dogovarali kupovinu sjemena u određenom terminu i isto tako terminirano dogovarali prodaju uroda.

I danas puno poduzeća derivatima osigurava stabilne cijene. U trgovini sirovinama to su zrakoplovne kompanije koje sklapaju unaprijed ugovore o cijenama nafte i benzina kako bi na dulje staze mogle planirati svoje izdatke. No tu postoji razlika u odnosu na visoko riskantne i nepokrivene poslove: u ovom slučaju predmet dogovora je konkretna, stvarna roba. Često međutim to s derivatima nije slučaj, već se roba koristi samo kao krinka. Na primjer nikal: te sirovine se u međuvremenu na tržištu obrne 30 puta više nego što se stvarno iskoristi.

Problematična prodaja "ispod ruke"

Glavni problem derivata je što se oni uglavnom prodaju "ispod ruke", drugim riječima nekim tajnim kanalima a ne na službenim i reguliranim burzama. I upravo je to jedan od glavnih problema, smatra Franz-Josef Leven: "Ono što se ne trži na burzi nije tako vidljivo. I to statistike ne mogu tako dobro pokriti. A to znači da akteri na tržištu ne znaju točno koliki je stvarni volumen nekih derivata na tržištu."

Poznato je da se na burzama trguje samo malim dijelom derivata. Deset puta više trgovine derivatima obavlja se izvan burzi i volumen te trgovine je ogroman. Radi se o jednom potpuno netransparentnom globalnom tržištu na kojem se ostvari promet od 600 bilijuna dolara, a to je deset puta više od svjetskog brutto socijalnog proizvoda. Možda to i nije baš financijsko oružje za masovno uništenje, kako tvrdi Warren Buffet, ali je sigurno - tempirana bomba.

Autori: Mischa Erhardt/Dunja Dragojević

Odg. ur.: Z. Arbutina