Ricardo Calderón osjeća da je u opasnosti. Kolumbijski novinar, glavni reporter tjednika Semana osjeća se progonjenim. Dolazi sa sastanka s doušnicima, s kojima je razgovarao izvan glavnog grada Bogote. Calderón istražuje informacije za priču o luksuznim zatvorskim uvjetima za vojnike koji su osuđeni na zatvorsku kaznu zbog kršenja ljudskih prava.

Već je pao mrak kad je Calderón sa svojim automobilom morao čekati na naplatnim kućicama šezdesetak kilometara od glavnog grada. Odjednom mu sivi automobil sa zatamnjenim staklima blokira put. Dva muškarca izlaze, zovu Calderóna po imenu i počinju pucati. Novinar dovitljivo skače u jarak i uspjeva pobjeći neozlijeđen - na sreću.

Atentat koji se dogodio početkom svibnja 2013. nije jedini slučaj. "U Kolumbiji postoje grupe koje žele ušutkati istraživačke novinare", kaže direktor latinsko-američke organizacije za ljudska prava Human Rights Watch José Vivanco.

"Zbog prijetnji smrću novinari često moraju bježati iz zemlje. I reporteru Hollmannu Morrisu su prijetili pa je privremeno živio u progonstvu.

"Velik dio progona i ubojstava novinara", žali se Morris, "ne biva kažnjen".

Autocenzura ili smrt

Klima zastrašivanja ima posljedice. "U Kolumbiji je autocenzura vrlo česta", objašnjava istraživačka novinarka Olga Lucía Lozano na raspravi o stanju u medijima u Kolumbiji, koju je organizirala Deutsche Welle Akademija.

Mnogi novinari, pogotovo u provinciji, izbjegavaju pisati o osjetljivim temama kao što je veza između politike i kriminalnih skupina. Oni koji to ipak čine, riskiraju svoj život i život svoje obitelji.

Postoje i gospodarske ovisnosti: Mnogi novinari u malim medijima u provincijama većinu svojih prihoda ostvaruju prodajom oglasa. Mnogi oglašivači mogu utjecati na sadržaj medija.

Ali i u velikim kolumbijskim medijijma, smatraju Morris i Lozano, stalno dolazi do utjecaja na sadržaj i do sukoba interesa. Oba velika kolumbijska dnevna lista El Tiempo i El Espectador, privatne TV postaje RCN i Caracol, ali i brojne radijske postaje pripadaju trima najbogatijim obiteljima u zemlji. One imaju razne gospodarske interese, na primjer, u financijskom sektoru ili u poljoprivrednoj industriji.

Morris i Lozano stoga već godinama zagovaraju alternativne načine izvještavanja: Morris kao izvjestitelj i šef TV postaje Canal Capital, Lozano kao suosnivačica istraživačkog internet portala La Silla Vacia. "Neovisni mediji", kaže Lozano, "pokušavaju ispričati priče koje drugi ne pričaju".

Pomoć iz inozemstva

Novinari kao što su Olga Lucia Lozano ili Hollmann Morris dobivaju potporu iz inozemstva. "Velik dio našeg istraživačkog novinarstva ne bi bio moguć bez međunarodne pomoći." Među onima koji podržavaju portal La Silla Vacia je na primjer i američka zaklada Ford koja se zalaže za promicanje demokracije.

Kolumbija je jedna od zemalja koje su prioritet Deutsche Welle akademije u Latinskoj Americi. Akademija nudi savjete o medijskom zakonodavstvu, podržava nove medijske projekte i obučava novinare. "Ovi projekti izobrazbe su posebno važni u udaljenim područjima", kaže Olga Lucia Lozano, "tamo novinari gotovo da i nemaju pristup mogućnostima obuke".

Matthias Kopp kordinira rad DW-Akademije u Kolumbiji. "Naš je glavni cilj da novinarstvo pridonese mirnijem društvu."

Mediji, kaže Kopp, ne trebaju poticati sukobe u zemlji, već podržavati mirnija rješenja.

Izvještavati otvorenih očiju

Otkako zanju za sebe, domovina Hollmanna Morrisa i Olge Lucíe Lozano je u građanskom ratu. Vlada i gerilci bore se jedni protiv drugih već više od pedeset godina. Stotine tisuća ljudi je već poginulo. Ipak, ima nade. Od 2012. se pregovara o okončanju sukoba.

Hollman Morris od prošle godine vodi državnu televiziju Canal Capital u Bogoti. On smatra da mediji mogu pomoći u promicanju kulture mira.

"Moramo dati glas žrtvama nasilja. Prikazujemo njihovu žalost, njihovu tugu, njihove nade, ali i to da oni imaju svoja prava." Istovremeno, televizijske postaje pokušavaju javnosti pokazati pozitivne primjere rješavanja sukoba, "geste solidarnosti" kao što su opraštanje ili prisjećanje.

Naravno da i Morris i Lozano žele mir. Oboje naglašavaju koliko je važno kritizirati i pošteno informirati. Izvještavati o  mirovnom procesu ne znači zatvoriti oči, kaže Morris. "Kada se u tom mirovnom procesu događaju neobične stvari", objašnjava Lozano, "o tome moramo izvjestiti."

Mnogi tradicionalni mediji, smatra Lozano, ne izvještavaju dobro o rezultatima pregovora: "Moramo izvještavati o tome tko profitira u mirovnom procesu a tko ne, kako civilno društvo razmišlja o procesu, tko se osjeća uključenim a tko ne".

Da bi došlo do promjena u društvu, potrebna je i promjena novinarstva: "Kolumbijski mediji dugo su bili zatvoreni. Uvijek se davala riječ istim ljudima. Novinarstvo se mora otvoriti."

Lozano sanja o budućnosti u kojoj će mirne rasprave zamijeniti vojne sukobe.