49-godišnji Arthur Wagner kaže da ga je njegova životna priča rano dovela u ulogu autsajdera. Odrastao je kao ruski Nijemac na Uralu. "Mi smo bili izopćeni", priča on. Tamo je završio srednju školu u koju su išla mnoga djeca političkih kadrova, poput kćerke Borisa Jeljcina. Kao Nijemac tamo si vrijedio "čak manje od Židova", dodaje. On je pak, kako kaže, „u potpunosti bio Sovjet". "Imao sam pogrešne roditelje i pogrešno ime – što je u meni jako rano izazvalo krizu identiteta." Na pitanje je li sada ponovo u ulozi autsajdera, on veli da je to zanimljiva paralela.

Uvijek negdje između

Wagnerova majka bila je učiteljica glazbenog odgoja, a otac programer. Kao tinejdžer je stalno slušao radio programe Deutsche Wellea, ističe ponosno. U to vrijeme, 1982. godine, emitirani su programi o religiji i crkvi. Bili su to sadržaji koji su u Rusiji službeno bili nepoželjni. Međutim, religija je pak u velikoj mjeri bila prisutna tamo gdje je odrastao. Samo to nisu bili kršćani, već muslimani koji su stoljećima živjeli na Volga-Uralu. Prije 250 godina njemačke obitelji - poput Wagnerovih – tu su došle kao doseljenici.

Potomci tih doseljenika su na temelju međudržavnih ugovora između SR Njemačke i SSSR-a dobili mogućnost „povratka" u domovinu svojih predaka. Tako se i Arthur Wagner devedesetih godina „vratio" u Njemačku. U Rusiji je šest semestara studirao matematiku. Po dolasku Njemačku prebacio se na studij poslovne informatike. Nakon toga je uslijedio desetogodišnji rad za firmu koja se bavila trgovinom s državama bivšeg Sovjetskog Saveza. Zatim je, kako kaže, uslijedila srednja klasa, a potom kriza srednjih godina. Onda je postao evangelički svećenik i radio u jednom dječjem domu u Brandenburgu. To je bilo dobro za moju dušu, ističe. Ali sada je to završeno jer, kako kaže, više nije kršćanin.

Sada planira zarađivati za život u konzultantskoj firmi koja trguje s njegovom starom domovinom Baškirskom, republikom u Ruskoj Federaciji. Ona se zbog svojih naftnih rezervi smatra bogatom. Često boravi u Ufi, glavnom graduBaškirske, ali ne samo zbog posla. Tamo, gdje većina stanovnika pripada sunitskom islamu, započeo je i njegov put prema toj vjeri. Na taj put je, kako kaže, bio "vođen".

Kako je počela njegova misija?

U televizijskoj emisiji Deutsche Wellea na arapskom jeziku „Shabab-Talk" govorio je o tim duhovnim trenucima. "Vidio sam nešto ... imao sam iskustvo ... netko mi se obratio." Čak i sada, dok pije kavu s nama, njegov glas podrhtava kada priča o tome. Kaže da to ne može točno opisati. U tom trenutku iz njega zrači neka posebna emocionalnost.

Sve to zvuči ezoterično. No teško je ovog političara u sivom odijelu, bijeloj košulji i kravati povezati s tipičnom ezoterijom. Pa ipak, čini se da je upućen u tu temu. On otvoreno priča o svom horoskopskom znaku vodenjaka i takozvanom „sedmogodišnjem pravilu obnove".

Ezoteričari su, za razliku od Wagnera, većinom nepolitične osobe. No Wagner želi istovremeno biti i musliman i političar AfD-a. On potvrdno odgovara na pitanje je li ga njegov ezoterični put prema islamu vodio i do njegovog političkog zadatka. Naime, do neke vrste misionara koji „gradi mostove između Europe i islama".

Ponovo mu zvoni mobitel. Nazvala ga je njegova kćer. Ona je, kaže, u pubertetu i počinje se zanimati za vjeru. Zanimaju je radikalne kršćanske skupine u SAD-u. To je sada tema u njegovoj obitelji, kaže s osmijehom i dodaje da je njegov ujak u Švicarskoj upravo s pravoslavlja konvertirao na judaizam.

Je li moguć most između AfD-a i islama?

Vjera je jedna Wagnerova strana, a Alternativa za Njemačku (AfD) druga. U televizijskoj emisiji žestoko se suprotstavlja "promoviranju homoseksualnosti kao na demonstracijama poput Christopher Street Daya". Smatra da to nije dobro za djecu i da je sugeriranje mladima da je homoseksualnost u redu pogrešna "rodna politika".

Njegov inače mirni glas postaje glasniji u trenucima kada zahtijeva zatvaranje granica. Njemačka jednostavno ne može podnijeti više izbjeglica, jer je već preopterećena, ističe. Sada pak Wagner apsolutno zastupa mišljenje svoje stranke. Čak i kada kaže da u suprotnom prijeti izbijanje građanskog rata u Njemačkoj, on se, kao i AfD, poziva na strahove njemačkih građana.

Međutim, odnos prema muslimanima koji već žive u Njemačkoj i onima koji su tek došli kod Wagnera se razlikuje od AfD-ovog: Islam je sada dio ove zemlje. Krajnje je vrijeme da AfD to prihvati. Možda bi on, kaže, svojim stranačkim kolegama mogao prenijeti ono što misle muslimani. S druge strane, također se može tražiti od muslimana da se izjasne o tome što oni mogu učiniti za ovu zemlju, ističe on. Tako Wagner zamišlja most između AfD-a i muslimana.

Ni previše izbjeglica, ali ni previše AfD-a

Na pitanje kakvu ulogu treba igrati AfD on iznosi mišljenje koje se u njegovoj stranci više ne čuje tako rado, a koje je zastupala bivša predsjednica stranke Frauke Petry: AfD brzo mora postati koalicijski sposobna stranka, po mogućnosti kao mlađi partner snažnog CDU-a. On smatra da AfD dugoročno neće uspjeti dobiti više do 20 posto glasova birača, ali misli da je to dobro. Jer, kako kaže, još jači AfD ne bi bio dobar za "mir u Njemačkoj". Poseban zadatak AfD-a je da kao konzervativna ili nacionalno-konzervativna snaga "očuva njemačku dušu i kulturu ".

Na pitanje koliko daleko je došao na putu prema islamu, Wagner priznaje da je od 114 sura u Kuranu pročitao samo njih šest te da je već stekao prva iskustva s postom. Trebat će mu, kaže, vremena da postane pravi i dobar musliman.

Uskoro će se pokazati hoće li AfD prići muslimanima, kako to zagovara Wagner. No potpredsjednik te stranke Alexander Gauland je prošlog ljeta u intervjuu za DW izjavio kako osobno ne vidi razloga da se bave muslimanima.

Poslije intervjua za DW Wagner odlazi kući, u Falkensee, gdje je do nedavno bio predstavnik Evangeličke crkve. Sada želi djelovati kao musliman i to usred područja na kojem islamofobni AfD ima veliku podršku. Više je nego neizvjesno može li se osloniti na svoje stranačke kolege. On priznaje da je njegovo očitovanje o islamu već naišlo na oštre kritike. A iz njegove podružnice AfD-a već su se čula mišljenja da bi se stranka trebala riješiti Wagnera.