Dalaj Lama ni jednu zemlju nije toliko puta posjetio kao Njemačku. Čak 34 puta. Opetovano je već isticao da je još kao dijete, dok je proučavao stare zemljopisne karte iz ostavštine svog prethodnika, razvio posebnu naklonost prema Njemačkoj. 2007. ga je primila kancelarka Angela Merkel, koja je sada na putu po Latinskoj Americi, no ovaj ga put neće primiti niti jedan član vlade već samo niže rangirani političari.

Privid domovine

Dharamsala u indijskoj državi Himachal Pradesh središte je Tibetanaca u egzilu. 1959. nakon okrutno ugušenih demonstracija za slobodu i neovisnost Tibeta, Dalaj Lama je s tisućama Tibetanaca pobjegao u susjednu Indiju. Tadašnji indijski premijer Nehru prepustio mu je pribježište podno Himalaje. Nakon nedavnih antikineskih prosvjeda na Tibetu i u susjednim pokrajinama, te grube reakcije kineskih snaga sigurnosti, i u Dharamsali su prosvjedi jedna od glavnih tema.

Svake večeri jedan te isti ritual u Dharamsali. Za zalaska sunca u središtu ovog turističkog centra podno Himalaje, okupljaju se budistički redovnici u crvenim odorama, Tibetanci u tradicionalim nošnjama, mladež u trapericama i jednostavnim majicama, pale svijeće, pjevaju žalopojke te se penju u hram u Dalaj Lamino sjedište. "Najvažnije je da sam ja Tibetanac i da s druge strane brda mnogi Tibetanci pate. Učestvovanje u povorci svijeća znak je solidarnosti. Zbog toga to radim." Tako objašnjava svoje osjećaje jedan od učesnika povorke.

"Zaustavite ubijanje"

Prosvjed protiv reakcije kineskih snaga sigurnosti na Tibetu potpuno obilježava sliku Dharamsale. Duž ulice koja vodi do hrama viju se tibetanske nacionalne zastave, obljepljeni su plakati s natpisima "Zaustavite ubijanje" ili "Oslobodite Tibet". Posvuda se mogu vidjeti ogromne fotografije tibetanskih žrtava snimljene s one strane granice. Naravno slika Kineza, vlasnika radnji i ostalih civila koji su isto tako bili žrtve tijekom nereda na Tibetu, nema.

U međuvremenu su veze s Tibetom potpuno prekinute. Nema telefonskih veza, nema e-mailova, tek tu i tamo provuče se neka vijest odande. Od sredine ožujka s Tibeta ne stižu čak više ni izbjeglice. U prihvatnom centru u Dharamsali stoga trenutačno ima puno mjesta.

Očevi i djeca

Tsering Phutsok stigao je u logor u studenom i upravo ga je primio vrhovni tibetanski duhovni vođa. Ovaj dvadesetdevetogodišnji budistički redovnik pobjegao je s Tibeta zbog ograničavanja vjerskih sloboda, što ga je dovelo u sukob savjesti. "Kinezi zahtijevaju da mi redovnici govorimo protv Dalaj Lame i da više ne molimo za dugovječnost njegove svetosti. Zabranjene su Dalaj Lamine slike, jer ga Kinezi smatraju separatistom. Njegova svetost je poput oca i majke, netko u koga se možemo pouzdti ne samo u ovom, već i svakom našem budućem životu. On je poput boga", govori ovaj redovnik.

I dok mnogi Tibetanci žele neovisnost od Kine, Dalaj Lama se zapravo zalaže samo za autonomiju svoje pokrajine. Budući da ova strategija do sad nije ništa donijela, a Kina nastavlja s kolonizacijom Tibeta, mladi je Tibetanci, organizirani u Kongres mladih, više ne vide kao zapovjed koju moraju obavezno slijediti. Ovaj Kongres dovodi u pitanje čak i načelo nenasilja. Tijekom prosvjeda protiv olimpijske baklje u indijskom glavnom gradu Delhiju članovi Kongresa mladih palili su kineske zastave i uzvikivali "Smrt Hu Jintaou". Ipak, većina Tibetanaca za sad još podržava umjereni put, tvrde najbliži sljedbenici Dalaj Lame.

Obzir prema domaćinu

No ne radi se samo o unutarnjim neslaganjima tibetanske vlade u egzilu, koju nije priznala niti jedna zemlja na svijetu. Tibetanci moraju paziti i na interese Indije, zemlje koja je stotini tisuća nijih pružila utočište. Predsjednik tibetanskog parlamenta Karma Chophel objašnjava gdje su granice do kojih je Tibetancima u Indiji dopušteno politički se angažirati: "Indijska vlada mora prema Kini biti vrlo oprezna. To ograničava i naše aktivnosti. Mi smo ovdje izbjeglice. Indija je bila i još je uvijek toliko prijateljski nastrojena da nas je prihvatila i dopustila nam da ovdje podignemo škole i samostane, da radimo na očuvanju našeg jezika i kulture. Stoga se tibetanska vlada mora politički suzdržavati. Nepolitičke organizacija poput Tibetanskog kongresa mladih, uživaju pak sva građanska prava kao i svi ostali indijski građani, naravno uz iznimku prava glasa. Oni imaju demokratsko pravo glasno i jasno izraziti svoje mišljenje."

Gotovo 50 godina živi u Indiji ova zajednica koja još uvijek ima status izbjeglica. I to dobrovoljno. A sve u nadi da će se jednog dana moći vratiti u svoju domovinu.