Nakon predsjedničkih izbora u Turskoj, pokrenuta je rasprava zbog rezultata glasanja birača turskog porijekla u Njemačkoj. U drugom krugu izbora, koji je održan 28. svibnja, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan tijesno je pobijedio svog protivnika Kemala Kilicdaroglua – 52 prema 48 posto glasova. Međutim, dvije trećine Turaka u Njemačkoj koji su iskoristili pravo glasa, glasali su za autokratskog šefa vlade. I to usprkos činjenici da njegovi glasači u Njemačkoj uživaju slobodu o kojoj u Turskoj mogli samo sanjati. Slično je bilo i na izborima 2018. godine.

Otkud takav nesklad u izbornom ponašanju u Njemačkoj i u matičnoj zemlji? Dio odgovora možda leži u činjenici da su prvi Turci koji su došli u Njemačku šezdesetih godina prošlog stoljeća došli iz ruralne, konzervativne Anadolije. Yunus Ulusoy iz Centra za turske studije sa Sveučilišta Duisburg-Essen, nedavno je za DW rekao da su konzervativno-vjerske vrijednosti tih ljudi „upravo u dijaspori dodatno konzervirane".

Ali, Ulusoy razloge vidi i na njemačkoj strani: „I nakon 60 godina, političarima je i dalje teško bez rezerve prihvatiti te građane". Erdogan ih je prihvatio, bez obzira na njihovo državljanstvo.

Među američkim iseljenicima jedva da ima Trumpovih pristalica

Kada je u pitanju politička orijentacija, sasvim je drugačija situacija kada je riječ o Amerikancima koji žive u Njemačkoj. Tijekom predsjedničkih izbora 2016. i 2020. godine, časopis na engleskom jeziku „Exberliner" („ex" se odnosi na expat, odnosno na one koji su se iselili) imao je velikih poteškoća pronaći pristalice Donalda Trumpa koji žive u Njemačkoj. Potraga za „ekstremno rijetkom berlinskom vrstom, naime američkim republikancima“, kako je navedeno u časopisu, „nije urodila plodom“. Nema službenih podataka o glasačkom ponašanju iseljenika iz SAD, ali se vjeruje da je velika većina glasala za demokrate.

Organizacija Demokrati u inozemstvu (DA) je institucija koja okuplja pristalice demokrata predsjednika Joea Bidena u inozemstvu. Glasnogovornica DA u Berlinu je Pegi Jones. Sklonost ljevičarskim pozicijama i demokratima ona djelimice objašnjava razinom obrazovanja: „Mnogi američki iseljenici posjeduju fakultetsku diplomu ili studiraju", kaže ona za DW. To se poklapa sa statistikom vezanom za posljednje američke predsjedničke izbore, kada su za demokrata Bidena glasali uglavnom mladi i obrazovani birači.

Pegi Jones vidi još jedan mogući razlog: „Većina Amerikanaca u inozemstvu je više lijevo orijentirana zbog onoga što vide u zemlji u kojoj žive (barem je tako u Europi): zdravstveno osiguranje za sve, strogi zakoni o oružju, jaka prava za LGBTQ+ populaciju i tako dalje." Izbor Donalda Trumpa je doveo do toga „da je još više ljudi shvatilo što je sve dovedeno u pitanje".

DW je zatražio odgovor i od organizacije republikanaca u inozemstvu (Republicans Overseas), ali je on izostao.

Manji odziv birača u dijaspori

Pitanjem zašto se izborno ponašanje migrantskih grupa s biračkim pravom može razlikovati od izbornog ponašanja u matičnim zemljama, bavila se i međunarodna studija „Eksterno glasanje”. Međutim, njom su obuhvaćene isključivo zemlje istočne i središnje Europe pout Bugarska, Latvije, Litve, Poljske, Rumunjske, Češke tj. zajednice iseljenika iz tih zemalja koje žive u zapadnim zemljama EU-a, kao što je Njemačka.

Prema toj studiji, dotične migrantske grupe „generalno više glasaju za tržišno orijentirane stranke i manje su sklone neliberalnim, antiimigrantskim, populističkim i autoritarno-nacionalističkim snagama, od biračkog tijela u matičnoj zemlji“, kaže za DW Kacper Szulecki iz Norveškog instituta za međunarodne poslove, jedan od autora studije.

Međutim, on upozorava na ishitrene zaključke: izlaznost stranih birača je često mnogo niža nego u matičnoj zemlji, ponekad i za 30 posto ili više. „To znači da izborno ponašanje zajednica dijaspore nije nužno reprezentativno za te zajednice."

Iseljenici često mladi i ekonomski uspješni

Ali, što točno određuje to drugačije izborno ponašanje? Kako je zaključeno u studiji, „odlučujući faktor je... socio-demografske a ne ideološke prirode". Glasači dijaspore su, na primjer, u prosjeku mlađi i često ekonomski uspješniji od prosjeka.

Kacper Szulecki navodi moguće razloge odstupanja u izbornom ponašanju: migranti u inozemstvu, „nakon što su godinama živjeli u funkcionalnom blagostanju“, glasaju za stranke u matičnoj zemlji koje se za to zalažu – ili dožive suprotno što se onda također odrazi na to kako će glasati. Ili se „radikaliziraju jer se osjećaju izopćeno“ – to je moguće objašnjenje za Erdoganovu popularnost među nekim njemačkim Turcima, pretpostavlja Szulecki.

Velike razlike među Poljacima

Kada je riječ o zemljama istočne i središnje Europe, naročito se kod Poljaka razlikuje izborno ponašanje u matičnoj zemlji od ponašanja njenih iseljeničkih zajednica u starim članicama EU-a, kao što je Njemačka. Autori studije to primjećuju naročito od 2015., kada je vlast preuzela nacionalno-konzervativna stranka Pravo i pravda (PiS).

Prema riječima Kacpera Szuleckog, PiS je na parlamentarnim izborima u Poljskoj 2019. godine osvojio gotovo 44 posto glasova, ali od Poljaka u Njemačkoj je dobila samo 24 posto glasova. Sasvim suprotni obrazac nalazimo kada je riječ liberalnom savezu Građanska koalicija: ona je u Poljskoj osvojila oko 27 posto glasova, dok je od Poljaka u Njemačkoj dobila 43 posto glasova. Kao razlog za to Szulecki navodi sastav poljske iseljeničke zajednice: ti ljudi su „često visoko kvalificirani, a na Zapad su ih dovele ne samo bolje mogućnosti za zaposlenje, nego i bolje mogućnosti vezane uz životni stil".

Ali, povećavaju li se razlike između izbornog ponašanja u dijaspori i u matičnoj zemlji s vremenom ili se smanjuju? „Općenito gledajući, razlike rastu", kaže Kacper Szulecki.

Hrvati poput Turaka

Ponašanje hrvatskih državljana koji žive u Njemačkoj i koji su izišli na glasanje je slično onom koje demonstrira tursko biračko tijelo u dijaspori. Oni su čak i mnogo desniji. Na posljednjim izborima 2020. hrvatski državljani u Njemačkoj su glasali čak izrazito desno tako da je najveći broj glasova dobio Željko Glasnović, iza kojeg slijedi HDZ pa Most. Ove tri opcije su osvojile preko 90 posto glasova. 

Tomu međutim treba pridodati činjenicu da se od oko 420.000 hrvatskih državljana, koliko ih je prema posljednjim potpunim podacima iz 2020. živjelo u Njemačkoj, na posljednje glasanje za saziv Hrvatskog Sabora prijavilo tek nešto više od 8.000 od čega je, prema podacima Izbornog povjerenstva RH, svoj glas dalo oko 2.500. Na temelju tog uzorka se dakle teško može donositi zaključak o političkim preferencijama hrvatskih državljana koji žive u Njemačkoj posebice ako se uzme u obzir strukturna razlika između onih koji su u Njemačku doselili otkako je Hrvatska postala članicom Europske unije i pripadnika generacije tzv. gastarbajtera s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu