Diktator ne reagira na kritike iz Bruxellesa
22. rujna 2012![ARCHIV - Der weißrussische Präsident Alexander Lukaschenko, aufgenommen bei einem Treffen in Kreml in Moskau am 18.11.2011. Lukaschenko will seine Macht bei den Parlamentswahlen am Sonntag (23.09.2012) untermauern. Die Opposition beklagt bereits im Vorfeld der Abstimmung Repressionen. EPA/SERGEI ILNITSKY (zu dpa 0245 vom 18.09.2012) +++(c) dpa - Bildfunk+++](https://static.dw.com/image/16251962_800.webp)
Predsjednik Europskog Parlamenta Martin Schulz je odmah nakon ljetne stanke odaslao jasnu poruku u smjeru Minska. On je uoči parlamentarnih izbora u ovoj zemlji predsjedniku Bjelorusije Aleksandru Lukašenku poručio kako se od njega očekuje provođenje političkih reformi. Na prvom mjestu zahtjeva iz Bruxellesa našlo se oslobađanje političkih zatvorenika u Bjelorusiji i uspostavljanje "demokratskih standarda".
Dvostruka strategija
No politika Europske Unije naspram Bjelorusije nije uvijek tako nedvosmislena i jasna. Europska povjerenica za vanjske poslove Catherine Ashton govori o "dvojnoj strategiji". "S jedne strane su tu ciljane sankcije, a s druge dijalog s civilnim društvom", kaže Ashton. No EU je uvijek iznova pokušavao uspostaviti dijalog i sa samim Lukašenkom. Bjelorusija je tako, unatoč masivnim pritiscima na oporbu, ušla u program "Istočnog partnerstva", kojemu je cilj približavanje nekoliko bivših sovjetskih republika standardima EU-a Neko vrijeme se i sam Lukašenko trudio poboljšati odnose s Bruxellesom te je obećavao otvoreniju politiku. U to vrijeme je i njemačka policija pružala aktivnu pomoć u obuci i materijalu svojim bjeloruskim kolegama, što se sada žestoko kritizira i oko čega je tijekom ljeta izbio skandal.
Sankcije bez učinka
No u odnosima Bruxellesa naspram Minska ipak prevladavaju kritika i odmak. To se posebice pooštrilo nakon predsjedničkih izbora u ovoj zemlji 2010. kada su vlasti u Minsku s dotad neviđenom brutalnošću ugušile kritike oporbe. Najkasnije od ovih događaja se na Bjelorusiju gleda kao ne "posljednju diktaturu u Europi". Bruxelles je odgovorio sankcijama: od 2011. za Bjelorusiju je na snazi zabrana izvoza oružja iz zemalja EU-a, a mnogim vodećim osobama Lukašenkovog režima je zabranjen ulazak u Europsku Uniju. No ni Minsk ne spava. Nakon što su švedski aktivisti ljetos izveli akciju bacanja plišanih medvjedića s demokratskim porukama iz zrakoplova, Lukašenko je otjerao sve švedske diplomate iz zemlje. Sve u svemu, sankcije do sada nisu pokazale pretjerani učinak. Lukašenkov imidž u zemlji je doduše pretrpio malu štetu, a vrhuška u zemlji se ljuti što svoj novac ne može trošiti u nekom od mondenih europskih ljetovališta, ali to baš previše nije poljuljalo temelje režima.
Narod se nada pomoći - iz Moskve
Kakva je budućnost odnosa Bruxellesa i Minska? Neki, poput austrijskog ministra vanjskih poslova Michaela Spindeleggera, nadaju se da će Lukašenko popustiti. "Na kraju krajeva mu ne ostaju nikakve druge alternative", rekao je austrijski političar. Dobra poznavateljica situacije u Bjelorusiji Giselle Bosse sa Sveučilišta u Maastrichtu, međutim, smatra da će Lukašenko i dalje igrati na dosadašnju kartu naizmjeničnog okretanja Rusiji i Bruxellesu. "Ako ikome pođe za rukom okrenuti Lukašanka to će biti Moskva", zaključuje Bosse.
Trenutno i stanovništvo Bjelorusije tendira približavanju Moskvi. Prema ispitivanjima javnog mnijenja stanovnici, što se gospodarstva tiče, više očekuje od Rusije nego od EU-a. U oporbu vjeruje malo tko. Tako bi na kraju pobjednik parlamentarnih izbora u Bjelorusiji mogla biti - Rusija.