Sve dok stotine milijuna ljudi u Africi žive u siromaštvu i dok preko modernih medija stalno dobivaju slike o životu u blagostanju u Europi, jedan mali broj njih (mada je to zapravo veliki broj) će se svim mogućim putovima i uz veliki rizik nastojati domoći Europe.

EU mora pomoći tim ljudima, ako se ne želi udaljiti od načela humanosti, koje je bitan dio suvremene uspješne europske povijesti. EU ne može naprosto samo gledati kako se ljudi utapaju u pokušaju da Sredozemnim morem dođu u Europu.

Ne mogu svi biti prihvaćeni

Ako EU treba održati blagostanje i poredak koji privlači migrante, onda se mora znati da Unija ipak nije u stanju da primiti sve ljude. To bi prelazilo mogućnosti i najotvorenije europske države i najjače gospodarske sile u nastojanjima da integrira te iste ljude.

To znači da u europskoj izbjegličkoj politici postoje dva cilja koja su nepomirljiva: spašavanje ljudi koje krijumčari šalju na putovanje nesigurnim čamcima s jedne strane i s druge strane pokušaj da se zaustave migracije - ili da ih u najmanju ruku tako preusmjere da to u EU-u ne dovede do društvenih i političkih previranja. Važno je shvatiti tu dilemu s obzirom na pozive u pomoć iz Italije u koju je ove godine stiglo 80.000 ljudi iz Afrike. Događaji iz 2015. pokazuju kakvu "usisnu snagu" može imati otvaranje granica.

Nema jednostavnih rješenja za izazove koji dolaze s valom migracija s drugih kontinenata u Europu. Posebno nema jednog jedinstvenog rješenja. Zamisao da bi se migracija mogla nekako zaustaviti je isto tako iluzorna kao i ideja da Europa otvori svoje granice za useljenike. Potrebno je naći neki srednji put.

Usuglašene mjere

Za sve to potrebno je mnoštvo mjera, koje se u idealnom slučaju nadopunjuju i nastavljaju jedna na drugu. Suzbijanje uzroka bijega je, i to mora biti jasno, borba protiv vjetrenjača. Stoga je važno da se putem boljeg osiguranja vanjskih granica EU-a i odbijanjem migranata smanjuju poticaji koji ih navode da krenu na put. Istovremeno oni, kojima je uspjelo doći u EU, moraju dobiti ovdje poštenu šansu za život. Istovremeno se teret izbjeglica mora podijeliti unutar EU-a. Puno bi se dobilo kada bi zemlje članice EU-a na isti način gledale na problem. Jer, sve su dobrovoljno pristale biti članice jedne zajednice, koja svojim blagostanjem i sigurnošću privlači tako mnogo ljudi.

Gostujući komentar: Reinhard Veser, Frankfurter Allgemeine Zeitung