Podne je u Crkvi svete Katarine, katoličkom dijelu Bazilike rođenja Isusova. Crkva na nekoliko sati zatvara svoja vrata i posljednji hodočasnici ju napuštaju dok Anton Salman zastaje pred jednom nišom i pokazuje na vitrinu koja se tamo nalazi. U njoj se vidi zlatni kip Isusa koji leži na slami, ali to nije ono na što Salman ukazuje. On upire prstom u neku vrstu srebrnog stalka iza kipa. "Tamo u srebru je mali prozor. A kroz njega se vidi mali komad drveta na crvenoj pozadini."

Komad drveta na koji pokazuje gradonačelnik Betlehema je tek nešto veći od nokta na palcu i na prvi je pogled sasvim neugledan. No to je dio jaslica u kojima je, kako kaže predaja, nakon rođenja ležao Isus. Same jaslice su prenesene u Rim, gdje se ono što je od njih ostalo i danas nalazi. Palestinski predsjednik Abbas je svojevremeno molio Papu da Vatikan vrati jaslice. Crkva svete Katarine je dobila samo ovaj mali komad.

Za gradonačelnika Salmana on simbolizira pravo Palestinaca na njihovo kulturno naslijeđe. "Širom svijeta je mnogo stvari koje pripadaju Svetoj zemlji. Ako govorimo o fer odnosu, onda bi sve što je odavde uzeto trebalo tu biti i vraćeno. Svatko tko vidi ovaj mali komadić jaslica se pita, a što je s ostatkom. Mi mu onda moramo objasniti da se on nalazi u Rimu."

Kao kod kuće

Taj mali komadić jaslica u vitrini teško da će oduševiti hodočasnike. No drugačije je s obnovljenim glavnim dijelom Bazilike rođenja Isusova. Inženjer Imad Nassar stoji u središnjoj lađi i pokazuje na zidove lijevo i desno. Oni sjaje svježe oličeni u bijelo, a tu su i blještavi šareni zidni mozaici. Još do prije nekoliko godina je to bilo sasvim drugačije. Bazilika je bila kao neka tamna rupa prisjeća se Imad. "Boja je bila sasvim prekrivena prljavštinom i crna od čađi svijeća. Ništa se nije moglo raspoznati."

Nakon šest godina restauracije sada je Bazilika rođenja Isusova takoreći sasvim nova crkva, kaže Imad Nassar. On je bio dio službenog odbora za obnovu. "Nakon što su svi ti prekrasni zidni mozaici i stupovi očišćeni i ponovo obasjani dnevnim svjetlom, čak i ljudi koji su ovdje u Betlehemu rođeni kao da crkvu iznova otkrivaju."

Samo nekoliko metara udaljen od glavnog oltara crkve Christian Piacenti struže s poda ostatke ljepila. Restauracija popločanog poda crkve je posljednji dio obnove, objašnjava restaurator Piacenti. On je radio već u brojnim crkvama. "Ali ovo ovdje je nešto posebno. Za nas je to najvažnija crkva. Poznata je u cijelom svijetu. Za mene je ona postala kao moj dom. Kada čovjek tu tako dugo radi, čovjek kada ujutro uđe u nju osjeća toplinu - kao kod kuće." Christian Piacenti će u Betlehemu možda provesti još dosta godina. Nakon crkve trebala bi biti obnovljena i spilja u kojoj je Isus rođen koja se nalazi ispod crkve."