Već preko milijun i pol mališana u Njemačkoj ovisi o državnoj socijalnoj pomoći jer i njihovi roditelji spadaju socijalne slučajeve. Što je još gore, svake godine je sve više takvih malodobnika do 15 godina starosti koji rastu u siromaštvu, za oko 2,2%. To je zaključak analize koju je stranka Ljevice dala izraditi prema službenim statistikama njemačkog Zavoda za zapošljavanje (Bundesagentur für Arbeit).

O tome smo razgovarali s profesorom ekonomije i sociologije Stefanom Sellom na sveučilištu u Koblenzu koji se osobito bavi socijalnom pomoći djeci i malodobnicima.

DW: Njemačka je bogata zemlja i nitko tko prima tek socijalnu pomoć neće umrijeti od gladi niti neće imati novaca za liječnika. Ali što znači za mališane u Njemačkoj kad moraju živjeti od socijalne pomoći?

Stefan Sell: To znači djetinjstvo u okolnostima gdje se već govori o pojmu dječjeg siromaštva, što zapravo nije posve točno. Mi zapravo tu imamo siromaštvo roditelja. Dječji dodaci u okviru socijalne pomoći, takozvanog sustava Hartz IV. su toliko minimalni da od toga neće baš gladovati, ali to nipošto nije dovoljno da sa tim novcem sudjeluju u važnim aspektima društvenog života.

DW: Što nedostaje toj djeci?

Na primjer u školi: samo školovanje jest besplatno, ali sve slobodne aktivnosti sve do maturalne svečanosti od roditelja zahtijevaju enormne troškove. Za imućne to nije problem, ali za obitelj koja ovisi o sustavu Harz IV. je jednostavno nemoguće da to omoguće svojoj djeci.

Mnogo djece iz obitelji koje ovise o socijalnoj pomoći žive i u skučenim stanovima i gradskim četvrtima u kojim također žive socijalno ugroženi, često i obitelji stranog porijekla. Tamo su i mogućnosti manje nego u okruženju srednjeg sloja.

Povrh toga ima i mnogo djece čiji su roditelji tek neznatno iznad granice gdje bi mogli tražiti socijalnu pomoć. Oni se tako ne broje u te primaoce socijalne pomoći, ali moraju dobro razmisliti gdje će potrošiti svaki cent. Utoliko je broj mališana koji žive na pragu siromaštva zapravo još mnogo veći.

DW: U Njemačkoj postoji dječji doplatak i drugi oblici poticaja za obitelji sa djecom. Što tu nije kako bi trebalo biti?

Problem je čitav sustav poticaja obitelji. 625.000 samohranih roditelja ovise o socijalnoj pomoći. Međutim, oni zapravo ne primaju neke poticaje jer se načelno, dječji doplatak uračunava u socijalnu pomoć, tu se ništa ne dobiva povrh toga. Poticaji za obitelj su u ovoj zemlji prije svega povezani za brak, na primjer kod poticaja za život u odvojenom domaćinstvu. Od toga imaju koristi obitelji sa srednjim ili visokim prihodima, čak i kad u njima više nema djece ili ih još nikada nije bilo. Utoliko imamo veoma netočnu raspodjelu državnih poticaja obiteljima.

Kad se kaže kako svako sedmo dijete u Njemačkoj živi u porodici koja prima socijalnu pomoć, mora se reći i da to uvelike ovisi gdje se tu živi. U Bavarskoj samo 7,2% djece mlađe od 15 godina živi u domaćinstvu koje prima socijalnu pomoć, u pokrajini Baden-Württembergu 8,5%. Ali u Berlinu ili Bremenu svako treće dijete živi u domaćinstvu socijalnih slučajeva, često u gradskim četvrtima u kojima se osjeća siromaštvo. Obzirom na veliki broj problema u tim četvrtima zapravo bi tamošnje škole i vrtići trebali biti mnogo bolje opremljeni nego škole u imućnim četvrtima kako bi se nadoknadili nedostaci. Ali naravno da nije tako.

DW: Socijalne udruge traže osnovni poticaj za svako dijete u Njemačkoj od barem 250 do 300 eura. Ministrica rada, Nahles pak smatra kako bi bilo važnije njihovim roditeljima osigurati radno mjesto. Što je važnije?

Istina je negdje po sredini. Nije dobro misliti da bi nekakav osnovni poticaj riješio sve probleme. Znamo da su obiteljski prihodi veoma važni i da su dodaci koji se isplaćuju za najsiromašnije obitelji iz političkih razloga određeni puno prenisko kako bi se štedjelo u državnom proračunu.

Zato bi svakako pozdravio povišenje, ali samo takvo, materijalno poboljšanje nije dovoljno. Jer pomaže samo ako i roditelji budu u stanju zaraditi dovoljno za život.

DW: Sada vas pitamo kao ekonomskog stručnjaka, što bi se moglo dogoditi ako se ignorira ovaj problem siromaštva među djecom?

Rezultati su nedvosmisleni i užasni. Znamo iz velikih studija koje su se protezale kroz dugo vremena kako odrastanje u obiteljima veoma ograničenih prihoda ima posljedice koje se protežu kroz čitav život te djece. Jer makar imaju iste potencijale kao i druga djeca, imaju značajno lošiju početnu poziciju i često kasnije završavaju u teškim situacijama i ne mogu naći posao.

To je vezano sa određenim nasljeđivanjem tog siromaštva kojeg ne bi bilo kada bi se čitavo društvo više pobrinulo za tu djecu. To je golemi društveni i politički skandal jer se tako stvaraju troškovi i budućim naraštajima. A o njima ne govori niti jedan politički dužnosnik. Samo se gleda koliko bi koštalo ako bi se u kritične gradske četvrti poslalo više odgajateljica i učitelja. Koja je korist od toga - i to mjereno u eurima i centima, o tome se ne govori jer će se to dogoditi tek u budućnosti.

DW: To znači i da je ekonomski pogrešno i kratkovidno ne boriti se protiv dječjeg siromaštva?

Apsolutno! To se može reći nakon dugogodišnjih istraživanja. To će nam se gorko osvetiti! Svi ti problemi koje sami stvaramo jer ne ulažemo dovoljno u mlade još će nas skupo koštati: oni stvaraju niske prihode i visoku nezaposlenost. Političari moraju danas uložiti novac u uvjerenju da će se pozitivni učinci pojaviti tek kasnije. Ta dalekovidnost je nešto što nedostaje današnjem političkom djelovanju.