Batine i pljuske su još prije 50 godina bile takoreći uobičajeni sastavni dio odgoja djece u Njemačkoj. Ovakve mjere bile su i gotovo u potpunosti društveno prihvaćene i vjerojatno nikome nije ni padalo na pamet tužiti nekog oca ili majku socijalnoj službi ili policiji samo zato što je primjerice sinu zbog neposluha remenom „isprašio stražnjicu“.

No, ta su vremena srećom prošla – iako – očigledno ne sasvim. U nekim njemačkim obiteljima ovakvi „običaji“ su i danas na snazi. Četiri od deset roditelja svoju djecu kažnjava „jednim udarcem po guzi“ dok njih deset posto priznaje da su dijete barem jednom ošamarili. Ovi podaci proizlaze iz rezultata ankete Instituta za istraživanje javnog mijenja Forsa koji su objavljeni u ponedjeljak (12.3.) u Berlinu.

Bolji zakoni – manje nasilja

„Međutim, razlozi nasilja roditelja nad djecom su danas drugačiji no što su bili prije. Mnogi od tih roditelja su jednostavno preopterećeni i reagiraju prebrzo, nerazmišljajući u situacijama kada su djeca bezobrazna ili agresivna. Većina vrlo brzo požali da su primijenili tjelesno nasilje“, navodi Oliver Steinbach iz časopisa „Eltern“ („Roditelji“) koji je sudjelovao u spomenutom istraživanju. Slična iskustva s roditeljima je imala i Marie-Luise Lewicki, glavna urednica ovog časopisa. „Na naše internetske portale se uvijek iznova javljaju roditelji koji se srame činjenice da su udarili svoje dijete. Njihovi razlozi su najčešće – stres i pritisak koji s radnog mjesta donesu kući“, kaže ona.

Spomenuto istraživanje pokazuje i da većina roditelja u tjelesnom kažnjavanju kao sastavnom dijelu odgoja ne vide gotovo nikakav pedagoški učinak. „Nasilje kao dio odgoja se nad djecom u Njemačkoj sve više smanjuje. Time Njemačka slijedi trend koji se može zabilježiti gotovo u svim zapadnim industrijskim zemljama ali sve više i u Kinu i Africi. Ova promjena je djelomice povezana sa sve većim stupnjem obrazovanja roditelja ali i sa zakonima koji zabranjuju nasilje nad djecom“, kaže Oliver Steinbach. Inače, u Njemačkoj je ovakav zakon donesen 2000. godine, čime se ova zemlja nalazi negdje na sredini svjetske ljestvice. U Švedskoj je ovakav zakon primjerice donesen još 1979. godine.

Mališani sve kritičniji

No, u Berlinu su osim rezultata istraživanja instituta Forsa objavljeni i rezultati još jedne druge zanimljive studije. Časopis „Roditelji“ želio je primjerice istražiti što današnja djeca misle, osjećaju i što priželjkuju. Institut Iconkids&Youth je stoga ispitao oko 700 djece između šeste i dvanaeste godine starosti. „Prema rezultatima intervjua koje smo vodili, možemo reći da su današnja djeca rođeni optimisti ali da su istodobno i vrlo kritična. 71 posto djece drži da „veliki broj odraslih ne voli djecu i da ih ona samo smetaju“, dok 68 posto malih ispitanika navodi kako „političari uvijek kažu kako žele pomoći ljudima ali da ipak ne čine ništa“, kaže Axel Dammler iz spomenutog instituta. Po njegovom mišljenju, današnja djeca imaju više pojma o tome u kakvom svijetu žive ali se istodobno u njemu osjećaju usamljeno i napušteno.

Modrice za samopouzdanje

Alarmirajući je još jedan podatak: 60 posto mališana želi što prije odrasti. Naime, kako kaže Dammler, dok je prije bilo sasvim normalno da djeca sama odlaze u školu, da se penju po drveću i padaju s istog, da igraju s vršnjacima nogomet i pri tome se glasno deru, da kući dolaze s modricama, to sve im danas više nije dozvoljeno. „Roditelji se previše brinu što djeci pak oduzima autonomiju pa nije ni čudo da što prije žele biti odrasli“, kaže on.

Na istoku zemlje su djeca opuštenija

Oba istraživanja su pokazala još jednu zanimljivost, a to je da gotovo i nema nekih većih, bitnih razlika između djece iz radničkih obitelji i onih čiji su roditelji akademici. Razlike postoje jedino između djece sa zapada i istoka zemlje – i to iako je od ujedinjenja već prošlo više od 20 godina. „Djeca čiji su roditelji rođeni u bivšem DDR-u su optimističnija i mogu bolje procijeniti situacije. Radije odlaze u vrtiće nego djeca iz zapadnog dijela Njemačke i – iako je nezaposlenost na istoku veća, djeca sa zapada više strahuju od nezaposlenosti“, kaže glavna urednica časopisa „Roditelji“, Marie-Luise Lewicki.

Razloge tome ona vidi djelomično i u činjenici da na istoku postoji više takozvanih dnevnih boravaka u školama gdje djeca od malena uče kako da se sami organiziraju, gdje više treniraju socijalno ponašanje a time i samostalnost. „Veća neovisnost o roditeljima uvjetuje stvaranje jačeg samopouzdanja kod djece“, kaže Axel Dammler.

I na kraju – istraživanja su pokazala da su djeca u Njemačkoj u principu jako zadovoljna sa svojim roditeljima. 91 posto mališana pozitivno odgovara na pitanje jesu li njihovi roditelji najbolji i upravo oni ti koje žele za roditelje. „Stoga je možda došlo vrijeme da i društvo na neki način roditelje prestane kriviti baš za sve. Time bi se oni mogli više opustiti što bi se svakako prenijelo i na njihov odgoj djece“, zaključuje Marie-Luise Lewicki.

Autor: Kay Alexander Scholz / Željka Telišman

Odg. urednik: Anto Janković