2:00 - Noći su već ledene, a u industrijskom području između Nürnberga i Fürtha je u ovo doba još sve mrtvo. Prvo što se budi je distribucijski centar Njemačke pošte. Tamo već stižu žuti šleperi s velikim crvenim natpisima DHL, logističkog ogranka Njemačke pošte.

Šleperi dolaze do rampi goleme hale i to je i u ovom, kao i u ostalih 200 distribucijskih centara diljem Njemačke, posljednja dionica puta nekog paketa od pošiljatelja do primatelja.

3:00 - Vozači šlepera već uvelike pomažu istovariti njihove kamione. Nema ih malo koji su donijeli i po 1.500 paketa koje iz kamiona treba staviti na pokretne trake. Adrese i poštanski brojevi paketa se automatski "očitavaju" i traka onda pakete sortira po mjestu isporuke.

4:00 - Sanduci u koje padaju paketi za određeno dostavno mjesto su sve puniji. "To su većinom maleni paketi iz online-trgovina", objašnjava nam poslovođa Gerhard Birkner. "Sada, oko Božića, ima gomila takvih pošiljki." Ali nisu sve maleni paketi: u pošti su se već navikli i da im stižu paketi s automobilskim gumama, čak i s drvom za ogrjev.

5:00 - Oko 80 kilometara od distribucijskog centra zvoni budilica u spavaćoj sobi Tanera Rösla. Ovom poštaru su 43 godine i on vrlo dobro zna što ga ovih dana čeka. Ovo su mu već 24. Božić i Nova godina da isporučuje pakete i to je uvjerljivo najteže razdoblje u godini. Njemačka pošta inače isporučuje dnevno oko 3,4 milijuna pošiljki, u danima oko Božića taj broj raste do osam milijuna pošiljki - na dan! Zato su u prosincu uz 14.700 poštara tu i tisuće sezonskih radnika.

6:00 - Rösl je stigao na svoje radno mjesto. "Službeno, početak radnog vremena mi je tek u 7:15, ali sam uvijek ranije ovdje. Ne volim da odmah moram juriti i biti u stresu." Zato sad već počinje preslagivati pošiljke iz sanduka u svoj kombi.

7:00 - Još niti jednom poštaru zapravo nije počelo radno vrijeme, ali su već skoro svi tu i rade punom parom. "Oko Božića uvijek vlada izvanredno stanje", objašnjava poslovođa Birkner.

8:00 - Pokretne trake stoje i šleperi su prazni. Sad je vrijeme na poštarima da krenu u svoja dostavna područja.

8:04 - Taner Rösl pali motor poštanskog kombija za koji je zadužen. Prvo svjetlo dana obasjava bijele ceste, prekrivene mrazom. Temperatura je daleko ispod nule, ali ipak su mnogi njegovi kolege u majicama s kratkim rukavima, čak i u kratkim hlačama. Odlično znaju da imaju toliko posla da će im unatoč mrazu biti vruće.

8:12 - Rösl treba samo par minuta da stigne u "svoj" okrug. Već u prvoj kući peh: nema nikoga. Brzim korakom odlazi susjedu. Rösl je u međuvremenu "stalni dostavljač", već 16 godina dostavlja pakete u istom okrugu. Prednost toga je da točno zna gdje je koji broj kuće, tko je kada kod kuće, kome stanuje baka iza ugla i kod koga smije ostaviti paket i u šupi iza kuće.

8:23 - U žutom kombiju se Rösli penje u stražnji dio da malo bolje pogleda što ga čeka tijekom dana: "Kad je sve tako puno, moram u glavi srediti pošiljke koje me čekaju." Već kod utovara je rasporedio pošiljke po pojedinim ulicama na police postavljene s lijeve i desne strane kombija, a sad grupira pakete koje će najprije isporučiti. Nekakav popis svih pošiljki ne postoji, a i točnu rutu ne planira računalo: sve to mora svakoga dana on sam "složiti" u glavi.

8:32 - Rösl opet uzaludno zvoni na još jedna vrata, ali on zna da to u ovoj kući nije problem: brzo se uvlači u garažu i ostavlja paket na mjestu gdje mu je vlasnik rekao da može ostaviti pošiljke.

8:43 - U kući pred kojom se zaustavio kombi upravo se podižu rolete. "Upravo su ustali", objašnjava nam poštar koji već zna dnevni raspored mnogih u toj četvrti. Ipak je nestrpljiv jer gospođa nije otvorila vrata odmah nakon što je pozvonio, nego je još potražila kućni ogrtač. Rösl je već svašta vidio i više to niti ne primjećuje: ni starce u donjem rublju niti mlade dame u spavaćicama. Sve je to svakodnevica.

8:47 - Rösl opet sjeda na mjesto vozača i kada želi zalupiti vrata kombija, ona ne ostaju zatvorena. Ipak vozi dalje, a vrata drži zatvorena jednom rukom.

8:49 - "Isuse, ovima se zamrznulo kućno zvono, ne možeš vjerovati!" Rösl je upravo donio kutiju sa šest boca vina u kuću u sporednoj uličici. Lupa na vrata, obilazi oko kuće i kuca i na staklena vrata terase, ali nitko se ne odaziva. Ne preostaje mu ništa drugo nego paket s bocama vratiti u kombi. Već odavno je otkopčao svoju zimsku jaknu i zasukao rukave.

8:57 - Piip-piip-piip... Kombi neumorno signalom javlja da jedna vrata nisu zatvorena, ali se Rösl ne uzbuđuje: "Sad me više ništa ne može izbaciti iz takta. Nemam vremena o tome ni razmišljati." Nema vremena ni za jelo, piće niti za odlazak u zahod. "Sve što me zadržava je loše." Zlatno pravilo glasi: tri minute po paketu. Doduše, računaju se i tipičnosti pojedinog okruga dostave.

9:28 - Rösl prolazi pored jedne automehaničarske radionice gdje ipak pita: "Možeš li na brzinu pogledati što mi je s vratima?" S mnogim mušterijama je već postao dobar, ali mu to ovoga puta ne pomaže. "To se vjerojatno zamrznula opruga. Tu se ništa ne može napraviti na brzinu."

10:03 - Sad isporučuje jedan tiskač za računala i još dva velika paketa. Opet nema nikoga. Prvo odlazi dvije kuće lijevo od cilja, a onda pet kuća desno. Konačno jedan susjed otvara vrata: "Svaki poštar ima na svakih 100 metara nekoga kod koga uvijek može ostaviti paket", objašnjava nam. Ali dodatnih pedeset metara, pa onda još pedeset, pa još koji metar... Toga se nakupi.

10:17 - Otvaraju se vrata i kao metak na poštara skače jedan pas. "Ja imam sreću. Do sada me niti jedan pas nije ozbiljno ugrizao, možda samo malo gricnuo", priznaje nam Rösl. A susreće se sa svim vrstama, od malenih pudlica pa do doga i bernardinaca.

11:23 - Nogometna lopta je promašila glavu poštara samo za koji centimetar. Rösl prelazi preko školskog dvorišta gdje je upravo u tijeku veliki odmor. Redovito nosi pošiljke i za kuće i za urede, za proizvodne pogone i radionice, banke i prodavaonice...

11:27 - Ipak, najviše pošiljki stiže u privatne domove. Njegov dostavni okrug je Nürnberg Gebersdorf što je staro naselje s mnogo kuća u kojima živi samo jedna obitelj ili zgrada s dva, najviše tri stana. "Sve što je u prizemlju, to je dobro. Teško dostavno područje, s mnogo starogradnji i stubišta bez lifta, to je smrt za poštara", priznaje Rösl.

12:13 - Jedna gospođa poklanja Rösliju kekse koje je sama ispekla i gura mu u ruke nekoliko kovanica: "To je za čitavu godinu." Poštari se raduju napojnicama i oko Božića ih ima mnogo koji su velikodušni. Mjesečna plaća poštara kod Njemačke pošte DHL je od 1.970 do 2.573 eura mjesečno bruto, bez dodataka. Nakon što se odbiju doprinosi za zdravstveno, mirovinsko i ostala davanja, u džepu ostaje oko polovice tog iznosa. Ipak, u Njemačkoj pošti je još dobro: konkurencija često zadužuje druge tvrtke za isporuku i tamo radnici jedva mogu živjeti od onoga što zarade.

12:59 - Rösl upravo isporučuje jedan takozvani prioritetni paket. To je usluga internet portala Amazon koji, uz nadoplatu, jamči isporuku sljedeći dan: "Amazon je u međuvremenu već toliko važan za Njemačku poštu da može tražiti da poštar ostavi sve ostale pošiljke kako bi isporučio Amazonov prioritetni paket ako ne može sve stići u jednom danu." To je dodatni pritisak na poštare, ali i sama Pošta reklamira takvu uslugu.

13:23 - Jedan muškarac trči za kombijem i pita Röslija: "Možeš li i uzeti ovaj paket za isporuku?" I to spada u njegov posao, a paket smješta u tovarni dio kombija.

14:29 - Rösliju trebaju kolica da bi isporučio šest velikih paketa u jedan omladinski centar, po svemu sudeći - knjige. Po propisu Njemačkih pošta, jedan paket smije težiti najviše 31,5 kilograma tako da u prosjeku jedan poštar prenese u jednom danu paketa ukupne težine oko tone. To je jedan od razloga zašto su od oko stotinjak suradnika distribucijskog centra u Nürnbergu samo tri žene. Yvonne Zaulig je jedna od njih i objašnjava: "Sve je stvar navike". Ona se voli kretati, a voli i raznolikost svog posla.

14:24 - Rösl ima paket za stan u jednoj oronuloj zgradi sa socijalnim stanovima. Problem je što žena kojoj je stigao paket nema 25,25 eura za pouzeće. Paket tako mora nazad u centar, ali ipak se ne može suzdržati od komentara dok samo par stotina metara dalje prolazimo kroz četvrt luksuznih vila za skupim automobilima pred kućama: "To su već drastične razlike koje ovdje vladaju".

15:31 - Rösl je isporučio paket u jednu drugu automehaničarsku radionicu i dečki su se pozabavili bravom na njegovim vratima. Koji udarac čekićem, malo spreja i bravica je opet u redu.

16:19 - Približava se kraj radnog vremena. Pred distribucijskim centrom se stvorila kolona poštanskih kombija jer vozači moraju čekati da vrate pakete koje nisu uspjeli isporučiti ili pakete koje tek negdje treba poslati.

16:43 - Rösli parkira svoj kombi na "njegovom" mjestu pred vratima broj 308. Sad još mora za pisaći stol da bi evidentirao prijeđene kilometre svog vozila, pakete koji nisu isporučeni i novac koji je skupio za poštarinu. Svi oni kilometri koje je prešao pješice nigdje se ne bilježe.

16:53 - Poštar u malenu torbicu sprema novac koji mora predati i baca je u trezor. Na policama već svijetle kontrolne lampice čitavog niza mobilnih uređaja za evidenciju dostave njegovih kolega čije se baterije moraju puniti preko noći.

16:54 - Rösl konačno evidentira i svoj odlazak s radnog mjesta. Sad konačno kod kuće može nešto pojesti.