Godinu dana je bivši egipatski predsjednik Hosni Mubarak morao odgovarati pred sudom za svoja djela. Zbog nasilja nad egipatskim prosvjednicima sa smrtnim posljedicama, Mubarak je osuđen na kaznu doživotnog zatvora. I Mubarakov nekadašnji ministar unutarnjih poslova Habib-al-Adli osuđen je na istu kaznu.

Svi su mogli vidjeti nekad svemoćnog vladara Egipta, kako bespomoćno leži na nosilima u sudnici, naizgled uopće ne sudjelujući u procesu koji se vodio protiv njega. Mnogi tvrde da se pretvarao, da je zapravo mnogo zdraviji nego što želi pokazati javnosti, ali činjenica je da je čovjek, koji je tri desetljeća odlučivao o sudbini gotovo svakog u Egiptu, nemoćno iza rešetaka pratio suđenje.

Time je Mubarak jedini vladar arapskog svijeta koji se našao pred sudom zbog svojih djela - i to u vlastitoj zemlji. Ako je netko i bio svrgnut, u najboljem slučaju bi ga dočekala sudbina predsjednika Tunisa Ben Alija kojem se sudilo u odsustvu. Mubaraku se sudilo zapravo samo zbog tri zločina, od kojih je svakako najteža prva točka optužnice: suodgovornost za ubojstvo i pokušaj ubojstva na stotine prosvjednika u Kairu, Aleksandriji, Suezu i drugim gradovima u Egiptu u odlučujućim tjednima egipatske revolucije, od 25. do 31. siječnja 2011.

Od mnogih nedjela - tek tri oputžnice

Mubarak je bio optužen da je naredio nasilno gušenje prosvjeda koji su, samo nekoliko dana kasnije, 11. veljače doveli do njegove ostavke. Žrtava je bilo i nakon 31. siječnja, ali tužiteljstvo se usredotočilo samo na najžešće dane sukoba. Tako je bilo i kod gospodarskog kriminala za kojeg su optuženi Mubarak i njegov klan: i toga je bilo na pretek, ali su ostale dvije točke optužnice usredotočene samo na njegove poslove sa građevinskim poduzetnikom Huseinom Salemom.

Druga točka odnosila se na građevinsko zemljište koje je, zahvaljujući Mubaraku, Salem kupio u egipatskom ljetovalištu Šarm el Šeiku po cijeni daleko ispod tržišne, zbog čega je Salem Mubaraku poklonio nekoliko luksuznih vila. Treća točka optužnice odnosila se na unosan posao u isporuci zemnog plina Izraelu, gdje je opet Salem zaradio uz pomoć Mubaraka.

Za pokolj su dokazi "tanki"

I dok se kod ove dvije posljednje točke optužnice jedva što moglo dodati iznesenim dokazima, kod one prve i najvažnije - krvavo gušenje prosvjeda protiv njegove samovlade, postojali su ozbiljni nedostaci u dokazivanju Mubarakove krivnje. Zapravo, dva ključna svjedoka - tadašnji ministar obrane Mohamed Husein Tantavi i bivši šef tajne službe i potpredsjednik zemlje Suleiman su pred sudom izjavili kako Mubarak nije izdao naredbu za upotrebu nasilja protiv prosvjednika.

Zbog toga je čitav Egipat gotovo bez daha očekivao odluku suda. Konačno, makar je Mubarak završio pred sudom, čitava bi revolucija čini se mogla ispasti besmislenom, obzirom na to da bi Mubarakov posljednji premijer lako mogao postati budućim predsjednikom Egipta. Mnogi Egipćani smatraju nepravednim što se Mubaraku sudilo pred civilnim sudom, jer je 12 tisuća prosvjednika bilo izvedeno pred vojne, a ne civilne sudove gdje im se sudilo po brzom postupku i drugačijim pravilima.

Obzirom da je i vojska sudjelovala u gušenju pobune, bilo je mnogo razloga da i Mubaraku sudi vojni sud, bez mnogo pravnih finesa i dvojbi oko krivnje. Ali je veliko pitanje, što bi odlučio i vojni sud protiv svog bivšeg vrhovnog zapovjednika, a još je veće pitanje, hoće li i civilni sud - bez obzira na Mubarakovu presuda, nastaviti s procesima protiv odgovornih koji su u vrijeme Mubaraka okrvavili ruke.