U golemoj narudžbi novih bojnih zrakoplova u ukupnoj vrijednosti od 10 milijardi dolara, Indija je ostavila još samo dva natjecatelja: Eurofighter britansko-njemačko-talijansko-španjolskog koncerna EADS i Rafale francuskog proizvođača Dassault. Time su iz natjecanja ispala oba američka proizvođača, Boeing koji je ponudio svoj F/A-18 i Lockheed Martinov F-16 - iako se i osobno američki predsjednik Obama potrudio omogućiti taj posao. Naime, nedavno je Obama čak tri dana boravio u Indiji - njegov najduži boravak u nekoj stranoj zemlji, a osim poslovnih dogovora, američki predsjednik je obećao podržati i želju Indije koja želi postati stalnom članicom Vijeća sigurnosti UN-a.

Nakon ove odluke nadležne komisije kako se Indija neće odlučiti za američke zrakoplove, oglasio se i tamošnji američki veleposlanik koji je izrazio "duboko razočarenje" tom novošću. Slične osjećaje gaji vjerojatno i njegov ruski kolega, jer se za ovaj posao natjecao i ruski MIG-35, iako Indija posjeduje velik broj zrakoplova i vojne opreme - nekad sovjetskih, danas ruskih proizvođača.

Razočarani su i u Šveđanij koji su Indiji ponudili svoj borbeni zrakoplov Saab JAS-39, mada neki misle kako je Stockholm ovaj puta učinio doista i više nego što se moglo sanjati kako bi Indiji prodao svoje zrakoplove. Jer vojne stručnjake je teško razuvjeriti kako je odluka mnogih europskih zemalja zračnim snagama napasti jedinice diktatora Gadafija u Libiji, dobrim dijelom bila potaknuta i narudžbom Indije - koja je najveći uvoznik oružja na svijetu. Glavni europski kandidati za ovu trgovinu, francuski Rafale i EADS-ov Eurofighter jesu suvremeni zrakoplovi, ali potencijalnim kupcima nisu mogli pokazati najvažnije: njihovo ponašanje u stvarnoj borbi. Zato vojni stručnjaci govore o akciji u Libiji i kao o "najvećem izlogu oružja", čak i većem nego što je to svojedobno bio rat u Iraku.

Utoliko su se čule i cinične primjedbe, kada je i Švedska, po prvi puta u više desetljeća, odlučila poslati svoje zrakoplove u ovu misiju NATO-a - naravno baš nove Saab JAS-39. Tom prilikom se proširila i anegdota s talijanske baze na Siciliji odakle su avioni kretali u akciju. Kada su švedski zrakoplovi stigli, morali su ostati stajati - jer koriste "običan" benzin, a ne kerozin. To je u skladu duge tradicije neutralne Švedske, koja proizvodi zrakoplove koji će moći poletjeti i ako svi aerodromi u zemlji budu uništeni - i koji će moći benzin uzimati i na običnoj benzinskoj postaji.

Ali osobito Francuskoj je stalo da barem nekome proda svoj borbeni zrakoplov čiji je prvi let bio još 1986. On je nastao nakon što je ta zemlja napustila zajednički projekt europskog borbenog zrakoplova Eurofighter - ali nakon razvoja koji se uvelike otegao, niti on nije imao osobitu sreću u prodaji. I francuski i europski proizvođač se zato uvelike nadaju prodaji u Indiju.

Autor: A. Šubić (Reuters, AP, dpa)

Odg. ur.: N. Kreizer