Među 109 zemalja, koje su prihvatile konvenciju o općoj zabrani kazetnih bomba, a koja predviđa zabranu proizvodnje, skladištenja, trgovanja i uporabe, nisu Sjedinjene Države, Izrael, Rusija, Kina, Indija i Pakistan - najveći proizvođači toga opasnog oružja. Ipak, nadu da će konvencija donijeti napredak na tom području budi činjenica da su među potpisnicama utjecajne zemlje poput Njemačke, Velike Britanije i Francuske.

Do zaokreta na konferenciji je došlo kad je britanski premijer Gordon Brown unatoč drukčijem stajalištu vodstva britanske vojske pristao na uništavanje postojećih zaliha toga oružja. Na konferenciji su bile i neke nevladine organizacije. Simon Conway iz britanske organizacije za zabranu nagaznih mina vrlo je zadovoljan postignutim sporazumom: "Ovaj ugovor je sveobuhvatan. On zabranjuje primjenu, širenje, proizvodnju i skladištenje kazetnih bomba", pojašnjavajući da će primjerice SAD morati odvesti svoje kazetne bombe uskladištene na britanskom teritoriju, vjerojatno u roku od osam godina.

Rok za uništenje osam godina

U svakom slučaju Velika Britanija mora u roku od osam godina uništiti svoje vlastite zalihe. Isto vrijedi i za Njemačku i druge zemlje potpisnice. Ali, bombe koje sadrže manje od deset eksplozivnih naprava i imaju senzore za automatsko navođenje te se u slučaju da ne eksplodiraju same uništavaju, bit će i ubuduće dopuštene.

Lošim se smatra kompromis da zemlje koje zabranjuju kazetne bombe mogu provoditi zajedničke vojne operacije sa zemljema koje koriste kazetne bombe, što znači da primjerice njemačka i britanska vojska mogu u Afganistanu operirati skupa s Amerikancima i ako oni budu i dalje koristili kazetne bombe. Nevladine udruge se ipak nadaju da će potpisivanje konvencije povećati pritisak na zemlje nepotpsinice te da će i one u praksi odustati od korištenja kazetnih bomba.