Nasilje protiv žena i djevojčica je „najraširenija forma povrede ljudskih prava na svijetu“, piše u jednom članku koji su Ujedinjeni narodi objavili povodom Dana borbe protiv nasilja nad ženama. (25. 11.)

Prema navodima UN-a, više od trećine žena barem jednom u životu postaju žrtve nasilja. Tek manje od 40 posto njih traži pomoć. Posebno često šute žene koje su žrtve seksualnog nasilja.

„Većina slučajeva se događa u bliskom okruženju žrtve", kaže Knut Albrecht, prvi čovjek Pokrajinskog instituta za sudsku medicinu u Brandenburgu. „Možda je počinitelj muž, partner, stric. Žene hoće sačuvati mir u kući. Uz nedjelo ide i sramota. Ima tisuću razloga što se takve stvari ne prijavljuju."

Albrecht i njegove kolegice i kolege to žele promijeniti. Za žene koje ne žele ili ne smiju prijaviti nasilje policiji, postoji mogućnost da sačuvaju dokaze povjerljivim pregledom. U pitanju je pilot-projekt u pokrajini Brandenburg.

DNK kao dokaz

Pregled nakon silovanja se obavlja tako da se (sa)čuvaju dokazi – koji bi bili valjani pred sudom – ako žena kasnije ipak odluči stvar prijavi nadležnim organima.

Liječnica dokumentira sve vrste povreda. Napadnuta žena s doktoricom prolazi kroz upitnik u ambulanti. U kutiju s dokazima dolaze fotografije povreda i donje rublje. Kad završe posao, liječnici dokaze šalju na čuvanje u odjelu sudske medicine.

Tako se često dolazi do tragova DNK zločinca. Ideja je da se žene pregledaju samo koliko je nužno i to na temelju onoga što same kažu o nedjelu. „Ako je u pitanju bio oralni odnos, onda se ne uzima uzorak iz genitalija. Ako je ejakulacija uslijedila po trbuhu, onda se bris uzima samo s trbuha", priča Albrecht.

Čak i bez ejakulacije, postoje šanse da na žrtvi ima tragova DNK kože penisa. Ili, ako je žrtva izgrebala silovatelja, da su tragovi pod noktima.

Stručnjaci kažu da je tu važno biti brz jer se strani DNK na tijelu brzo razlaže i nestaje. „Osim toga, ako je kod seksualnog nasilja s penetracijom došlo do povreda vagine, one se mogu utvrditi pregledom", kaže jedna ginekologinja iz Berlina koja je zamolila da joj ne otkrivamo puno ime. „Nakon par dana ili tjedana to je nemoguće utvrditi jer sluzokoža brzo zarasta."

Pregled pa psihološko savjetovanje

Nakon povjerljivog pregleda u Brandenburgu dokazi se čuvaju deset godina. Dokazi su tako spakirani da bi bez problema i godinama kasnije mogli biti neoborivi pred sudom.

Šef projekta Albrecht kaže da je, tijekom pregleda, žrtva ta koja odlučuje o svemu. „Pregled provodi školovano osoblje koje postupa vrlo obazrivo", kaže on. „Ako se žena libi kod uzimanja nekog brisa, onda to ne ide i neće se ni raditi.“

U najmanju ruku bi žene četiri do šest tjedana nakon silovanja trebale posjetiti ginekologa kako bi uradile testove na trudnoću i zarazne bolesti.

Pilot-projekt u Brandenburgu predviđa da uzimanje dokaza bude samo prvi korak. Nakon toga slijedi podrška ženama koja podrazumijeva i psihološko savjetovanje.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu