"On je strastveni, uvjereni i uvjerljivi Europljanin." Ovako je njemačka kancelarka Angela Merkel komentirala izbor Donalda Tuska za predsjednika Europskog vijeća. Upravo te riječi je izabrala i 2010. godine u svom govoru kada je poljski premijer primio prestižnu ahensku Karlovu nagradu: nagradu kojom se odaje priznanje samo velikim europskim ličnostima. A Tusk ju nije dobio bez razloga. Upravo je njegovo prijateljsko držanje prema Europi i Njemačkoj, kao i njegove liberalne stranke "Građanska platforma", bilo to koje mu je na parlamentarnim izborima 2007. godine omogućilo pobjedu velikom većinom nad euroskeptičnim nacionalkonzervativnim duom: braćom Kaczynski.

Tusk, koji je otvoren prema svijetu, ljubazan i spreman na kompromis bio je potpuna suprotnost svom često beskompromisnom i svađalački raspoloženom prethodniku Jaroslawu Kaczynskom. I dok su nastupi Jaroslawa Kaczynskog u njegovo vrijeme izazivali u podjednakoj mjeri zbunjenost i nelagodnost kako u Berlinu tako i u Moskvi, Tusku je pošlo za rukom da munjevitom brzinom poboljša njemačko-poljske odnose i čak da izgradi konstruktivni odnos s Vladimirom Putinom. U kolektivnom sjećanju će vjerojatno ostati zagrljaj Tuska i Putina na mjestu nesreće poljskog predsjedničkog aviona u Smolensku. No Tusk je znao reći i neugodne stvari, doduše diplomatski, ali ipak jasno, kao primjerice prilikom Putinovog posjeta Poljskoj povodom 70. godišnjice početka Drugog svjetskog rata. Tusk, po zanimanju povjesničar, podsjetio je tada svoje goste na to da Poljsku nije pregazila samo Hitlerova Njemačka, već i Staljinov Sovjetski savez.

Odluka donesena "danas"

Za brojne je izbor Donalda Tuska za predsjednika Europskog vijeća bio iznenađenje. "Ja sam odluku donio danas", rekao je Tusk nakon izbora. Činjenica je da je Tusk, koji se još 2012. godine spominjao kao potencijalni nasljednik predsjednika Europske komisije Barrosa, nedavno više puta ponovio da se želi koncentrirati na poljsku politiku. Za ovaj drugačiji razvoj događaja ima više razloga. Od njegove druge pobjede na izborima 2011. godine ispitivanja javnog mnijenja u međuvremenu pokazuju znatan porast popularnosti njegovog glavnog protivnika Jaroslawa Kaczynskog. Tako da je poziv za odlazak u Bruxelles jedna vrsta bijega na bolje.

Osim toga tu je i rusko-ukrajinski sukob, koji poljski ministar vanjskih poslova jasno naziva "ratom". Poljak Tusk tako dobiva sasvim drugu mogućnost djelovanja na položaju predsjednika Europskog vijeća, nego ranije s nacionalne pozicije. Slabosti koje ima u činjenici da umjesto engleskog bolje govori njemački i ruski ovdje bi čak mogle biti prednost. Tusk, rođen 1957. godine u Gdanjsku, koji se kao mladić angažirao u legendarnom sindikatu "Solidarnost", boreći se za ljudska prava i oslobađanje od komunizma, razumije postsovjetski mentalitet ruskog vodstva znatno bolje nego nova šefica europske diplomacije Federica Mogherini i njezine zapadnoeuropske kolege.

Njemački parlamentarni zastupnik Karl-Georg Wellmann je zato uvjeren kako je upravo to bio odlučujući razloga za Tuskov izbor na ovaj visoki položaj. "To je odlična odluka", pohvalio je Wellman u razgovoru za DW. U Berlinu se Tuska smatra "razumnim", "upornim", ali istodobno je na glasu i kao osoba koja "može voditi politiku mirne ruke". A to je nešto što podsjeća na politički stil Angele Merkel. S njezinom podrškom Tusk ima apsolutnu šansu da svoju novu funkciju od prosinca obavlja aktivnije i djelotvornije nego što je to radio njegov prethodnik.