Preko dana se u Donjecku, najvećem gradu na istoku Ukrajine, odvija naizgled normalan život. Najgore stvari se događaju uglavnom noću. Stanovnici kažu da u jutarnjim satima iznad njihovih kuća prolijeću projektili u smjeru mjesta na kojima je smješteno teško oružje. Jedna žena koja živi u središtu grada priča nam da rakete ispaljuju vojnici kako s jedne, tako i s druge strane. "Noću je najlakše jer se ne zna tko odakle puca i pri tome ubija ljude", kaže ova žena.

Mnogi stanovnici rubnih područja, dakle onih u blizini bojišnice, smatraju da su njihove kuće pogodili projektili koje su ispalile ukrajinske vladine postrojbe. Takvog su mišljenja i mediji proruskih separatista u Donbasu, ukrajinskoj regiji poznatoj i pod imenom Donjecki bazen. Oni izvještavaju o predstojećoj velikoj ofanzivi ukrajinske vojske i navode kako predsjednik Petro Porošenko osobno želi 24. kolovoza, na Dan neovisnosti, pobjedonosno ući u Donjeck. "Ljudi samo govore o ofanzivi. Ali, to je glupost. Porošenko je 24. kolovoza u Berlinu", kaže jedan stanovnik Donjecka.

Stotine tisuća ljudi je napustilo Donjeck

Noći u kojima nema pucnjave za stanovništvo su blagoslov. Nakon takvih noći se ljudi počinju prilagođavati mirnom načinu života i zaboravljati užasne doživljaje. Ujutro djecu ponovo odvode u škole, odlaze na posao - doduše, samo oni koji ga još imaju.

Prema neslužbenim informacijama, od nekadašnjih 1,1 milijuna stanovnika u Donjecku trenutno živi još samo njih 600.000. Grad često djeluje napušteno. Ljudi se okupljaju uglavnom na onim mjestima na kojima se nešto može jeftino kupiti. Čak i u bivšim luksuznim buticima se prodaje jeftina roba. "Morate se radovati ako se ujutro probudite. Također se morate radovati ako još uvijek dobivate plaću ili mirovinu ili ako nešto jeftino kupite", kaže umirovljeni bračni par. Zbog visokih cijena živežnih namirnica sve je veća potražnja za vikendicama s vrtom u kojem se može uzgajati voće i povrće.

Građani izbjegavaju nesigurne crte razdvajanja

Posvuda u gradu vide se plakati na kojim se reklamira tzv. "Donjecka Narodna Republika". Ti plakati odavno nisu obnovljeni. Inače, Donjeck je oblijepljen i oglasima u kojima se nudi skoro sve: od podizanja novca u ukrajinskim bankama do prijevoza do tih banaka.

Danas je iz Donjecka na teritorij pod kontrolom ukrajinskih vlasti jednostavnije i sigurnije doći preko Rusije nego direktno preko crte razdvajanja. "Zbog blokada se moraju tražiti drugi načini izlaska. Svi paze na sebe i naviknu se na takav život", kaže vozač autobusa.

Pogodnosti za kriminalce i umirovljenike

U tzv. "Donjecku Narodnu Republiku" iz Rusije i dalje dolaze navodni humanitarni konvoji. "Vjerojatno su u njima živežne namirnice i oružje. Kako bi inače separatisti stalno punili svoja skladišta?“, pita se Aleksej iz Donjecka. Zbog rata je izgubio posao u jednoj velikoj građevinskoj firmi. Trenutno preživljava povremeno radeći manje poslove.

On smatra da život u tzv. "Donjeckoj Narodnoj Republici" može odgovarati samo kriminalcima ili lukavim umirovljenicima. "Mnogi od njih su siromašni. Međutim, nije tajna da je mnogima uspjelo da dobiju dvije mirovine; jednu od Ukrajine i jednu od `Donjecke Narodne Republike`. Zločinci se u sivim zonama uvijek osjećaju dobro", kaže Aleksej. On je uvjeren da većini u Donjecku teško pada bezizlazan život pod granatama. Međutim, on ne vjeruje da će se situacija uskoro promijeniti.

"Defenzivni rat može vječno trajati"

"Političari pregovaraju, poslovni ljudi se dogovaraju, ali ljudima gori tlo pod nogama", kaže stanovnica koja živi nedaleko od crte razdvajanja. Ona kaže da je bila protiv odlaska njezinog brata u rat i to na strani tzv. "Donjecke Narodne Republike". "Cijela obitelj ga je bezuspješno pokušavala odvratiti od toga. U međuvremenu se isključio iz borbi i sada ima utjecajni položaj", kaže ova žena i navodi da zapovjednici dobivaju mnogo novca.

"Nedavno sam čula da se situacije kao što je naša nazivaju defenzivni rat. On može vječno trajati. Mi ćemo onda ovako i dalje živjeti. Jedni nas žele osloboditi, a drugi, koji su ovdje, žele nas zaštititi. A majke pate", tužno zaključuje žena.