Hans-Dietrich Genscher je u svom političkom životu bio na mnogo dužnosti, ali nigdje nije ostavio toliko tragova kao za vrijeme dok je bio ministar vanjskih poslova. Već na početku, 1974. su ga zvali "vještim odvjetnikom nagodbe" između Istoka i Zapada. Važan dio te nagodbe je bila i politika razoružavanja i popuštanja napetosti koju je on osobno inicirao na Konferenciji za sigurnost i suradnju u Europi.

To je bilo i nešto čime je Genscher pokušao navesti i vodstvo DDR-a da počne razmišljati na drugačiji način. Taj napor se poklopio s prosvjedima na tisuće građana tadašnje socijalističke Istočne Njemačke, baš kao i njihov bijeg u Mađarsku i Čehoslovačku u tamošnja veleposlanstva Zapadne Njemačke.

Hans-Dietrich Genscher je dugo bio na čelu Liberalne stranke, ali njegov način upravljanja strankom nije nailazio uvijek samo na odobravanje. Zbog toga se 1985. povukao s čela stranke, ali joj je ostao vjeran i od 1992. je bio počasni predsjednik stranke. Sve do kraja se zalagao za mlade koji su odlučili baviti se politikom pa je tako, osobito za vrijeme početka njegove karijere, bio i zaštitnikom nedavno preminulog Guida Westerwellea.

U državama nastalim nakon raspada Jugoslavije on - u vladi kancelara Helmuta Kohla - je svakako ostao zapamćen prije svega po odluci kako se krvoproliće ne može vječito trpjeti i kako se, prije ili kasnije, mora prihvatiti nova politička konstelacija na tom području. Neki u Europi su mu prigovarali kako je Njemačka "prebrzo" odlučila priznati neovisnost novih država, što su zajedno s njom učinile i ostale članice Europske unije. Ali njegovo je uvjerenje bilo, nakon svih neuspjelih pokušaja pomirenja, da nije bilo drugog izbora.

U svakom slučaju, Hans-Dietrich Genscher je i kao čovjek i kao političar doslovce pisao povijest i Njemačke i Europe i čitavog svijeta. Nakon duge bolesti, preminuo je 31. ožujka 2016. u 89. godini.