Subota u jednom manjem klubu u Srbiji. Mrkli mrak i hard-tehno. Na vratima neka djevojčica sjedi uz šank, kosa prebačena preko lica i sporo se ljulja uz zvukove elektronike. "Malo prije me pitala, mogu li joj dati dvije rakije za sto dinara (85 eurocenti). Kaže, nema više, sve je dala na speed," priča nam dečko za šankom.

Tek pod svjetlom u wc-u im se mogu vidjeti lica. Čini se da u redu ispred zahoda jedva da ima nekog tko je stariji od 20 godina. Gazda lokala nam kaže: "Evo, morao učvrstiti ogledalo na zid, jer skidaju ogledalo da povuku crte na staklu." Više se, kaže, ne skriva niti tko prodaje niti tko uzima.

Otvoreno, ali i dostupno i jeftino, priča nam i jedna djevojka koja priznaje da speed koristi svakog vikenda. Drži je budnom i pomaže da "izgura do jutra". "Jako ga je lako nabaviti. A speed je oko 1.000 dinara gram ili ako kupiš pet grama, to je 3.000 do 4.000 dinara (25 do 33 eura). 'Ekser' (ecstasy, op.a.) je do 1.000. Meni je za večer dovoljan jedan 'ekser'. Najviše sam uzela dva, a kod speeda što češće uzimaš, slabije je, pa dođeš do grama," priča ona.

Umiru djeca

"Ne postoji mjesto u Srbiji gdje netko tko želi, a ne može pronaći kanabis ili speed već istog dana," kaže za DW Bojan Arsenijević iz organizacije ReGeneracija. Njihovo istraživanje provedeno među više od 3.500 osoba ukazuje kako je "rekreativna" uporaba psihoaktivnih supstanci uobičajena diljem Srbije, a 55 posto korisnika čini to u klubovima i tijekom izlazaka. Najpopularnije psihoaktivne supstance su alkohol i kanabis, a potom speed, MDMA odnosno ecstasy i kokain.

Kada je na kućnoj zabavi u Aranđelovcu od ecstasya umrla djevojčica od 15 godina, ponovo se počelo javno govoriti o raširenosti i dostupnosti narkotika u Srbiji. "Ja sam se zaprepastila," kaže jedna Aranđelovčanka. "Samo sam sjela jer i ja imam dvije kćeri. Prvo sam pomislila na njih, kako ću ih sutra pustiti sutra u grad?" "Šokiran sam," ponavlja i njezinn sugrađanin koji radi kao rukometni trener. "To je naraštaj koji ja treniram i to me prepalo."

Aranđelovac nije prvi slučaj da je od prevelike doze umrla osoba mlađa od 20 godina. U lipnju je u tri različita grada Srbije samo u sedam dana umrlo troje mladih. Bojan Arsenijević tvrdi da je bilo još takvih slučajeva, ali da je teško voditi evidenciju. "Jako je teško doći do podataka. Čak ni takvi smrtni slučajevi se skoro nikada ne vode kao overdose nego prema konačnom uzroku smrti. A to nikad nije preparat kojeg su uzeli nego na primjer kod ove djece je to hipertermija," objašnjava Arsenijević.

Razlog nije (nhe)kvalitet droge, kao što tvrde neupućeni. Nego najčešće neznanje onih koji žele kušati narkotik. "Ecstasy danas ima jačinu kao devedesetih kad mu je cijena bila 25-30 maraka. Jedna tableta ima 100, 120 čak 300 miligrama supstance. 120 je doza koja je u redu, ali 300 je prevelika i dvije pilule mogu nekoga dovesti u vrlo opasno stanje. Gram te tvari bi ubio polovicu ljudi," objašnjava Arsenijević.

"Preparati su snažni, a mladi se vole natjecati. To su nam ove godine potvrdili u razgovorima na festivalima. Postoji i trend dokazivanja pred starijima." Osim što ne znaju koliko smiju uzeti, ne znaju niti kako konzumirati drogu. "Ne piju vodu nego alkohol, energetska pića, plešu i sve to dovodi do još većeg zagrijavanja tijela i većina njih umire zbog toplotnog udara," objašnjava Bojan Arsenijević iz ReGeneracije.

Njihovo istraživanje je pokazalo da je svaka deseta osoba uzela supstancu za koju apsolutno ne zna što je. "Znači, netko je pitao hoćeš li? Što je to? Ne znam. Hajde dobro, hoću. Često ni dileri nemaju pojma što prodaju. A Kinezi manje više svaka dva-tri dana proizvode novi preparat koji nije niti na jednom popisu, o kojemu se ne zna ništa osim da ima nekakvo djelovanje."

Sedam dana roka državi

Problem je što je droga dostupna na svakom koraku, kao da je kupujete na kiosku, smatraju Aranđelovčani. A država ne čini dovoljno. Zato su građani ustali: pod parolom "Ne okreći glavu, reci ne" izašli su na prosvjed, a vlastima dali popis od 11 zahtjeva i sedam dana da ih ispune.

"Da institucije rade svoj posao, vjerojatno ne bi bilo tako dostupno. Mora postojati kočnica, jer je nemoguće da u ovako malom gradu oni ne znaju što tko radi. A ako stvarno ne znaju, neka dođu ljudi koji će znati", kaže Ivan Ivanović iz skupine "Aranđelovčani i Aranđelovčanke". I on i Arsenijević slažu se da u institucijama postoje ljudi koji "zatvaraju jedno oko". „

Ali poruka građana ipak je shvaćena. U Aranđelovcu se na ulicama vidi veća nazočnost policije – u uniformi i civilu. MUP je priopćio i da je u više akcija zbog trgovine drogom i oružjem uhićena 21 osoba. "Vjerujem da naša policija ima dovoljno informacija i da dobro radi svoj posao", smatra Bojan Arsenijević.

"Najviše su koncentrirani na kanabis i heroin koji prolaze kroz našu zemlju, ali mislim da nemaju interes za određene supstance, jer nije dovoljno za slikanje, a kad skupe tonu kanabisa, to je baš zgodno. S tabletama to nije slučaj", kaže Arsenijević.

Za pravi uspjeh potrebne su oštrije kazne, dodaje Ivanović. "Kad policajac odradi svoj posao i kad on tog istog dilera kojeg je uhvatio vidi vani za deset dana, pita se zašto to radi i to je možda najveći poraz. Većina dilera pristaje na nagodbu i smiri se dvije godine, sve se radi telefonima, njemu ne treba napustiti kuću da nastavi raditi."

Edukacija, edukacija, edukacija

U ReGeneraciji, pak, ne misle da bi drastične kazne donijele boljitak. "Što više neku stvar zabranjujemo, to je ona veći izazov", argumentira Arsenijević i navodi primer Portugala koji je prije deset godina donio odluku o dekriminalizaciji. "Pokazalo se da kasnije kreću, jer nisi 'faca', nije nikakva fama, nije toliko zabranjeno, nećeš kazneno odgovarati, a ako ti nađu neku veću količinu, ako vide da si u problemu, uputit će te na razne servise koji će ti pomoći", objašnjava Arsenijević. "Kod nas je sve zločin-kazna, crno-bijelo, a ništa nije crno-bijelo."

I jedni i drugi se, međutim, zalažu sa edukaciju, što roditelja, što dece od najranijeg uzrasta, ali po drugom modelu, jer edukacije po školama koje drže pripadnici MUP-a, slažu se naši sugovornici, gotovo su beskorisne. Edukacija je nužna i za roditelje, inzistiraju Aranđelovčani, i priznaju da ni većina njih ne zna apsolutno ništa o drogama.