Primicanje vrhuncu nove turističke sezone donijelo je Dubrovniku i njegovim stanovnicima očekivano rastuću nervozu zbog starog problema najezde gostiju s kruzerskih brodova, kao i poneke dodatne poteškoće. No sve to barem načelno stoji u suprotnosti spram projekta aktualne gradske vlasti „Respect the City" za smanjenje sve izraženijih negativnih efekata masovnog turizma. Na hrvatski bi se to, dakle, prevelo kao „Poštujte Grad“ ili „Poštujmo Grad“, već prema tome kome je poruka namijenjena, iako engleski naziv sugerira da su adresati primarno strani turisti.

Ipak, nesnosna gužva s kojom smo se suočili već pri uvodu u ovaj reportažni obilazak Dubrovnika svjedoči da je projekt još uvijek tek na početku svoje očito neizvjesne implementacije. Naročito znamo li koliko su intenzivnijeg napora u smjeru obrane od pošasti nekontroliranog turizma uložile Venecija ili Barcelona.

K tome je početkom lipnja u prvi plan izbila burna afera u vezi sa sve većim brojem bankomata u izlozima dućana na Stradunu i u ostatku starogradske jezgre. Štoviše, predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica iz HDZ-a tim je povodom javno pozvao sugrađane na bojkot proizvoda vlasnika tog prostora, koji je lokal iznajmio za ugrađivanje bankomata. Posrijedi je vlasništvo poduzeća Violeta iz Bosne i Hercegovine, najpoznatijeg po toaletnom papiru i sličnim papirnim higijenskim potrepštinama.

Respect the City pomoću – toaletnog papira

Ovdje treba dometnuti kako su dubrovački komunalni problemi u kontekstu turizma i s njime povezanog nekretninskog biznisa bitno širi od pitanja kruzera i bankomata. Dovoljno je da spomenemo odveć protržišnu gradsku stambenu politiku i praksu s depopulacijom stare gradske jezgre u ime komercijalizacije prostora. Ili pak lošu prometnu regulaciju, kao i energetsku i vodoopskrbnu infrastrukturu, itd. No ovom prilikom fokusirat ćemo se radi preglednosti na rečena dva aspekta o kojima smo porazgovarali najprije s građanskim aktivistom Đurom Caporom iz inicijative „Srđ je naš“, koji je na opisani Potrebičin istup reagirao političkim performanceom ispred Gradske vijećnice. Capor je za tu priliku, naime, izložio role toaletnog papira s otisnutim logotipom kampanje Respect the City, te jednu od njih okačio na kvaku glavnih ulaznih vrata u prostor Gradske uprave.

Bila je to svojevrsna sinteza događaja oko bankomata i dućana poduzeća Violeta, ali i kritika gradskih vlasti koje na dublju krizu reagiraju populističkom gestom jednokratnog bojkota. Inicijativa „Srđ je naš“sistematično ističe stajalište da gradska vlast uvijek može više i bolje negoli se čini, i da ne treba glavninu krivnje za probleme samo pasivno svaljivati na državna tijela koja većinu ovlasti drže u svojim rukama.

Propagandni uradak s ciljem popravljanja imidža

Đuro Capor pritom nas je podsjetio i na to da je ista stranka danas na vlasti u Dubrovniku i Hrvatskoj generalno, ali i da su dubrovačke nevolje rasle još u vrijeme gradske vlasti lijevog centra, točnije HNS-a. „Posljednji slučaj s bankomatima na Stradunu odlično ilustrira kako situacija ovdje ide kontinuirano nagore, dok u isto vrijeme gradonačelnik Mato Franković i gradska uprava pokušavaju uvjeriti javnost da su svi problemi u Dubrovniku riješeni ili da su u procesu rješavanja. Upravo to je projekt Respect the City, propagandni uradak kroz koji gradska uprava želi popraviti u prvom redu međunarodni imidž grada, narušen brojnim izvješćima o prekomjernim gužvama, velikom padu broja stanovnika u povijesnoj jezgri i uništavanju prostora prekomjernom izgradnjom koji gradski dokumenti poput GUP-a omogućavaju“, osvrnuo se Capor i na odjeke prema UNESCO-u, a na čijoj je listi Svjetske baštine već 40 godina i Dubrovnik.

„Propaganda o boljem upravljanju posjeta kruzera", dodaje on, „razbija se o statistički podatak da nam u posljednje dvije godine broj posjetitelja raste za oko 100 tisuća godišnje, a gradonačelnik tvrdi da nije govorio o smanjenju broja gostiju nego o - boljem raspoređivanju pristanka brodova i boljoj organizaciji iskrcaja i ukrcaja u blizini povijesne jezgre!"

Što se tiče gradske jezgre, inače, već sad odnos broja kreveta u apartmanima i kućama prema broju stanovnika iznosi tri naprema jedan. „U budućnosti se može očekivati samo pogoršanje i daljnji rast broja kreveta“, tvrdi ovaj aktivist govoreći o izostanku Plana upravljanja, „što god o uspješnom i odgovornom dubrovačkom primjeru odnosa prema turizmu i kulturnoj baštini govorili gradska uprava ili ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek.“

Od kruzera ima koristi samo ako se kontroliraju

U šetnji sa Straduna, napuštajući to neveliko prizorište s već preko 20 bankomata, na Pilama se suočavamo s daljnjim gorućim problemima grada. Glavni gradski prilaz povijesnoj jezgri unutar zidina doslovno je zakrčen taksijima čiji je broj nakon liberalizacije pripadajućeg tržišta narastao s približno njih 400 na oko dvije tisuće. Predsjednik ovdašnjeg Udruženja obrtnika autotaksi prijevoznika Miše Miloslavić objašnjava nam kako nisu kruzeri sami po sebi problem, koliko je loša organiziranost njihovih posjeta. Ali, po njegovu mišljenju, novi veliki problem Dubrovnika jesu prekobrojni taksiji, otkako je tamo dopušteno poslovanje Uberu i drugim sličnim servisima.

„Općenito, previše ima prometa u ovom gradu, sad pogotovo. Dok kruzeri donose prihod i nama vozačima, kao i restoranima, suvenirnicama, spomeničkim cjelinama poput zidina, itd. Jest da ostanu kratko, ali se stalno izmjenjuju“, kaže Miloslavić.

„Samo, njihovom posjetom treba netko upravljati, još rasteretiti grad od štetnog pritiska", nastavlja on, „pa će sve biti bolje. S druge strane, u Dubrovniku se najbolje vidi da je vlada gadno pogriješila dopuštajući ovakvu navalu nazovi-taksista. Postali smo grad taksija, čini se da nema kraja ludilu koje raste! Ipak bi trebalo biti da onaj tko upravlja gradom, upravlja i prometom u njemu. Ovo je premalen grad da bi ga se tako zapustilo."

Konačno, nekoliko pitanja uputili smo dubrovačkom gradonačelniku Matu Frankoviću, o višku kruzera i bankomata, te manjku studija o nosivosti gradskih kapaciteta kad su posrijedi turisti. Iz njegova ureda dobili smo odgovor iz kojeg upada u oko da se ova razina vlasti na svojevrstan način ipak djelomično ogradila od navedenog čina Marka Potrebice, premda je riječ o istoj stranci. Kazano nam je među ostalim da je on „iznio svoj osobni stav“, što je dosta znakovito s obzirom na to da baš i nema mnogo prostora za osobne stavove tamo gdje govorimo o predsjedniku gradskog vijeća koji poziva javnost na bojkot jednog tvorničara.

Postavljanje bankomata ipak će biti regulirano?

Povrh svega, Franković je netom poslije Caporova nastupa pred gradskom upravom javno bio žestoko prozvao tog aktivista i čitavu inicijativu „Srđ je naš“, jasno se svrstavajući na stranu svog stranačkog kolege. No pogledajmo i što nam je još poručeno iz Ureda gradonačelnika Dubrovnika, na temu projekta Respect the City: dosad je već postignuta, prema onome što smo čuli s te adrese, bolja koordinacija i distribucija vremena ukrcaja i iskrcaja putnika s kruzera. Dogodine su planirana još bolja pravila i rasporedi, te manje gužve, a u strateškom planu uprave je i potpuna zabrana sidrenja većih plovila ispred otoka Lokrum.

Potonja mjera je na tragu zahtjeva UNESCO-a, a iz kabineta gradonačelnika su se pohvalili i da je Dubrovnik prva jedinica lokalne samouprave koja je kontaktirala CLIA-u, međunarodnu udrugu industrije kruzerskih putovanja s kojom je dogovorena aktivna suradnja. Naposljetku, uoči same objave ovog članka stigla nas je dobra vijest: Franković je Gradskom vijeću uputio prijedlog, uz odobrenje Ministarstva kulture RH, da svaki novi bankomat u Starom gradu mora ishoditi dozvolu nadležnog Konzervatorskog odjela. Bit će to novi pritisak na oslabljenu konzervatorsku struku, no taj potez barem vodi prema kontroli tržišta koje parazitira nad javnim i kulturnim vrijednostima.