Oni koji su preživjeli strahote rata govorili su poslije o bosansko-srpskim milicijama koje su više od tri godine sa okolnih brda bombardirale Sarajevo.

Preživjeli su pričali o pljusku metaka koje su ispaljivali snajperisti, usljed čega je život izgubilo preko deset tisuća žena, muškaraca i djece.

Pričali su o gladi, oskudici, strahu od smrti ljudi koji su u ovom gradu kao i drugim opkoljenim mjestima bili bespomoćno izloženi teroru snajperista. Poslije toga su žene iz Srebrenice izvijestile kako su njihovi muževi, sinovi i očevi odvedeni i od strane srpskih milicija zvjerski ubijeni u okolnim šumama. Za ovaj masakr nad 8.000 muškaraca koji je najveći u Europi nakon Drugog svjetskog rata će Radovan Karadžić morati odgovarati isto i kao za opsadu Sarajeva, te brojna druga, tzv. etnička čišćenja u nekadašnjim mjestima u kojima je živjelo etnički mješovito stanovništvo.

Rane iz prošlosti

Četrnaest godina nakon rata, ovaj proces će načeti stare rane. Međutim, koliko je ovih rana u proteklim godinama zacijelilo? Članovi obitelji žrtava odgovaraju da iscjeljenje rana može početi tek kada se zadovolji pravda. Upravo to i očekuju od procesa.

Nakon što je najodgovorniji za rat - Slobodan Milošević, još tijekom suđenja preminuo od posljedica srčanog udara, bivši vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić je najodgovorniji optuženik za ratne zločine koji će sada izići pred sud. Iako iz vidokruga obitelji žrtava ne postoji primjerena kazna za njega, činjenica da će Karadžić pred sudom biti konfontiran sa zločinima - predstavlja zadovoljenje za članove porodica žrtava.

Uloga Srbije

Pored toga, ovaj će proces još jednom pokazati kako su sudionici rata slabo obradili ovaj dio povijesti. Srbijanska vlada i do danas inzistira na tome da se u BiH radilo o građanskom ratu sa kojim srbijansko vodstvo na čelu sa Miloševićem nije imalo nikakve veze i da su sve tri strane – Hrvati, Srbi i Bošnjaci počinili isti broj zločina. To vjeruje i većina srbijanskog stanovništva. Pri tome je poznato da je vodstvo u Beogradu tokom rata opskrbljivalo bosanske Srbe oružjem i podržavalo vojsku i tajnu službu.

Srbijanski predsjednik Boris Tadić je nedavno odbacio ulogu svoje zemlje u ratu kao agresora i time nije samo sve sukobljene strane stavio na istu razinu. Beograd se prije svega boji da Karadžić uspije dokazati da je on bio samo primatelj naloga iz Beograda. Ukoliko mu to pođe za rukom, prijeti obnavljanje tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde koja je ujedno povezana i sa isplatom odštete u iznosu od nekoliko milijardi eura. Duga sjena povijesti mogla bi ponovo stići Srbiju.

U Tužilaštvu u Hagu je već sada jasno da će sjena prošlosti stići bar Radovana Karadžića. Ono je naime uvjereno da će mu biti dokazana osobna krivnja za više ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

„Lovci“ Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju su naučili iz grešaka iz prošlosti: neke točke optužnice su prekrižene kako se proces, slično kao i slučaju Miloševića ne bi otegao. Vremena ionako nije ostalo mnogo: do kraja 2010. moraju biti završeni svi postupci. Međutim, kako bi se zaista izliječile rane rata, pred sud bi morao biti izveden i posljednji poznati optuženi za ratne zločine - Ratko Mladić.

To više ne izgleda tako nemoguće kao još prije 15 godina kada je Tribunal bio skromno opremljen i ismijavan kao tigar bez zuba. Sudije Haškog tribunala ostavljaju utisak da se ni ubuduće ne mogu odreći potjere za ratnim zločincima i diktatorima. Stoga će porodice žrtava biti spremne da se još jednom izlože ranama rata.

Komentar: Verica Spasovska / B. Fazlagić

Odg. ur.: M. Smajić / S. Matić