Slike teških sukoba između prosvjednika i policije su obišle svijet. Prosvjedi su se proširili na još nekoliko gradova u Anatoliji u kojima je policija, potpomognuta pristalicama konzervativne vladajuće stranke AKP, također oštro postupila protiv prosvjednika.

Recep Tayyip Erdogan, koji je u međuvremenu postao predsjednik Turske, podcijenio je „Duh Gezija“ koji mu je odbio poslušnost. Erdoganova želja za gradnjom, bar je ovdje, ograničena. U nedjelju (31.5) se navršava dvije godine od početka velikog napada policije na šatorsko naselje aktivista i običnih građana u parku Gezi. Postoji li opasnost od novih sukoba?

Vrijeme za pisanje povijesti

Na trgu Taksim sporedne ulice vrve od policajaca, kako u uniformama tako i u civilu. Oni su očito spremni da „ponovo pišu povijest“, kako je u svom zahvalnom govoru policajcima rekao tadašnji guverner Istanbula Hüseyin Avni Mutlu.

Tjedan prije parlamentarnih izbora savez „Solidarnost Taksimu“ neće policiji pružiti tu mogućnost, kaže Can Atalay, jedan od odvjetnika ove organizacije. Sve će mirno proteći, u najmanju ruku na drugim javnim mjestima i parkovima u metropoli na Bosporu koja u međuvremenu broji skoro 20 milijuna stanovnika. „Gezi se pobrinuo da se mlada generacija ponovo politički angažira i da zatraže svoja prava“.

Gezi je mnogima otvorio oči

Odricanje od svake vrste nasilja na drugu godišnjicu događaja pokazuju da je „Duh Gezija“ pred kušnjom. Zašto od ovog pokreta otpora nije nastala politička stranka kao što je bio slučaj u Njemačkoj sa Zelenima koji su nastali iz pokreta protiv nuklearki i naoružanja?

Pokret, koji mnogim ljudima u posljednje dvije godine daje mogućnost da se ponovo identificiraju sa sekularnim i modernim postignućima Turske Republike, stare 92 godine, u potrazi je za političkom domovinom, demokratskom i parlamentarnom platformom. „Mlađa generacija je dosad samo znala za Edoganov AKP. Gezi im je otvorio oči“, kaže Ismail Saymaz, novinar lista "Hürriyet.

Ono što još nedostaje je politički prostor za daljnji razvoj. To bi mogla biti Republikanska narodna stranka (CHP). Međutim, ona to nije jer ne nudi jasnu suvremenu karizmu odricanja od nacionalizma kako je to radio osnivač Republike, Mustafa Kemal Atatürk. Stoga se Gezi pokret više orijentira na Demokratsku narodnu stranku (HDP) pod vodstvom kurdskog političara Selahattina Demirtasa.

Ako bi „Duh Gezija“ na predstojećim parlamentarnim izborima 7. lipnja zaista mogao pomoći HDP-u da prijeđe izborni prag od 10 posto, Erdoganova AKP bi nakon 13 godina mogla izgubiti apsolutnu većinu.

Ayhan Erdogan, jedan od vodećih odvjetnika žrtava sukoba u parku Gezi, upozorava na mogućnost da predsjednik Turske isprovocira sukobe: „On ne može drugačije oslabiti DHP kao pomagača kaosa i okriviti je da je neprijatelj države“. Ovaj odvjetnik zastupa obitelj Alija Ismaila Korkmaza kojeg su na prosvjedima u Eskisehiru policajci, trgovci i poduzetnici toliko brutalno pretukli da je preminuo od posljedica povreda.

Zahvaljujući Geziju ljudi su slomili okove

Dva policajca su u međuvremenu osuđena na 12 odnosno 13 godina zatvora, dok su tri trgovca i poduzetnika osuđeni svaki na po osam i tri i pol godine zatvora. „Posvuda se nalazi veliki broj vjersko-fanatičkih grupa koje su spremne na nasilje i koje, kao pristalice AKP-a, napadaju mirne demonstracije i izazivaju nerede i sukobe“, upozorava odvjetnik. Međutim, on vjeruje građanima koji se od Erdogana brane bez nasilja. „Zahvaljujući Geziju su ljudi napokon slomili okove“, kaže odvjetnik.

Navijači najstarijeg istanbulskog nogometnog kluba Besiktas, prema riječima njihovog vođe Cema Yakiskana, „ne žele nikakve sukobe“. Protiv njega i još 34 člana navijača Besiktasa koji sebe nazivaju „Carsi“ još uvijek traje sudski postupak zbog navodnog pokušaja izvođenja puča kako bi sa vlasti bila svrgnuta demokratski izabrana vlada. Yakiskanu i još trojici navijača prijete doživotne zatvorske kazne.

„Erdogan je precijenio moju moć“, kaže jedan 49-godišnjak jer on bi „radije da Besiktas bude prvak Turske nego da svrgava neku vladu“. Navijači Besiktasa, okupljeni od 1982. godine, donacijama pomažu škole u Anatoliji, angažiraju se u zaštiti životinja, pomažu u prirodnim nepogodama i bore se protiv rasizma. „Postali smo politički aktivni jer smo protivnici nepravde“, kaže Yakiskan.

U optužnici se govori da su aktivisti Carsija koristili voden topove i teške građevinske strojeve kako bi „napali premijerov ured u palači Dolmabasce. “Inan Kaya, jedan od pravnih zastupnika optužene grupe navijača Besiktasa kaže da je optužnica farsa: „Optužnica je napisana na 35 stranica. Od toga su na 21 stranici napisana samo imena i podaci o optuženima. Zahtjeva se zatvorska kazna od najmanje 49 godina bez da je konkretna optužnica napisana u 49 redova“.

Ispit za „Duh Gezija“ zavisi od toga hoće li se biti u stanju oduprijeti provokaciji. Figura nekog političkog vođe nije zamišljena jer Gezi na sebe ne gleda kao na „političku ideologiju“ nego kao okupljalište mirnih aktivista iz svih političkih tabora. „Duh 68.“ je promijenio Evropu i društvu otvorio nove političke perspektive. Taj zahtjev upućuju i predstavnici „Duha Gezija“.