Misija Tribunala, međutim, još nije završena, iako su se sve osobe protiv kojih je podignuta optužnica našle pred ovim sudom. Izrečene su presude 134 optuženih, 24 čekaju izricanje prvostupanjske presude ili odluku žalbenog vijeća, a posljednjoj trojici - Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću i Goranu Hadžiću - upravo se sudi. Da bi se okončalo tih 27 preostalih postupaka bit će potrebno još nekoliko godina rada Haškog tribunala.

Ova bilanca na prvi pogled nije impresivna. Međutim, treba imati na umu da je tužiteljstvo Haškog tribunala usredotočilo svoje istrage i podizalo optužnice uglavnom protiv najodgovornijih za izbijanje ratova i međunacionalnih sukoba, u kojima su počinjena masovna ubojstva i progoni, mučenja u logorima, silovanja i druga nasilja. Zato su podignute optužnice i u sudnice dovedeni šefovi država i vlada, najviše vojne ličnosti, ministri i drugi visoki, politički, vojni i policijski funkcioneri u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Makedoniji i na Kosovu.

Među onima koji su već osuđeni i protiv kojih se još vodi postupak, prema službenim podacima Haškog tribunala, najviše je Srba, ali, kako se dalje navodi, "osuđujuće presude su izrečene Hrvatima, Bošnjacima i kosovskim Albancima za zločine počinjene protiv Srba i pripadnika drugih nacionalnosti (...) pošto su sve strane u sukobima počinile zločine".

Meta oštrih kritika

Uslijed tih okolnosti Tribunal je gotovo svih 20 godina svog postojanja bio meta oštrih kritika i teških optužbi za pristranost i podložnost političkim pritiscima. Mora se priznati da su i za distanciranog promatrača neke od odluka sudaca žalbenog vijeća - posebno serija oslobađajućih presuda nakon prvostupanjskih presuda na višegodišnje kazne - izazivale, najblaže rečeno, iznenađenje i sumnju.

Usprkos svim kontroverzama i nezadovoljstvima, ne može se osporiti da je Haški tribunal dva desetljeća bio institucija od ogromnog i višestrukog značenja. Bez njega ne bi bilo prikupljeno toliko materijalnih podataka o ratovima na tlu bivše Jugoslavije, nitko od najodgovornijih sudionika rata ne bi bio izveden pred lice pravde. U svojoj dvadesetogodišnjoj povijesti, Tribunal je doprinio da suočavanju s nedavnom prošlošću, omogućio je žrtvama da se iskažu pred licem svjetske javnosti, da se u nizu presuda postigne pravda, da ne dopusti da se zločini poriču ili umanjuju, i da se u povijesti međunarodnog prava i povijest Evrope zabilježi kako je na tlu bivše Jugoslavije - u Srebrenici u srpnju 1992. godine - "izvan svake razumne sumnje" počinjen genocid.

Neosporan povijesni značaj

Dokazi o tome nalaze se u arhivu Haškog tribunala i bit će na raspolaganju svima kojima je do povijesne istine stalo. Tijekom dvadeset godina postojanja, službe Tribunala su sakupile, obradile i arhivirale devet milijuna dokumenata, koji će, uz transkripte i video zapise svih suđenja, u godinama i desetljećima koja dolaze biti od neprocjenjivog značaja za daljnja bespoštedna suočavanja s prošlošću i utvrđivanje činjenica u pisanju povijesti ratova u bivšoj Jugoslaviji.

Kako bi se objektivno počela pisati takva povijest, bit će neophodna prilična vremenska distanca. Ona će biti potrebna i za realnu, pravednu i znanstveno osnovanu ocjenu onog što je postigao Haški tribunal. O dvadesetogodišnjici njegovog postojanja pošteno je reći da, uz sve što bi mu se moglo prebaciti, njegova uloga i značaj su povijesno i međunarodnopravno neosporni i od izuzetnog značaja.