„Moji su iz Crne Gore, iz vasojevićkog kraja. Ovdje žive generacijama", započinje svoju priču 32-godišnja Vesna T., državljanka Srbije rođena u Prištini, koja u Crnoj Gori živi od svoje sedme godine.
„Dakle, prošlo je 25 godina od povratka moje obitelji u rodni kraj. Baka i djed rođeni su u Crnoj Gori i cijeloga su života bili njezini državljani. Njihov sin, moj otac, donedavno nije imao državljanstvo, a nemamo ga ni brat, majka i ja… još uvijek."
Priča njezine obitelji isprepletena je s poviješću prostora bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), koja se raspala u krvavim ratovima 1990-ih godina, i kompliciranim odnosima između novonastalih država.

Nove, teško premostive birokratske granice

Njezin djed i baka preselili su se 1970-ih godina u Prištinu, gdje su živjeli i radili, dobili djecu, a potom i unučad. Vezu s rodnim krajem nisu prekinuli te su kod Berana podigli obiteljsku kuću.
„Kada je u ožujku 1999. počelo bombardiranje, svi smo se tamo trajno preselili", kaže Vesna T.
Tada SFRJ više nije postojala: bivše republike Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Makedonija postale su neovisne države. Srbija i Crna Gora bile su dio dvije zajedničke države kratkoga trajanja, a početkom lipnja 2006. prvo je Crna Gora, a zatim i Srbija postala neovisna država.

Tako je Vesna T. osnovnu školu završila u Crnoj Gori dok je bila u zajednici sa Srbijom, srednju školu u neovisnoj Crnoj Gori, dok je Pravni fakultet završila u Srbiji, čija je državljanka. Udana je za crnogorskog državljanina, a par očekuje dijete. I dalje ima samo privremeni boravak, što joj ograničava mogućnosti i otežava život.
„Radim uz dozvolu za privremeni boravak i rad koja traje najviše tri godine. Nakon toga morate napustiti Crnu Goru i ponovno ući kako biste dobili novu dozvolu. Znači, na osnovu rada ne možete prikupiti pet godina kontinuiranog boravka, koliko je potrebno za stjecanje državljanstva. S druge strane, ako boravite u Crnoj Gori na osnovu vlasništva nekretnina, boravak se ne prekida do pet godina, ali tada ne možete raditi", objašnjava Vesna T.
Ukratko, Vesna T. želi ispuniti sve potrebne uvjete za stjecanje crnogorskog državljanstva, ali ju birokracija stalno vrti u krug, prisiljavajući je da svake tri godine napušta zemlju radi obnove privremenog boravka, čime gubi mogućnost ispunjenja uvjeta za stalni boravak - što je jedan od koraka prema stjecanju državljanstva.

Što je propisano zakonom u Crnoj Gori?

Prema zakonu Crne Gore iz 2008. državljanstvo te države stječe se podrijetlom, rođenjem na teritoriju države ili primitkom.
Dvojno državljanstvo dopušteno je ako je stečeno prije proglašenja neovisnosti Crne Gore (lipnja 2006.) ili ako s drugom državom postoji bilateralni sporazum. Oni koji su drugo državljanstvo stekli nakon lipnja 2006. automatski gube crnogorsko državljanstvo.
Crna Gora nema bilateralni sporazum sa Srbijom - pa su građani prisiljeni birati između ta dva državljanstva.

Kako je to riješeno u drugim državama regije?

Primjeri Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije pokazuju da među balkanskim državama ne mora biti tako. Ove su države bilateralnim sporazumima riješile pitanje dvojnog državljanstva - pa državljani jedne države mogu steći državljanstvo druge, bez odricanja od svog prvobitnog državljanstva.
 

Sporazum između BiH i Hrvatske omogućuje građanima obiju država zadržavanje prava u matičnim državama, dok se na teritoriju svake ponašaju kao isključivi državljani te zemlje. Dogovor između BiH i Srbije na sličan način osigurava recipročna prava.
Iskustvo pokazuje da dvojno državljanstvo građanima pruža pravnu sigurnost, olakšava pristup osnovnim pravima poput zapošljavanja, obrazovanja, zdravstvene zaštite i imovinskih pitanja te jača osjećaj pripadnosti.

Političari u Crnoj Gori podijeljeni u dva bloka

Međutim, u Crnoj Gori mišljenja političara o ovom pitanju podijeljena su. Linija podjele mogla bi se pojednostavljeno opisati ovako: stranke na vlasti uglavnom podržavaju uvođenje dvojnog državljanstva, dok se oporba tome protivi.
Političari koji se svrstavaju u „prosrpski blok" pokušali su ovo pitanje riješiti 2024. godine prijedlogom Zakona o dvojnome državljanstvu.
Jedan od njih, Milan Knežević iz koalicije „Za budućnost Crne Gore", smatra da je trenutno zakonsko rješenje diskriminatorno i kaže kako bi dvojno državljanstvo sa Srbijom uklonilo višegodišnju nepravdu.
„Prema našim procjenama, najmanje 200 tisuća ljudi koji žive u Srbiji, a rođeni su u Crnoj Gori ili su im roditelji crnogorski državljani, imaju osnove zatražiti dvojno državljanstvo. Ako uzmemo u obzir posljednje podatke popisa da u Crnoj Gori živi oko 530 tisuća njenih državljana, postavlja se pitanje zašto se odriče skoro polovice svojih državljana", objašnjava Knežević.
S druge strane, blok koji se smatra „procrnogorskim" ima čvrst stav: protivi se dvojnome državljanstvu, strahujući da bi ono omogućilo izborni inženjering i utjecalo na biračko pravo.

Među najvećim protivnicima dvojnog državljanstva je oporbena Demokratska partija socijalista, koja nije odgovorila na naš upit, pa prenosimo njihovo ranije priopćenje za medije, objavljeno u lipnju na njihovoj službenoj stranici:
„Pristanak premijera Milojka Spajića na ucjene Andrije Mandića oko dvojnog državljanstva vodi Crnu Goru ka nestanku. Dvojno državljanstvo još je jedna tema kojom Mandić i Knežević pokušavaju pridobiti Vučića i pokazati mu svoju lojalnost."
Premijer Crne Gore Milojko Spajić odgovorio je kako izmjenama Zakona o državljanstvu novim državljanima neće biti omogućeno glasanje u narednih deset godina.

Vesna T.: „Dvojno državljanstvo za osnovna prava, a ne glasanje"

Naša sugovornica s početka priče, Vesna T.*, kaže da ne želi državljanstvo kako bi mogla glasati, već radi ostvarivanja drugih prava:
„Kada nemate dozvolu za stalni boravak, nemate ni ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a onda, na primjer, ne možete podignuti stambeni kredit. Ograničeni ste i u izboru profesije. Kao diplomirana pravnica, ne mogu se upisati u Advokatsku komoru Crne Gore, ne mogu biti bilježnica niti raditi u sudstvu."

Đukanović: „Dvojno državljanstvo ne bi popravilo odnose Srbije i Crne Gore"

Dragan Đukanović, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Beogradu, kaže: „Iako je bilo nekoliko pokušaja postizanja dogovora između Beograda i Podgorice tijekom proteklih 18 godina, sada se čini da nije pronađena ta mjera kompromisa."
„Vidimo da pojedine političke stranke u Crnoj Gori na tome inzistiraju, ali ostaje neizvjesno kako će se to realizirati."
Uz to, ističe kako je pitanje dvojnog državljanstva samo jedno od otvorenih pitanja između Srbije i Crne Gore, poput nedefinirane državne granice.
Đukanović smatra kako bi rješavanje samo pitanja državljanstva više utjecalo na unutarnje dinamike u Crnoj Gori i moglo izazvati dodatne nestabilnosti nego što bi pridonijelo poboljšanju odnosa između Srbije i Crne Gore.

Rupe u sustavu?

Zanimljiv je slučaj 23-godišnje Olivere J.*, koja je rođena u Kotoru, a od svoje šeste godine živi u Srbiji. Crnogorskog državljanstva odrekla se 2008. godine.
Međutim, kada je na crnogorskom primorju tražila sezonski posao, saznala je da se u sustavu i dalje vodi kao državljanka Crne Gore.
„Za prijavu sam predala sve papire potrebne za strane državljane. Tada su mi u MUP-u rekli da me ne mogu pronaći u sustavu i tražili su me kao svoju državljanku. Tako smo otkrili da zapravo nikada nisam bila odjavljena. Rekli su mi da u Kotoru izvadim crnogorsku osobnu iskaznicu, na što sam pitala je li potrebno odreći se srpskog državljanstva, jer to ne želim. Rekli su da nema potrebe."

Očito postoje propusti u monitoringu sustava registriranih državljana. Ipak, Olivera J. zbog toga nikada nije imala problema ni u jednoj državi. Prednosti jest. Primjerice, u Crnoj Gori ne mora plaćati zdravstvene usluge niti, pri dolasku u rodnu zemlju, prijavljivati svoj boravak.

*Pravo ime poznato redakciji.

Ovaj tekst je nastao u okviru projekta „Emiteri mira: Osnaživanje mladih novinara kao izvještača o miru" u organizaciji Regionalnog ureda za suradnju mladih zapadnog Balkana (RYCO), i u suradnji s DW-om.