Sueski kanal dug je 193 kilometra. Taj plovni put između Sredozemnog i Crvenog mora na ruti između Europe i Azije skraćuje putovanje za oko 10.700 kilometara jer brodovi ne moraju oplovljavati čitav kontinent Afrike. Od svojeg otvaranja 1869. kanal je jedan od najvažnijih pomorskih trgovačkih putova na svijetu.

No od početka napada pobunjene milicije hutista u Jemenu na pomorski promet u Crvenom moru, mnoge brodarske kompanije izbjegavaju Sueski kanal i šalju brodove ipak oko Afrike. Rat između Izraela, SAD i Irana, a i najnovije prijetnje hutista da će ponovno zauzeti tjesnac Bab el-Mandeb dodatno pojačavaju strah da bi se taj trend mogao nastaviti.

Za Egipat je u pitanju jedan od najvažnijih izvora prihoda. Prema riječima predsjednika Abdela Fataha al-Sisija, zemlja je samo tijekom 2024. izgubila oko sedam milijardi dolara prihoda od Sueskog kanala. Novinska agencija Reuters, pozivajući se na egipatsko predsjedništvo, izvijestila je da su gubici jedno vrijeme dosezali oko 800 milijuna dolara mjesečno. Gospodarske posljedice zato daleko nadilaze samo pomorski promet.

„Egipat se gospodarski nalazi u vrlo proturječnoj situaciji“, rekao je za DW Stefan Lukas iz instituta Middle East Minds. Prihodi od kanala u fiskalnoj godini 2025./26. isprva su čak porasli jer se dodatne količine nafte iz Perzijskog zaljeva preko saudijskih naftovoda dopremaju do Crvenog mora, a zatim kroz Sueski kanal. No ako hutisti doista provedu najavljenu blokadu tjesnaca Bab el‑Mandeb, nestat će upravo ta alternativna ruta. A to se događa u trenutku kada Kairo ionako muče i rast cijena energije i reforme koje traži Međunarodni monetarni fond.

Prihod - prepolovljen

„Više cijene energije povećale su troškove uvoza i potaknule rast cijena. Nesigurnost u Crvenom moru i mogući poremećaji prolaska kroz Bab el-Mandeb ugrožavaju prihode od Sueskog kanala“, upozorava nas i Hannah Voß iz Zaklade Friedrich Ebert.

Osim toga, svaka eskalacija osjetljivo pogađa turizam, priljev kapitala i tečaj egipatske funte. Egipat je visoko zadužen te ovisi o kreditima Međunarodnog monetarnog fonda, kao i o ulaganjima i financijskoj pomoći zaljevskih država.

Koliko su posljedice već ozbiljne, pokazuju i drugi podaci. Prema navodima agencije Associated Press, prihodi Sueskog kanala pali su s 10,25 milijardi dolara 2023. na oko četiri milijarde dolara 2024. Istodobno je broj prolazaka brodova pao s više od 26.000 na nešto više od 13.000. Mnoge brodarske kompanije radije biraju dugi obilazak oko Afrike.

Prema ocjeni instituta, posljedice sukoba s Iranom za Egipat više su gospodarske nego vojne. Iako se gospodarstvo nakon krize krajem 2023. u početku stabiliziralo, odljev kapitala, rast troškova energije, pad prihoda od turizma i gubici Sueskog kanala ponovno ugrožavaju oporavak. Uz to, još uvijek se ne provode ozbiljne gospodarske reforme.

Zaklada Carnegie Endowment smatra da Egipat gubitke teško može nadoknaditi vlastitim snagama zbog samoga gospodarskog modela zemlje. Vlada se sve više oslanja na velike državne projekte i imovinu pod nadzorom vojske, dok zaostaju produktivna ulaganja i razvoj privatnog sektora. Posljedica je sve veća ovisnost o stranim kreditima i ulaganjima. Stoga se zasad jedva naziru novi izvori prihoda koji bi mogli brzo nadoknaditi pad zarade od Sueskog kanala.

Egipat želi mir

„Egipat je gorljivi zagovornik smirivanja stanja", kaže Hannah Voß. Kairo podupire posredničke napore, iako manje vidljivo od Katara i Omana. Istodobno nastoji sačuvati dobre odnose sa SAD, Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima te izbjeći otvoreni sukob s Iranom.

Institut Chatham House takvu politiku opisuje kao dosljedno upravljanje rizicima. Cilj nije odlučiti ishod borbe za prevlast u regiji, nego gospodarsku štetu za Egipat svesti na najmanju moguću mjeru. Zato Kairo razgovara sa svim sukobljenim stranama i nastoji očuvati sigurnost plovnih putova u Crvenom moru.

„Režim Abdela Fattaha al-Sisija zato ponovno vodi politiku na dva kolosijeka", sažima Stefan Lukas za DW. Prema van, Egipat pokazuje solidarnost sa Saudijskom Arabijom, osuđuje prijetnje hutista i pojačava sigurnosne mjere oko Sueskog kanala. Istodobno iza kulisa nastoji održati komunikaciju s Teheranom i ne želi se otvoreno izjasniti protiv Irana. Razlog su i financijska ovisnost o zaljevskim državama i strah da sam kanal ne postane meta napada.

Kairo će jedva nešto moći odrediti

„Sve države u regiji imaju interes stabilizirati postojeći poredak jer si dugotrajnu krizu jednostavno ne mogu priuštiti“, procjenjuje Hannah Voß. U tome se krije i egipatska dilema. Za Kairo je ovo odavno mnogo više od vanjske politike. Svaka eskalacija u Crvenom moru zemlju stoji prijeko potrebnih deviza, a svako smirivanje napetosti povećava izglede za gospodarski oporavak. Zato Egipat istodobno nastoji biti posrednik, pouzdan partner zaljevskih država i kanal komunikacije prema Teheranu.

Ipak, egipatska vlada nema osobit utjecaj na tijek sukoba.

„Ključno će biti hoće li blokada ostati simbolična ili će se doista provesti“, rekao je Stefan Lukas za DW.

Hoće li doći do trajne deeskalacije na kraju se neće odlučivati u Kairu nego prije svega u Washingtonu, Teheranu i među samim hutistima.