Ujedinjenje dviju njemačkih država prije 20 godina do temelja je promijenilo naličje središnje Europe. Umjesto dvije, po društvenom uređenju potpuno suprotne države, nastala je jedna, nova Njemačka. No dok za stanovnike nekadašnje Zapadne Njemačke promjena u svakodnevici nije bila prevelika, stanovnici istočnog dijela ujedinjene Njemačke preko noći su promijenili državu a da nisu izašli iz vlastite kuće. Mnogima je ta promjena značila pomak na bolje, no neki dijelovi nekadašnjeg DDR izgubili su bitku u konkurenciji sa Zapadom. To se posebice osjeća u provinciji, koja polako ali sigurno ostaje bez stanovnika.

Gradovi prepušteni prirodi

Kada je uoči ujedinjenja tadašnji kancelar Helmut Kohl stanovnicima posrnulog i na rub stečaja dovedenog DDR-a obećavao da će se njihova zemlja ubrzo pretvoriti u "cvjetajući i bujajući krajobraz" nije ni slutio da će se njegovo metaforičko obećenje za dva desetljeća pretvoriti u surovu zbilju. Neki dijelovi DDR-a potpuno su opustjeli, stanovnika nema, ali se zato punom silinom vraća priroda. Napuštena sela polako zarastaju i pretvaraju se u šume. Neka područja savezne pokrajine Saske do te mjere su postala pusta da se u njih ponovno naselio i sivi vuk koji je u Njemačkoj istrebljen još u 19 stoljeću.

Schwedt - grad koji nestaje

U Schwedtu, jednom bivšem gradiću kojeg se sada može nazvati tek naseljem u blizini njemačko-poljske granice, još nema vukova, ali je i ovdje iseljavanje ljudi doprinjelo povatku prirode. Nekada je u Schwedtu živjelo 50.000 stanovnika, uglvnom visokog obrazovanja. Glavni poslodavac je bila rafinerija izgrađena u šesdesetima, a zatvorena nakon ujedinjenja. Od tada je ovaj grad napustilo preko 20.000 stanovnika. Gradonačelnik Schwedta Jürgen Polzehl svakim danom broji sve manje birača. Za brojne radnika rafinerije su u šezdesetima je sagrađeno mnoštvo stanova, tako da su srušene čitave gradske četvrti da ne zjape prazne. Zarasla stepa ničim ne otkriva da je ovdje još do prije kojeg desetljeće bujao život.

I sada buja život no jedne druge vrste: "Ovdje na ovoj površini su se nekad nalazile stambene zgrade, svaka sa svojim dvorištem. Priroda se vraća i mi taj proces pomažemo i planski sadimo šumu na tom mjestu", objašnjava gradnonačelnik grada koji nestaje. A dok se ruše betonska zdanja za radnike, uz državnu pomoć se donedavno i gradilo u Schwedtu.: luksuzne gradske vile kako bi se kako bi privuklo mlade i sposobne. Polzehl se nada da će Schwedt opet postati dovoljno atraktivnim kako bi i imao i takve stanovnike. "Moramo zaustaviti propast grada. Jedan od naših zadataka je i da nam uspje ponovo privući mlade. Možda bi bilo dobro kada bi par državnih ureda smjestili u Schwedt. Tada bi grad sa svojom infrastrukturom postao vrijedan dolaska i ostanka, kao što smo vidjeli i u drugim gradovima".

Spiskane milijarde

Na području bivše istočne Njemačke je već utrošene na obnovu gradova na milijarde eura, ali unatač tome je stanonvika sve manje. Tako se malo tko upušta i u Schwedt, danas tek izolirano mjestašce na granici s Poljskom. On nema niti atraktivnu povijesnu jezgru kakvom se mogu pohvaliti mnogi drugi gradovi na istoku Njemačke. No najgore je ipak što u Schwedtu nema radnih mjesta. Dorit Adler je upraviteljica lokalnog zavoda za zapošljavanje i zna da i ono malo ljudi koji ovdje žive, nema previše posla: "Mi ovdje imamo visoku stopu nezaposlenosti i to od 16 posto. Ovdje nema niti mnogo poslodavaca, ali i oni koji ostanu bez posla, nemaju dovoljno inicijative da odu negdje drugdje potražiti posao. Tako oni ostaju ovdje", kaže Adler.

"Bolje ti je da odeš!"

Nezaposlenost koja je više nego dvostruko veća od njemačkog prosjeka veže ruke voditeljici ureda za zapošljavanja. Jedino što joj preostaje jest da one, koji su bez posla, uputi na iseljavanje: "Kada bi bilo radnih mjesta, to bi bilo drugačije. Ali u većini slučajeva smo prisiljeni preporučiti ljudima da odu negdje drugdje. Pogotovo mlađe kojima moramo reći: nema ti druge nego iseliti iz Schwedta". Mobilni i dobro obrazovni imaju dobre šanse drugdje naći posao, ali njihov odlazak uvelike mijenja demografsku sliku tog područja. Prve koje shvate da im ne preostaje ništa drugo su mlade i sposobne žene što situaciju čini upravo drastičnom. Jer tako prije svega ostaju slabije obrazovani muškarci, s malim ili gotovo nikakvim izgledima da će pronaći posao i partnera i osnovat obitelj.

"Preglupi momci"

Egzodus pametnih i mladih na svojoj koži osjeća i Rüdiger Ober-Blöbaum direktor jedine preostale gimnazije u Schedtu. "Od 103 uspješnih maturanata u Schwedtu je ostalo njih 7. Svi ostali su otišli na studiji ili negdje gdje su dobili radno mjesto. Od onih koji su otišli, koliko je meni poznato, samo njih nekoliko razmišlja o povratku", svjedoči iskusni pedagog. Nekolicina poduzeća koja su ostala u gradu pokušava zadržati mlade atraktivnim ponudama, ali to nije dostatno kako bi zaustavilo egzodus. Ober-Blöbaum smatra da je mladima u Schwedtu jednostavno predosadno i preskučeno: "Problem je u tome, kako mi objašnjavaju oni koji se profesionalno bave ovim pitanjem, da djevojke odlaze jer su im momci preglupi. One traže partnere u drugim pokrajinama poput Bavarske jer su dečki tamo, navodno, pametniji". Koji god da je razlog zbog kojeg djevojke odlaze iz Schwedta jedno je sigurno: svoju djecu će odgajati daleko od svog rodnog grada koji se polako, ali sigurno prepušten propasti - i šumi.

Autor: Heiner Kiesel (N.Kreizer)

Odg. ur.: A. Šubić