Peter Fischer, predsjednik Eintrachta iz Frankfurta, hrabar je čovjek. Njega je već jednom sudbina njemačkog kluba iz Bundeslige znale dovesti do suza, nema dlake na jeziku. On se suprotstavlja i ekstremno desničarskoj Alternativi za Njemačku (AfD). Njegov je stav je da njihovi pobornici i članovi nemaju što tražiti u Eintrachtu. Za takav odlučan stav, ovaj sportaš je, tijekom posljednjeg sastanka članova kluba, pobrao ovacije. Tada je, i to zahvaljujući rekordnom broju glasova, Peter Fischer ponovo izabran za predsjednika ovog bundesligaša iz savezne pokrajine Hessen.

Na Fischerovoj strani je i klupski pravilnik, a što se ne sviđa ekstremnim desničarima: klubovi u Njemačkoj mogu slobodno odlučivati o tome koga žele, a koga ne žele imati u svom članstvu. Njemački zakon ne priznaje temeljno pravo o slobodi učlanjivanja u sportske klubove - čak ni kada se radi o članovima stranaka zastupljenih u Bundestagu.

Eintracht – klub „Židovskih momčića"

Članovi AfD-a bi poremetili klupski život Eintrachta. To je stav članova, čiji preci su morali trpjeti ismijavanje nacista na njihov račun, koji su ih posprdno nazivali "Židovskim momčićima". Nacisti su tada od Eintrahta napravili „arijevsku" momčad, i to na ogorčenje velikog broja svojih židovskih članova, od kojih su mnogi morali emigrirati - iz Njemačke i iz ovog tradicionalnog trgovačkog i sajamskog grada, u kojem je njemačka židovska zajednica bila prilično zastupljena.

Frankfurt je grad velikih pjesnika i mislioca. Goethe, kao i židovski filozofi Adorno i Horkheimer ubrajaju se u sinove metropole na Majni. Eintracht Frankfurt je pak njen najveći i najuspješniji sportski klub. Eintracht je s druge strane staromodna njemačka riječ za jedinstvo/slogu. U njemu se ogladava timski duh i solidarnost. Svi za jednog i jedan za sve, intonirali su jednom prilikom nogometaši njemačke nacionalne momčadi uoči jednog nastupa na Svjetskom prvenstvu.

Jedinstvo, što Eintracht znači, je suprotno od nejedinstva (Zwietracht), koje podrazumijeva podjelu i doprinosi uvećavanju mržnje i netolerancije. U ovom sportskom klubu nema mjesta za netoleranciju. Ovdje, a to se odnosi na jednu međunarodnu prijestolnicu i bankarsku metropolu, kakav je Frankfurt, ljudi različitog porijekla i boje kože zajedno se bave sportom. Tu prevladava uvjerenje da se svaki čovjek i svaka žena, kao i doseljenici, u svom sportskom zajedništvu, zajedno raduju i mogu nadrasti svaku situaciju.

Multinacionalna momčad

Predsjednik AfD-a Alexander Gauland je prije godinu i po dana i to na osnovu njegove boje kože vrijeđao njemačkog reprezentativca Jeroma Boatenga. Nijemci Boatenga doživljavaju kao „stranca" i ne žele ga imati za susjeda. Boatengov brat Kevin je igrao za Eintracht u Bundesligi. On nije samo na terenu predstavljao model multinacionalne momčadi ovog tradicionalnog kluba. Kevin-Prince Boateng je stekao reputaciju oštrog kritičara rasne netrpeljivosti na, ali i izvan stadiona. On je podržao smjernice predsjednika kluba Fischera i zajedno se s drugim njemačkim sportskim velikanima, poput Borisa Beckera, pridružio inicijativi: Rasizmu i netoleranciji nema mjesta u njemačkom sportu!

Peter Fischer, Boris Becker i Boateng: Svi oni su odaslali jasan signal unutar njemačkog civilnog društva. AfD je svojim reakcionarnim razmišljanjem uspio doći do privremenog izbornog uspjeha. Duh Savezne republike Njemačke je pak drugačiji. A u sportu je to posebno vidljivo.