Jedno od ekoloških poljoprivrednih dobara zbog kojeg toliki poljoprivrednici, zaštitnici prirode i životinja i ovog vikenda izlaze na ulice, se nalazi u Siegenu na zapadu Njemačke. Ovdje građani sami mogu napuniti svoje boce mlijekom i nabaviti svježa jaja ili teletinu. Tada sami za litru mlijeka ostave jedan euro, a za svako jaje 38 centi. Ovdje na poljoprivrednom imanju Zeppenfeld vlasnik Henric Debus pokušava u praksi ostvariti ono što bi trebalo vrijediti svuda u Njemačkoj: dati potrošačima priliku da direktno svojim novcem podrže ekološku poljoprivredu.

Ekološki poljoprivrednik iz uvjerenja

26-godišnji poljoprivrednik je prošle godine poljoprivredno imanje preuzeo od roditelja. Obiteljska tradicija koju je u pedesetim godinama prošlog stoljeća započeo djed. Henric se oduvijek osjećao kao poljoprivrednik. "U srednjoj školi sam dva tjedna proveo na praksi u jednoj tvornici elektronike no tamo mi se uopće nije svidjelo. Nedostajala mi je priroda i svjež zrak. Poljoprivreda mi je u krvi", priča Debus.

Danas biti poljoprivrednik prije svega znači jedno: 13-satni radni dan koji počinje u 6 ujutro i završava u 7 sati navečer. Ljeti kada je žetva i dulje. Debus obrađuje 50 hektara zemlje. Tu je i 38 krava i preko 600 nesilica. Ujutro mu pomaže otac, poslijepodne jedan pomoćni radnik.

Ekološka poljoprivreda ima potencijala

Ovo obiteljsko gospodarstvo je 2007. prešlo na ekološki sustav. Ne iz ekonomskih nego iz moralnih razloga. "Mislim da je upotreba pesticida i mineralnih gnojiva besmislena. Isto tako mislim da bi životinje trebale imati dovoljno prostora i ležati na slami, a ne na betonu", objašnjava mladi poljoprivrednik. Njegovo poljoprivredno dobro je jedno od 32.000 takve vrste, svaki osmi poljoprivrednik u Njemačkoj nosi oznaku "ekološki". Na to je ministrica poljoprivrede Julia Klöckner vrlo ponosna.

No druga strana medalje pokazuje da se sve više ekoloških poljoprivrednika ponovno okreće konvencionalnoj proizvodnji jer se ekološka poljoprivreda jednostavno ne isplati. Debus trenutno nekako izlazi na kraj, dnevno prodaje 600 litara mlijeka jednoj mljekari i oko 500 jaja neposrednim kupcima, no posljednjih godina je i on morao stegnuti remen. Ekološka poljoprivreda donosi manje prinose i kada još imate sušu kao posljednje dvije godine, onda morate dodatno kupovati mnogo stočne hrane", objašnjava.

Prosvjedi u Berlinu su nužni

Henric Debus se zato ovih dana, u tjednu kada se u Berlinu otvara Zeleni tjedan, najvažniji svjetski sajam poljoprivrede na kojem je ove godine zemlja-partner Hrvatska, sprema na put u njemačku prijestolnicu. Na svoj traktor će objesiti natpis "Krava pripada seljaku, a ne poljoprivrednoj industriji" i po šesti put otputovati na prosvjede pod sloganom "Siti smo svega".

Nekada je za studenta Henrica odlazak na prosvjed bila sporedna stvar, danas je to apsolutna obveza. I zato mu ne pada teško ni 18-satna vožnja do 600 kilometara udaljenog Berlina. "Preko čitave godine poljoprivrednik je usamljeni borac. No kada vidite tisuće da se bore za istu stvar, to vam daje snagu", zaključuje.

Upravo bi 2020. mogla biti odlučujuća za njemačke ekološke poljoprivrednike. Agrarna reforma na razini Europske unije ponovno odlučuje kako će biti raspoređene milijarde subvencija. I tu treba nešto biti promijenjeno. "Potpuno je pogrešno da 70 posto subvencija odlazi na 30 posto poljoprivrednika. Novac se dijeli po ključu: tko ima više zemlje, taj će dobiti i više novca."

Manja gospodarstva ostaju uskraćena, posebice ona koja pokušavaju s ekološkom poljoprivredom. Zato poljoprivrednici poput Debusa traže da se održiva poljoprivreda bolje nagrađuje

Agrarna politika prilagođena velikima

Iz poljoprivrednih fondova EU-a poljoprivrednik iz Siegena je prošle godine dobio 36.000 eura. To je sve utrošeno za kupovinu stočne hrane koje je uzmanjkalo zbog suše. Za usporedbu: energetski gigant RWE, koji iz nekog razloga također posjeduje obradive površine, je iz subvencija pokupio 330.000 eura. To je potpuno nerazumljivo za male poljoprivrednike poput Debusa: "Zašto ovakav koncern s milijardama eura prometa dobiva subvencije?" S ostalim poljoprivrednicima iz cijele zemlje zato u Berlinu želi tematizirati ovakva pitanja. On ima sreću da ga ovih pet dana kod kuće zamjenjuje otac.

S ekološkom poljoprivredom je možda isto kao i s borbom protiv klimatskih promjena: građani su tu očito mnogo dalje nego službena politika. "Svakog tjedna nam dolaze nove mušterije koje zanima kako funkcionira održiva poljoprivreda", kaže Debus. I to mu ulijeva nadu da će usprkos svim preprekama ekološka poljoprivreda, pa tako i njegovo dobro, preživjeti unatoč trenutnom pesimističnom raspoloženju.