Južno kinesko more – za Kineze je to jednostavno Južno more, a Vijetnamci ga nazivaju Istočno more – dio je zapadnog Pacifika. Ovo rubno more, s površinom od oko 3,5 milijuna četvornih kilometara, smješteno je između Kine, Tajvana, Filipina, Indonezije, Vijetnama, Tajlanda, Kambodže i Malezije.

Preko tog mora godišnje se transportira oko 40 posto svih svjetskih naftnih proizvoda. Prema podacima Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD), ondje se odvija trećina ukupne svjetske pomorske trgovine.

Globalni ekonomski faktor

Znanstvenici sa Sveučilišta Duke u američkoj saveznoj državi Sjeverna Karolina procjenjuju da se samo između Južnog kineskog i Istočnog kineskog mora, dakle u području između Kine, Korejskog poluotoka i Japana, godišnje prevoze roba vrijedna 7,4 bilijuna američkih dolara.

Prema podacima think tanka CSIS (Centar za strateške i međunarodne studije) iz Washingtona, svake godine deseci tisuća brodova prolaze kroz Južno kinesko more. Oni prevoze 40 posto uvoza i izvoza Kine, više od 30 posto indijske trgovine te oko 20 posto japanske trgovine s ostatkom svijeta.

Gospodarstva ovih triju država ovise o nesmetanom prometu ovim pomorskim putem. Južno kinesko more od velike je važnosti kako za unutrašnju azijsku trgovinu, tako i za trgovinu s Europom, Bliskim istokom i Afrikom.

Kina protiv ostatka svijeta

Peking polaže pravo na gotovo cijelo Južno kinesko more, dok ostale obalne zemlje optužuju Kinu da zanemaruje njihove isključive gospodarske zone. Narodna Republika Kina ignorira arbitražnu presudu Međunarodnog suda pravde u Haagu, prema kojoj Peking prema međunarodnom pravu nema pravo na tu ekspanziju.

Kina sve češće provodi agresivne vojne akcije na ovom pomorskom putu, uključujući sukobe s filipinskim brodovima, što pojačava strahove od oružanog sukoba. Sjedinjene Američke Države više su puta upozorile da su u slučaju sukoba obvezne pružiti vojnu pomoć Filipinima, a to uključuje i incidente u Južnom kineskom moru.

Vijetnam je prošlog mjeseca podnio zahtjev Ujedinjenim narodima za proširenje svog utjecaja izvan trenutne zone od 200 nautičkih milja, a sličan korak je u lipnju poduzela i Manila.

Kina također smatra otok Tajvan, koji se nakon građanskog rata prije 75 godina proglasio samostalnom državom, „otpadničkom provincijom“ koja bi trebala biti integrirana u kineski teritorij. Bojazan da bi Peking mogao to provesti vojnim putem dodatno pojačava strahove od rata u regiji.

More bogato resursima

U Južnom kineskom moru pretpostavlja se ili su već dokazana nalazišta prirodnog plina u količini od 5,38 bilijuna kubnih metara i oko jedanaest milijardi barela nafte, prema podacima američke Agencije za energetsku informaciju (EIA). U spornom morskom području nalaze se i velike količine rijetkih zemalja koje su izuzetno važne za kinesko gospodarstvo.

Procjenjuje se da u Tihom oceanu postoje oko 1.000 puta bogatija ležišta tih zemalja i metala nego u svim drugim poznatim nalazištima. Polovicu tih resursa trenutno kontrolira Kina, a oni su ključni za tranziciju prema korištenju "zelenih" energija.

Još jedno krizno žarište

Od prošle godine globalna trgovina pati zbog napada jemenskih pobunjenika Huta, saveznika Irana, u Crvenom moru. Pobunjenici napadaju trgovačke brodove kao odgovor na protuofenzivu Izraela nakon napada Hamasa na Izrael u listopadu 2023. godine.

Velike brodarske tvrtke sada preusmjeravaju svoje brodove iz Crvenog mora i Sueskog kanala oko Rta dobre nade na južnom vrhu Afrike. To produžuje prijevoz za otprilike deset dana, povećava troškove osiguranja, opterećuje okoliš, dovodi do većih troškova goriva i uzrokuje kašnjenja u prijevozu kontejnera u Europi i Aziji.

Dok se rat u Pojasu Gaze širi na cijeli Bliski i Srednji istok, jer Iran planira i može u bilo kojem trenutku izvršiti vojni udar na Izrael, otvara se još jedno područje sukoba na Hormuškom tjesnacu, pod kontrolom Teherana. Kroz ovaj prolaz na ulazu u Perzijski zaljev prolazi trećina svjetskog transporta nafte.

Najveći usko grlo u regiji

Glavni spor ostaje odnos Pekinga prema Filipinima i – naravno – Tajvanu. Prava opasnost za svjetsku trgovinu ipak prijeti u Malajskom tjesnacu. Ovaj uski prolaz nalazi se južnije, između Malezije, Indonezije i Singapura.

Prošle godine, prema podacima američke agencije EIA, kroz ovaj prolaz dnevno je transportirano oko 23,7 milijuna barela nafte i naftnih proizvoda. To je 13 posto više nego kroz Hormuški tjesnac u istom razdoblju.

Malajski tjesnac na najužem dijelu širok je svega 64 kilometra, a već sada se ondje događaju sudari brodova i promet je izuzetno gust. Osim toga, ovo morsko područje opasno je zbog pljački i piratstva.

Niz geopolitičkih stručnjaka i vojnih analitičara predviđa da bi u slučaju kineskog napada na Tajvan SAD sa svojim saveznicima mogao blokirati Malajski tjesnac. To bi ugrozilo opskrbu Kine naftom i ograničilo izvoz najvećeg azijskog gospodarstva.

Ovaj tekst je preveden snjemačkog jezika