Za Ankaru je ulog velik. Turska vlada ima oportunistički odnos i prema Rusiji i prema Ukrajini. Zato bi ruski napad na Ukrajinu doveo Ankaru pred težak izbor.

Erdogan želi posredovati i danas boravi u Kijevu. No mogu li njegovi diplomatski napori zaista riješiti krizu i spriječiti rusku invaziju? Mnogi stručnjaci smatraju da je to bezizgledno.

Malo je nade

Politolog i poznavatelj Rusije Aydin Sezer smatra da Erdogan ne može djelovati kao neovisni posrednik, budući da je Turska članica NATO-a i osim toga podsjeća na činjenicu da je Moskva već odbila prijedloge Ankare.

Ragip Kutay Karaca, profesor za međunarodne odnose na Sveučilištu Aydin u Istanbulu također ne vjeruje u uspjeh Erdoganove inicijative. On ističe da je turski predsjednik prilikom posljednjeg susreta s ukrajinskim predstavnicima naglasio punu podršku svoje zemlje Ukrajini. I zaista, Erdogan je tom prilikom odbio priznati Krim kao dio ruskog teritorija. Osim toga, predstavljao se kao zaštitnik krimskih Tatara navodeći s ponosom projekte izgradnje džamija i stanova za njih.

Iborbeni dronovi, koje je Turska isporučila Ukrajini, sigurno su naljutili Moskvu. Prije nekoliko tjedana Putin je to kritizirao, spominjući da su turski dronovi uočeni u Donbasu, gdje su, prema njemu, već upotrijebljeni protiv proruskih separatista. Osim toga, Putin je predbacio Turskoj da previše podržava Ukrajinu i pozvao Ankaru da preispita svoju politiku.

Turska ovisnost o ruskom plinu

Odnosi Rusije i Turske su složeni. Ankara je članica NATO-a, ali rado kupuje rusku vojnu tehnologiju – unatoč protivljenju zapadnog vojnog saveza i Washingtona. U Libiji, Siriji i Nagorno-Karabahu, a naposljetku i u Ukrajini, Rusija i Turska su na različitim stranama.

Dvije zemlje inače njeguju dobre gospodarske odnose. Turska ovisi o ruskom plinu. Ona skoro sve svoje energetske potrebe pokriva energentima iz inozemstva. Godine 2020. je Turska potrošila 48,1 milijardi kubičnih metara plina, od čega su 33,6 milijardi uvoz iz Rusije. Ovisnost Turske o uvozu energenata pokazala se prije nekoliko dana, kada je zbog tehničkog kvara prekinuta isporuka plina iz Irana. Na nekoliko dana je zaustavljena proizvodnja u dijelovima turske industrije.

Izvršni direktor energetskog koncerna GazDay Mehmet Dogan jako je zabrinut: „Kada bismo pošli od najgoreg slučaja i sukob u ljeto eskalira, pa nam Rusija prekine isporuku plina, cijene bi naglo skočile. Tada bismo morali prijeći na skupi tekući plin." No on dodaje da, ako sukob izbije zimi i prestane isporuka ruskog plina, onda Turska nema nikakvu šansu.

Ali Turska nije samo na području energetike ovisna o Rusiji. Tu je i turizam. Ruski turisti su izuzetno brojni. Osim toga, za Tursku je Rusija značajno tržište, naročito za poljoprivredne proizvode.

Gospodarske veze s Ukrajinom

I Ukrajina za Tursku sve više dobiva na značenju. Prema podacima koje navodi Burak Pehlivan, turski poduzetnik koji već 12 godina živi u Kijevu, Turska je 2020. godine bila najveći investitor u Ukrajini. Pehlivan svakodnevno elektronski objavljuje novosti iz tursko-ukrajinskih gospodarskih odnosa. On navodi da je obujam gospodarske razmjene prošle godine dostigao 7,5 milijardi američkih dolara.

Zbog svega toga Ankara želi po svaku cijenu izbjeći eskalaciju u ukrajinskoj krizi. Tursko gospodarstvo, koje je ionako u velikim problemima, moglo bi pretrpjeti veliku štetu. Bila bi ugrožena i Erdoganova politika niskih kamata kojom namjerava privući što veće inozemne investicije.

Erdogan će u Kijevu sigurno pokazati bliskost sa svojim domaćinom Volodimirom Zelenskim. Ali neće biti odlučujuć Erdoganov posjet Kijevu, nego ono što će uslijediti poslije toga – Erdoganov posjet Rusiji. Uskoro će se vidjeti hoće li Putin dati šansu Erdoganovoj posredničkoj ulozi i kakvu će protuuslugu za to tražiti.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu