U njemačkim medijima se uvijek iznova naslovljava kako su odnosi Njemačke i Turske "došli do dna" - ali onda uvijek iznova se pojavi još veći razdor. Nakon zabrana njemačkih komuna da turski ministri u ovoj zemlji svoje zemljake navedu glasovati na referendumu kojim bi Erdoganu pripale praktično diktatorske ovlasti, turski predsjednik Erdogan je na govoru u Istanbulu ove nedjelje optužio ovu zemlju da koristi "nacističke metode". Pred više tisuća svojih pristaša je samouvjereno izjavio kako će i on "doći u Njemačku kad god to želim", a ako ga ne budu pustili "priredit će pobunu".

I reakcije njemačkih političara su izuzetno oštre: predsjednik kluba zastupnika kršćanskih demokrata Kauder tu Erdoganovu izjavu naziva "nevjerojatnim i neprihvatljivim incidentom", a potpredsjednik CDU-a Klöckner u listu Bild traži ispriku Erdogana zbog takve uvrede.

Bilgin Ayata na Sveučilištu Basel je mlađa profesorica na katedri za političku sociologiju. Rođena je u Ulmu u Njemčkoj, a studirala je u Kanadi da bi promovirala na Sveučilištu Johns Hopkins u SAD. Razgovarali smo s njom i prije ove najnovije izjave Tayipa Erdogana, ali njena upozorenja su i sad aktualna:

DW: Da li diplomatski odnosi Njemačke i Turske prijete eskalacijom?

Bilgin Ayata: Odnosi su očito veoma napeti. Ali mislim da su veze Turske i Njemačke dovoljno jake da izdrže ovaj sukob. Ali kad se čuju kritike iz Ankare o zabrani javnih nastupa turskih ministara (u Njemačkoj), mora se dodati da su to veoma proturječne optužbe. Moramo se sjetiti da su u Turskoj oporbeni čelnici u zatvoru i da baš tamo ne postoji sloboda mišljenja – niti za novinare niti za oporbu.

Zato kada turski ministar pravosuđa optužuje Njemačku zbog nedostatka slobode mišljenja, neka je prije toga osigura u Turskoj. Postoji opasnost da Turska to otkazivanje javnih nastupa iskoristi da izokreće problem. Tu se ne radi o slobodi mišljenja u Njemačkoj. Pravi problem o kojem se mora govoriti je stanje demokracije u Turskoj.

Njemački političari su više puta upozoravali kako se u Njemačku ne smiju prenositi sukobi koji traju unutar same Turske. Kako će se ove napetosti odraziti na Turke koji žive u Njemačkoj?

Takva upozorenja čujemo uvijek kad u Turskoj postoji neki problem koji zanima i ovdašnju tursku dijasporu. Nepoželjne posljedice zabrane nastupa bi mogle biti da mobilizira pristaše (Erdoganove) stranke AKP u Njemačkoj jer te zabrane možda smatraju nepravednima. Time se tek može pojačati njihova podrška Erdogana.

Uoči referenduma u Turskoj o proširenju ovlasti turskog predsjednika očito su i turski ministri dobili nalog da i nepozvani putuju po inozemstvu gdje žive Turci i potiču ih da glasuju na referendumu. Koliko su glasovi turskih državljana u Njemačkoj važni za ishod referenduma?

Veoma su važni. Već i na prošla dva parlamentarna izbora se vidjelo da oni imaju važnu ulogu. Oni su da tako kažemo jezičac na vagi. To zna i turska vlada. AKP u Njemačkoj ima mnogo pristaša i oni su važna ciljna skupina u kampanji. U drugim zemljama je drugačije. U Engleskoj ili Švicarskoj pa i u SAD je utjecaj oporbe među tamošnjim Turcima jači nego u Njemačkoj.

Kako vidite budući razvoj odnosa Berlina i Ankare?

Mislim da nas čekaju još veće napetosti, osobito ako Turska još jednom pokuša vršiti pritisak otkazivanjem sporazuma o prihvatu izbjeglica. Trenutno je stanje osjetljivije za njemačku stranu, jer ona se upustila u politički rizik bliske suradnje sa Turskom koja postaje sve autoritarnija. Osobito se Berlin zalagao za takav sporazum o izbjeglicama i time je donekle sama zaslužna za stanje u kojem se sada nalazi. U medijima se često piše da je Njemačka zbog toga postala talac Turske. Ali Berlin to ne smije dozvoliti. A njemačka vlada je sporazumom o prihvatu izbjeglica ojačala poziciju Erdogana.