Remarqueov roman „Na zapadu ništa novo“ je portret jedne generacije koja je u euforiji ostavila školske klupe i otišla u rat. I na kraju izginula u smrtonosnoj ratnoj mašineriji.

Bilo je to vrijeme velikih prevrata i nesigurnosti. Tempo je diktirao tehnološki napredak: tvornice, automobili, nova znanstvena otkrića… Patrijarhalno društvo počinje gubiti na značenju, žene se počinju buniti protiv uloge u društvu koja im se tradicionalno nameće i traže više prava.

Oduševljeni, ogorčeni, ravnodušni

Staro je došlo do kraja, a novo je stiglo ubrzanim tempom. I preopteretilo ljude – a prije svega muškarce. Mislili su da rat može biti „pročišćujuća snaga“. U ljeto 1914. slavili su početak rata i bili čvrsto uvjereni da će za Božić ponovo biti kod kuće. Ali, dogodilo se nešto sasvim drugo.

„Naučili smo da je čisto dugme važnije od četiri toma Schopenhauera. U početku smo bili oduševljeni, zatim ogorčeni i na kraju smo ravnodušno shvatili da nije duh presudan, već […] vježba.“

Krvoproliće u rovovima, noći pod kišom granata i dosada između dva juriša: sve to je na svojoj koži doživio Remarqueov mladi regrut i pripovjedač u romanu. Senzibilni đak postao je otupjelo polubiće.

„Jedan razvodnik (…) vuče za sobom smrskano koljeno; drugi ide prema mjestu za previjanje držeći vlastita crijeva u rukama. (…) Surovost se dâ podnijeti ako joj se potčiniš, ali ubija ako o njoj razmišljaš.“

Spaljen i zabranjen

Remarque je vrlo drastično opisao ratna događanja, iako je on osobno na fronti bio vrlo kratko. Godine 1916. je mobiliziran još kao đak, ali je vrlo brzo ranjen i prebačen u ratnu bolnicu. Tamo je slušao priče s fronte teških ranjenika, pravio bilješke i od toga je kasnije nastao njegov svjetski poznat roman. I dugo je tvrdio da je sve to sam doživio.

Roman „Na zapadu ništa novo“ (Im Westen nichts Neues) pojavio se u knjižarama 1929. – i preko noći postao jedan od najvećih uspjeha njemačke književnosti. Kritičari širom svijeta hvalili su djelo kao „pacifističku optužnicu protiv rata“. Ubrzo je ekraniziran i u Hollywoodu.

Roman je međutim smetao desničarima u Njemačkoj. Govorili su da je uspomenu na njemačke vojnike bacio u blato. Nakon što su nacisti 1933. preuzeli vlast, Remarqueove knjige javno su spaljene i zabranjene. Njihov autor je prije toga emigrirao u Švicarsku.

U stvari oduvijek apolitičan

Od 1939. živio je u Sjedinjenim Američkim Državama, a nakon rata, naizmjenično u SAD-u i Švicarskoj. Umro je 1970. u švicarskom Locarnu.

Erich Maria Remarque do smrti je uživao imidž pacifista i ubirao plodove svoje stare slave. Godinama kasnije priznao je da je oduvijek bio apolitičan.